Zagrebački poduzetnici plaćaju 27 kuna za svaki kubni metar vode koji potroše, dok građani za istu količinu vode plaćaju čak 15,28 kuna. Veliki dio cijene nije voda koju su zaista potrošili, već naknade kojima bi se trebalo osigurati održavanje vodoopskrbe i odvodnje. Sve što plaćaju ide istoimenoj tvrtki, Gradu Zagrebu i Hrvatskim vodama. Ali - to nije sve.
Naime, Zagrepčani na posebnim računima plaćaju naknadu za uređenje voda. S obzirom na to što se sve plaća u metropoli, ispada da Zagreb ima najsuvremeniji sustav vodoopskrbe i odvodnje, ali potopi u noći s petka na subotu te u nedjelju navečer dokazuju upravo suprotno.
Poseban je apsurd što će građani svu kišu koja im je nanijela štetu morati dodatno platiti. Naime, ugovor o pročišćavanju otpadnih voda koji je pripremila Marina Matulović Dropulić, a u djelo sproveo Milan Bandić jednako tretira vodu iz zahoda i kišnicu koja završi u kanalizaciji. Koncesionar Zagrebačke otpadne vode (ZOV), u vlasništvu RWE i WTE, tako naplaćuje količinu pročišćene vode, bez obzira je li ona pala s neba ili iz zahodske školjke. Dio te naknade građani plaćaju kroz račune za vodu, a ostatak, 250 do 300 milijuna kuna godišnje, plaća se koncesionaru iz gradskog proračuna, odnosno od novca prikupljenog naplaćivanjem poreza i prireza Zagrepčana, otkriva 24sata.
Plaćanje odavno otplaćenih investicija
Pročišćavanje otpadnih voda stanovnici metropole moraju plaćati još osam godina, iako je odavno otplaćen iznos od više od dvije milijarde kuna, koliko je koštala gradnja pročistača.
"Veliki dio oborina završi u kanalizaciji i ide na pročišćavanje jer nemamo odvojeni sustav. Ugovor je jako povoljan za koncesionara, a loš za građane i proračun. Sva kišnica se plaća kao otpadna voda. Od početka u ugovoru nije predviđeno da na pročistač stiže i voda koja nije otpadna nego oborinska. Probali smo promijeniti taj ugovor i formulu, ali nije išlo. Pročistač je jako isplativ posao. Za investitore", smatra bivši dogradonačelnik Zagreba Ivo Jelušić. Dodaje da gradske vlasti, na čelu s Bandićem, nisu imale previše sluha za promjenama ovog modela plaćanja, pa se kroz poreze naplaćuje i kišnica.
Mrvice iz gradskog proračuna
Nije zgorega spomenuti ni da je bivši direktor ZOV-a, Ante Pavić, pod optužnicom USKOK-a upravo zbog namještanja poslova na gradnji pročistača, što je uredno plaćeno iz gradskog budžeta, odnosno džepova građana. ZOV, pak, svake godine zabilježi između 163 i 180 milijuna kuna čiste dobiti. Osim toga, sve naknade koje se od građana naplaćuju trebaju služiti za gradnju. No, u ovogodišnjem gradskom proračunu predviđeno je mizernih 4,5 milijuna kuna ulaganja u novi sustav. Vodoopskrba i odvodnja, pak, dobiva 550 milijuna kuna godišnje, koje koristi za izgradnju novih cjevovoda i odvodnih kanala. Kažu kako su samo lani u njih investirali 223 milijuna kuna, ali za održavanje postojećih sustava moraju zagrabiti u gradsku blagajnu.
Iz Zagrebačkog holdinga su potvrdili kako građani godišnje kroz račune za vodu uplate 170 milijuna kuna Hrvatskim vodama. Od tog se novca Gradu vrati najviše 60 milijuna, dakle triput manje. Oporbeni gradski zastupnik Tomislav Stojak godinama prati ulaganje u komunalnu infrastrukturu. Smatra da je ona nedovoljna, a kao primjer ulaganja navodi prošlogodišnju situaciju
"Bandić je otvorio novu fontanu isti dan kad je pukla cijev stara 80 godina na Selskoj", rekao je Stojak i dodao da žitelji Rudeša imaju potopljene nekretnine svaki put kad pada kiša i da Zagreb mora iskoristiti EU fondove za ulaganja u infrastrukturu.
