Nekontrolirano širenje zaraze koronavirusom u splitskom Domu za starije i nemoćne podsjetilo nas je da ona zarobljena Hrvatska, koju smo živjeli do pandemije, nije nestala preko noći, kad su glavnu riječ preuzeli stručnjaci iz Nacionalnog stožera civilne zaštite. Hrvatska u kojoj je već 30 godina važnije imati stranačku iskaznicu nego kompetencije za osvajanje vodećih (i ne samo vodećih) pozicija u državnim i javnim institucijama je itekako živa i žilava. I opasna po život.
Posljedice života u partitokratskom sustavu, kakav nam je na temeljima KPJ izgradio HDZ, u punom su sjaju uskrsle ovog tjedna u Splitu. Premda 24 sata dnevno svi bruje samo o pandemiji koronavirusa i pratećim modelima zaštite, koji podrazumijevaju potpuno zatvaranje za javnost institucija za smještaj ranjivih skupina, napose starijih i nemoćnih, do ušiju Ivana Škaričića, ravnatelja doma u kojem je buknula zaraza, nije pronašlo put.
Štoviše, on je mrtav-hladan u utorak navečer naciju obavijestio kako veći broj stanara Doma za starije i nemoćne već desetak dana ima temperaturu, ali i da to nije smatrao posebno bitnim. Sad doznajemo i da su stanari doma kojim Škaričić vlada, desetak dana imali očite simptome zaraze. Dakle, sve se odvijalo po scenariju posve suprotnom od onog kakvog su nalagale smjernice Nacionalnog stožera civilne zaštite i pravila struke.
Zapošljavanje bez javnog natječaja i izostanak kompetencija
Od povjesničara nepravomoćno osuđenog za zloupotrebu položaja, koji je na čelo Doma za starije i nemoćne došao bez ikakvih kompetencija, iskustva i bez javnog natječaja, ništa bolje se nije moglo ni očekivati. Sve što ga je kvalificiralo za brigu o ustanovi koja za ozbiljan novac skrbi o stotinama starijih i nemoćnih ljudi bila je iskaznica HDZ-a.
Škaričić nije ni prvi ni posljednji stranački uhljeb nad čijim se (ne)radom zgražamo i zbog čije bi nestručnosti mnogi mogli platiti životom. Ali je prvi koji je uspješno skinuo pozlatu s kulise koju tako brižno ovih dana grade Andrej Plenković i viđeniji HDZ-ovci ne bi li nas uvjerili kako je s koronavirusom za Hrvatsku svanulo neko novo, bolje doba i kako je lice Vilija Beroša pravo lice HDZ-a. Nije. Vili Beroš je iznimka. Pravo lice HDZ-a je Ivan Škaričić, a ne Vili Beroš.
Ivan Škaričić, nažalost, nije iznimka nego pravilo. Škaričićima je Hrvatska ispunjena i premrežena od vrha do dna. I nema propagandne mašinerije koja to može skriti. Predsjednik HDZ-a i Vlade Andrej Plenković sad se pravi blesav i odbija mogućnost da se stranku proziva zbog Škaričića. "E, neće ići! Ne prihvaćamo logiku da se ravnatelj Doma napada jer je HDZ-ovac!", grmi Plenković, baš onako kako je donedavna branio sve svoje ministre koji su, unatoč sramotnom odugovlačenju, na kraju ipak morali otići s položaja zbog sumnji u korupciju, grabež i zloupotrebe položaja. Plenković nije dopuštao propitivanje djelovanja HDZ-a ni prije pandemije, a sad pogotovo odbija slušati kritike.
Je li trenutak za problematiziranje stranačkog zapošljavanja?
Taman si je u izbornoj godini podigao rejting dobrim snalaženjem u krizi izazvanoj koronavirusom i činjenicom da je za ministra zdravstva postavio pravog čovjeka, a već mu na naplatu stižu nove rate za sve one godine u kojima je HDZ-u bilo važno jedino da posve kontroliraju nacionalna dobra i privatiziraju sve bitne funkcije države. Umjesto da jasno da do znanja kako je takvom HDZ-u došao kraj, on čini sve da spriječi propitivanje i zaustavi kritiku tog i takvog višedesetljetnog političkog djelovanja.
Ministra rada Josipa Aladrovića ovog je jutra poslao u televizijski program sa zadatkom da nas uvjeri kako nije vrijeme za "problematiziranje stranačkog kadroviranja". Kaže kako "svoditi sve na to da je član stranke ili ima ili nema iskustva i kompetencije na poslu nije potrebno i u ovom trenutku može biti štetno". Ma da? Štetno? Za koga? Za stanare Doma za starije i nemoćne u Splitu i članove njihovih obitelji? Za građane bez HDZ-ove iskaznice? Za nacionalne interese?
U demokraciji nikad nije bilo štetno propitivati stranačko uhljebljivanje nesposobnih i nekompetentnih kadrova na pozicijama koje bitno utječu na ljudske živote. Ali uvijek su bili i uvijek će biti štetni - i po građane i po nacionalne interese, nerijetko i s nesagledivim posljedicama - političko kadroviranje kojem su jedini cilj stranačka kontrola svih bitnih pozicija, uhljebljenje podobnih kadrova i ograničavanje slobode govora.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
