Riječ je kući koja je građena prije 1968. godine. U vlasništvu je punice Stjepana Polaka, ali je u međuvremenu nadograđena i napravljena je drvena šupa u dvorištu. Postupak legalizacije trajao je punih šest mjeseci. "Najprije smo morali izvaditi potvrdu da je kuća uvedena u katastar i gruntovnicu, što nas je koštalo 300 kuna. Zatim je slijedilo sastavljanje ugovora o legalizaciji stambene građevine kod projektanta i geodeta, koji su izmjerili građevinu i napravili arhitektonsku snimku. To smo platili 7.000 kuna, a da smo radili kasnije, po novom zakonu, platili bismo oko 10.000 kuna", kaže Polak za Podravski list.
Potom je trebalo izraditi izvješće o utvrđivanju međa, na kojem su se svi susjedi koji omeđuju Polakovu kuću morali potpisati da se slažu s utvrđenim međama kako bi se dobio konačan geodetski elaborat. Potom je uslijedio odlazak koprivničkom Zavodu za prostorno uređenje, gdje su se opet svi ti susjedi morali potpisati da su suglasni s utvrđenim stanjem. Zbog utvrđivanja stambene zone, Polak je morao izvaditi i potvrdu o prebivalištu vlasnika kuće.
Za dobivanje građevinske dozvole i legalizaciju, potrebno je još platiti vodni i komunalni doprinos. Vodni doprinos za 147,55 "kubika" iznosio je 2200 kuna, a komunalni doprinos, koji se plaća Gradu, bio je pet puta skuplji - 11.800 kuna.
Za naknadu za 8.000 kuna
"Tek kad sam sve to napravio, imao sam sve uvjete za izračunavanje famozne naknade za zadržavanje. U početku su svi govorili kako će ona biti maksimalno tisuću kuna, pa kad sam vidio iznos od 8.000 kuna, skamenio sam se. Srećom, u Gradu su susretljivi, pa omogućuju plaćanje na rate", kaže Polak.
No, tu priči nije kraj. Da bi postao vlasnik potpuno legalnog objekta, Polak je još jednom morao od susjeda tražiti potpiše i predati ih u Upravni odjel za prostorno uređenje. Nakon što je sve bilo u redu, dobio je rješenje o izvedenom stanju koje je odnio na katastar da se uvede u knjige i ponovno sve vratio u i Upravni odjel. Da mora sve ponovno napraviti, Polak odgovara: "Nema teorije!".
