Nuklearna energija je nepredvidiva i manji tehnički kvar poput zakazivanja hlađenja može izazvati katastrofu, upozorenje je koje je odaslano s konferencije za tisak Ureda za upravljanje u hitnim situacijama na temu "Nuklearna opasnost za grad Zagreb".
Zbog toga je, ističu, znanstvenici Vladimir Paar, Mladen Vrtar i Davor Pavuna te pročelnik Ureda Pavle Kalinić, nužno da se pokrene široka javna i znanstvena rasprava o opasnostima koje prijete od Nuklearne elektrane Krško te NU Krško 2 čija se izgradnja planira jer one direktno ugrožavaju Zagreb zbog blizine.
"Nuklearka Krško proizvodi između 1.200 i 1.400 megavata, što je previše za Sloveniju. To znači da je razlog gradnje Krškog 2 profit", kazao je Kalinić. Dodatni problem je, ističe on, što se od slovenske Vlade traži da se Krško 1 ostavi u pogonu 20 godina dulje od predviđenog roka zatvaranja elektrane, a trebala je biti zatvorena 2023. godine.
No, slovenske elektrane nisu jedini problem.
Nuklearka Paks u Mađarskoj, koju su izgradili Rusi daleko je manje sigurna od slovenske koju su izgradili Amerikanci, kazao je Paar, i ona bi trebala proći kontrolu u istome valu provjera koje će vršiti Njemačka po naredbi kancelarke Angele Merkel.
Kalinić inzistira da se ista provjera izvrši i na Krškom 1, jer je ta elektrana u pogonu već 20 godina i u slučaju katastrofe Zagreb je zbog toga što se nalazi nizvodno na Savi, ugroženiji od Ljubljane.
"Neutroni u reaktoru pomalo oštećuju metal i slabe mu čvrstoću. Na kraju, nakon jako dugog vremena čelik postaje kao staklo", navodi Paar, upozoravajući da elektrana može biti sigurna do 40 godina starosti, no da ju svejedno treba kontrolirati. Paar naglašava da ni pedantni Japanci nisu poduzeli sve mjere predostrožnosti potrebne za sigurnost elektrane u slučaju onako jakog potresa i tsunamija. Černobil je, s druge strane, pošao po zlu jer je to bila vojna nuklearka pa je reakcija na kojoj su radili za vojne svrhe izmakla kontroli. Slično kao u Japanskoj Fukushimi Daiichi, i u američkom Three Mile Islandu pravi problem je bio - trivijalan.
"Zatajilo je hlađenje, što je zapravo vodoinstalaterski problem", kazao je Paar. Objasnio je kako je bog potresa prekinut dotok vode koja je hladila reaktor. Cijevi su ostale ogoljene i temperatura se počela povećavati, budući da se radioaktivni materijal zagrijava sam od sebe unatoč trenutačnom prekidu fisija urana. Cirkonij se tali i oslobađa se vodik, koji može eksplodirati. U slučaju oštećenja stijenki reaktora, radioaktivni materijal može isteći u tlo i dovesti do tzv. "kineskog sindroma" - nekontroliranog probijanja radioaktivnih tvari u tlo.
Najveći je problem, upozoravaju, činjenica da je stanje atomskih skloništa u Zagrebu loše, a grad je prevelik da bi ga bilo lako evakuirati.
"Ne zna se jesu li ta skloništa privatna, državna ili u idealnom suvlasništvu onih koji tamo gdje imaju stanove. Liče na smetlište i kada je prestala upotreba prije 20 godine, nije promijenjen niti jedan filter", kaže Kalinić dodajući da u Zagrebu gotovo ni nema dostupnih plinskih maski.
Paar je ukazao na američka istraživanja prema kojemu bi evakuacija grada poput Zagreba bila ogroman logistički problem
"Više ljudi može stradati u panici nego od radioaktivnosti", upozorio je.
Vezani članci:
arti-201103170030006 arti-201103150154006 arti-201103150580006 arti-201103150031006 arti-201103180006006
