Istospolni parovi koji nisu registrirali svoju vezu (vjenčali se) moraju najmanje tri godine živjeti zajedno, i to bez ikakvog prekida, da bi stekli imovinska prava iz te zajednice, piše Jutarnji list. Riječ je o sudskoj praksi koju je nedavno potvrdio i Ustavni sud u povodu ustavne tužbe Helene J. koja je nakon razlaza sa svojom partnericom željela podijeliti imovinu stečenu tijekom veze, ali joj to nije uspjelo.
Naime, Helena je s partnericom živjela od 2008. do 2012. godine, kada su se razišle, a već je u siječnju 2013. godine na Općinskom sudu u Rijeci podigla tužbu kojom je tražila podjelu imovine stečene tijekom njihove veze. Zatražila je od suda pravno priznanje istospolne zajednice te utvrđivanje imovinskih prava iz nje.
Bez kontinuiteta u vezi
Helena je tvrdila da su ona i njezina partnerica tijekom godina zajedničkog života stekle imovinu koja predstavlja zajedničku stečevinu u smislu Zakona o istospolnim zajednicama i Obiteljskog zakona, odnosno da tu imovinu treba tretirati jednako kao bračnu stečevinu kod heteroseksualnih parova i dijeliti je popola. Riječki općinski sud je utvrđivao okolnosti slučaja te utvrdio da su živjele u istospolnoj zajednici od 2008. do 2012. godine.
"Za postojanje istospolne veze stranaka nebitno je što je tužena bila ranije u braku, kao što je nebitno što je tužiteljica sada prema navodu tužene u vezi s muškarcem. Za utvrđenje ove istospolne zajednice bitno je ponašanje stranaka u razdoblju od 2008. do svibnja 2012. godine. Upravo iz SMS poruka tužene proizlazi da su stranke živjele u emocionalnoj vezi, međusobno si financijski pomažući", utvrdio je Općinski sud u Rijeci, prenosi Jutarnji.
Kao najvažniju okolnost, sud je istaknuo je da u toj njihovoj vezi nije bilo trogodišnjeg kontinuiteta.
Početkom 2010. tri mjeseca nije živjela s partnericom
"Njihova istospolna zajednica nije trajala tri godine u kontinuitetu, a to je jedan od bitnih zakonskih elemenata, što znači da je emocionalna veza stranaka bila unutar te četiri godine, od 2008. do 2012. godine, prekinuta, na način da se podijeli u dva razdoblja od dvije godine, pa tako nema kontinuiteta od tri godine od početka zajednice života 2008. do prekida u proljeće 2010. godine, a ni od proljeća 2010. do svibnja 2012. godine", rekao je sud i pozvao se na priznanje same Helene da početkom 2010. godine tri mjeseca nije živjela kod tužiteljice, nego na drugoj adresi, i bila je u intimnoj vezi s drugom ženom. Sud je odbio Helenin tužbeni zahtjev, a na isti je način u povodu njene žalbe odlučio i Županijski sud u Splitu.
U ustavnoj tužbi Helena je navela da su istospolne zajednice diskriminirane u odnosu na heteroseksualne parove i njihova prava na utvrđenje izvanbračne zajednice. Isticala je kako su sudovi heteroseksualnim parovima priznavali status izvanbračne zajednice, premda je ona bila prekidana, te kako heteroseksualnim parovima nije određen broj godina koje moraju kontinuirano provesti zajedno. Ukazala je i na to da istospolni parovi nemaju mogućnost dobivanja zajedničke djece, što ih također dovodi u nepovoljniju situaciju.
Međutim, ustavni suci su na sve ove prigovore rekli da od 2008., otkad postoji Zakon o suzbijanju diskriminacije, ne mogu odlučivati o pitanjima diskriminacije ako ona nisu bila postavljena ranije u sudskim postupcima. Helena je diskriminaciju prvi put spomenula Ustavnom sudu i zato je njena ustavna tužba odbijena.
Zbog prekida ostala bez nasljedstva
Obiteljski zakon u definiranju izvanbračne zajednice i Zakon o životnom partnerstvu u definiranju neformalnog životnog partnerstva koristi istu odredbu: zajednica proizvodi pravne učinke "ako traje najmanje tri godine". Znači li to tri godine zajednice u kontinuitetu, iako se ta riječ izrijekom u zakonima ne spominje, ili je dovoljno skupiti ukupno tri godine u neograničenom vremenskom razdoblju? Eleonora Katić, dugogodišnja odvjetnica specijalizirana za obiteljsko pravo kaže da iz smisla zakonskih odredbi proizlazi da se radi o kontinuitetu. To je zbog toga što zakon kaže "ako traje", a to podrazumijeva kontinuitet, a ne zajednicu na "off" i "on".
"I u praksi sam imala slučaj dugotrajnije izvanbračne zajednice u kojoj je jedan partner umro prije nego što su prošle tri godine od njihova kratkotrajna prekida i drugi partner nije ostvario pravo na nasljeđivanje", kaže Katić. I njezina kolegica Nataša Pećarević imala je sličan slučaj: partner, koji je sa ženom bio u izvanbračnoj zajednici osam godina, umro je mjesec dana nakon što su njih dvoje prekinuli. Partnerica nije imala pravo na nasljedstvo.
"Takve su odluke životno nelogične, kao i slučaj u kojem je sud odlučio da dvije plus dvije godine nisu četiri godine zbog kratkotrajnog prekida, ali zakon propisuje točno tako. Mislim da se propisi moraju prilagođavati životu, a ne obratno", kaže Pećarević.
