Indijski Chennai, grad s devet milijuna stanovnika trpi sušu već dvije godine. Zbog toga bi do kraja ove godine mogao postati nemoguć za život. Time će se otvoriti doba masovnog napuštanja gradova zbog klimatskih promjena. Hrvatski gradovi se vjerojatno neće toliko zagrijati do kraja stoljeća. Ali, prema top listi europskih metropola koje će se do 2100. najviše zagrijavati, Zagreb je čak sedmi s četiri stupnja višim temperaturama od prosjeka iz 20. stoljeća. Zagreb čak niti nije najgori u okvirima Hrvatske, piše Express.
Potapanje gradova
Prošlogodišnja analiza Europske mreže za data novinarstvo, pokazuje da se od velikih gradova u Hrvatskoj najviše zagrijao Split i to za čak 1,3 stupnja, dok je Zagreb topliji za 1,1 stupanj. Zbog rasta razine mora uslijed otapanja leda na polovima i Grenlandu moguće je da i neki naši, napose priobalni, gradovi postanu nenastanjivi za život. U kolovozu je predstavljena grafika potopljenosti hrvatskih gradova na Jadranu prema scenariju rasta razine mora do 9,9 metara koliko je prognozira tadašnja studija u američkom PNAS-u. Polazište te studije bila je "optimistična" prognoza UN-a o zagrijavanju svijeta od tri stupnja do 2100.
Ispalo je da bi u takvom svijetu svi gradići u dolini Neretve bili potopljeni, kao i najveći dijelovi Zadra, Pule, Solina, Trogira i sličnih niskih jadranskih gradova, a Split, Dubrovnik, Rijeka i ostali bi pretprjeli užasnu devastaciju. Koliko bi budući stanovnici Hrvatske mogli patiti od nestašice vode, provala razornih oluja, umiranja u toplinskim valovima, može se samo nagađati. Činjenica je da će svijet vrlo brzo doživjeti jednu za drugom evakuaciju velikih gradova u kojima se više neće moći živjeti.
Toplinske katastrofe
U veljači je Business Insider napravio izbor 10 takvih gradova iz svijeta, ističući američke milijunske gradove. Za Miami su napisali da 13 milijuna ljudi može računati da će morati bježati pred rastom razine mora. Za New Orleans su naveli da će, čak i ako more bude raslo samo jedan metar, odatle morati iseliti više od 100.000 ljudi. A kad se tome dodaju olujne plime, stvarni rast mora, teško da će tamo više biti moguće živjeti. Chicago je jedan od njihovih gradova suočenih s najgorim zatopljavanjem, slično kao naš Split. U kombinaciji s visokom vlagom,računa se da će zatopljenje dovesti do masovnog umiranja od vrućine. Štoviše, još je 1995. toplinski val u Chicagu ubio 700 ljudi.
Posebna kategorija pakla na zemlji oni su gradovi koji će samo zbog vrućine postati nemogući za život. Smatra se da će prvi stradati Dubai, Abu Dhabi i Šangaj. U gradovima Perzijskog zaljeva, posebno u Kataru i Omanu, već se odavno bilježe temperature od 50 stupnjeva ili više te toplinski valovi zbog kojih danima temperature niti noću ne padaju ispod 40°C.
Klimatski modeli Pekingu ne predviđaju takve vrućine, ali se smatra da će postati nemoguć za život zbog učestalog smoga u kombinaciji s visokim temperaturama i vlažnosti. U New Delhiju će temperature iznad 35°C biti svakodnevica, kao i smog koji će ubijati isto kao i u Pekingu. Bangladeš je jedna od najugroženijih zemalja svijeta od rasta razine mora zbog izrazito niskih nadmorskih visina. Već samo metar ili dva porasta uzrokovat će nestanak većeg dijela zemlje. Uz prognoze od između 4,4 i 9,9 metara, jasno je da će biti potopljeno sve, pa čak i glavni grad Dhaka, što znači uništenje životnog područja za stotinjak milijuna ljudi.
Statistika govori više od riječi
Sve to se čak ne može smatrati niti budućnosti u pravom smislu riječi, jer se točno ti procesi već opažaju. Ovotjedna prognoza za Aljasku navodi da će za grad Anchorage to biti prvi, drugi, treći, četvrti, peti, šesti i sedmi najtopliji dan u povijesti, s temperaturama preko 32 stupnja. Što se Hrvatske tiče, Split je već danas topliji za 1,3°C, a točka ugroze u velikim dijelovima svijeta je zagrijavanje od 1,5°C. Topliji su još Zagreb, Slavonski Brod i Zadar, te potom Rijeka, Pula i Osijek.
Provale vrućine mogu se statistički predstaviti time da ih je Split u 20. stoljeću imao u prosjeku samo 0,4 dana godišnje, a danas ih ima 13,5. Zadar ih je ranije imao 0,6 godišnje, danas ih ima već 9,8. Pula ih trpi godišnje 7, Zagreb 5,7. Govorimo o gradovima koji ekstremne vrućine u 20. stoljeću praktično nisu poznavali. Odjednom se prognoze UN-ovih klimatologa i svih velikih svjetskih znanstvenih centara o tome da će Balkan, pa i Hrvatska, biti među najpogođenijima pokazuju kao stvarnost koja se počinje događati.
Prvaci smeća i betona
Bez obzira na to, sve vlade Republike Hrvatske do sada nisu napravile ništa su praktično ništa u prilagodbi na klimatske promjene, a još manje u prelasku na obnovljive izvore energije. Još 2015. izvještaj Europske komisije prokazao je Zagreb kao najgoru europsku prijestolnicu po zbrinjavanju otpada. A čak i takav Zagreb je odličan u usporedbi s najgorim područjima u zemlji, poput Dalmacije, gdje odvojenog prikupljanja praktično niti nema. Prva metoda za zaštitu gradova od pregrijavanja oduvijek je bilo ozelenjavanje javnih površina. U dobu klimatskih promjena to je postala stvar preživljavanja.
U Hrvatskoj je malo gradova koji čuvaju svoje zelene površine. Zagreb je mnoge zelene površine pretvorio u građevinske, a u Osijeku se nedavno mogao čuti prijedlog da se posijeku sve breze. Split je ipak najgori od najgorih. Izbetoniralo se sve, čak i po Bačvicama u minijaturnim otocima zelenila ide se s gradnjom, a tek sječa Marjanske šume. Ispada da nije slučajno što je upravo Split u 21. stoljeću zabilježio najveći rast godišnjih temperatura u Hrvatskoj.
21.07.2017., Garesnica, Kaniska Iva - Velike poljoprivredne proizvodne povrsine tijekom ljetnih vrucina vape za navodnjavanjem, za sto je pak nuzna akumulacija vode. Medjutim dugotrajno razdoblje suse dovodi do isusivanja jezera. Photo: Damir Spehar/PIXSELL
