Već cijelo desetljeće traje borba za pravo na besplatan trajekt za djecu s teškoćama u razvoju sa svih hrvatskih otoka, koji odlaze na terapiju na kopno s obzirom na to da je među roditeljima velik broj onih koji jedva financiraju i osnovne obaveze.
Uoči današnje rasprave u Saboru o izmjenama Zakona o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu, koje bi mogle - budu li to zastupnici željeli - omogućiti besplatni trajektni prijevoz za djecu s teškoćama u razvoju, udruga Brački pupoljci obratila se zastupnicama i zastupnicima.
Zakonski prijedlog u koji je njihove
zahtjeve prenio SDP-ov saborski
zastupnik Arsen Bauk u
saborskoj proceduri je još od studenog prošle godine. Na raspravu
stiže zahvaljujući prikupljenim potpisima 31 zastupnika, a Bauk
traži da za ovo ljeto Vlada donese uredbu koja će vrijediti
dok jednom zaista ne dođe do cjelovitog rješenja koje vladaući
najavljuju već sedam mjeseci.
Roditelji bračke djece pozvali su zastupnike i zastupnice da se
stave u poziciju roditelja s otoka koji nemaju izbora i
prisiljeni su većinu svojih prihoda
trošiti kako bi njihova djeca uopće mogla pristupiti za
život neophodnim zdravstvenim institucijama koje se nalaze na
kopnu. Također, zbog potrebe za cjelodnevnom brigom za
dijete, u mnogim obiteljima radi samo jedan roditelj što dodatno
otežava ionako tešku financijsku
situaciju.
Na srednjodalmatinskim otocima postoji 83 djece
s teškoćama u razvoju, a procjenjuje se da na svim
hrvatskim otocima ima oko 300 takve djece. Kako upozoravaju
njihovi roditelji, promijenilo se u ovih 10 godina koliko se bore
za dostojanstven život svoje djece - već pet vlada, 11 ministara
i tko zna koliko saborskih zastupnika i zastupnica, a rješenja
nigdje, osim deklarativno i uvijek u najavama.
- 'Ovo je čista obijest ljudi koji bi trebali donositi odluke u korist svojih građana'
Uoči rasprave u Saboru poražavajuće stanje i
izostanak političke volje da se dugogodišnji problem što prije
riješi, komentirala je i gradonačelnica Supetra SDP-ova
Ivana Marković: ''Razmišljam već dosta oko
ovog s pupoljcima i jedna me situacija posebno progoni. Neki dan
čekam pred Saborom i promatram uokolo. Crne limunzine uglancane
stoje. Četiri vozila upaljena i rade klime jer je vani nesnosno
vruće. Vozač glanca vozilo i nervozno čeka. Tada izlazi ekipa iz
Sabora i dobro da me ne ruše u jurnjavi prema rashlađenim
vozilima. Neki ministar (nije važno koji) i njegova svita. Svi
sebi jako važni. Prevažni. Bez njih bi država stala
funkcionirati''.
''Koliko to sve skupa košta? Zašto ti ljudi misle da su oni
važniji od drugih? Od ove djece i njihovih roditelja koji ionako
imaju pretežak život i ova mala gesta toliko bi im olakšala
život. Za djecu novaca 'nema'. Svote su presmiješne, a
trajekti ionako voze. Ovo je čista obijest ljudi koji bi trebali
donositi odluke u korist svojih građana, a pogotovo onih
najugroženijih. Ali njihove rashlađene limunzine su bitne ...'',
upozorila je Marković u osvrtu na društvenim mrežama.
Bračani prosvjeduju za besplatni trajektni prijevoz za djecu s teškoćama u razvoju. Sada ih prijevoz djece mjesečno košta i do 3000 kuna.
- 'Dizanjem ruke za izmjenu jednog jedinog članka Zakona zastupnici mogu učiniti kraj ovoj agoniji' (Miranda Cikotic/PIXSELL)
"Adekvatnih terapeutskih institucija na otoku nema i zdravlje djece ovisi o trajektnom prijevozu. Trajektna karta za jedno polazno i povratno putovanje za Bračane košta 200 kuna, a u tu cijenu ulazi i automobil prijeko potreban za transport djece s teškoćama u razvoju. S obzirom na to da pojedina djeca moraju i po nekoliko puta tjedno putovati na terapije na kopno, troškovi prelaze i 3.000 kuna mjesečno. Ako je nama tako, zamislite kako je tek onda roditeljima i djeci s teškoćama u razvoju s još udaljenijih otoka poput, recimo, Hvara, Visa ili pak Lastova, gdje su karte još skuplje", istaknuo je član udruge Brački pupoljci Mate Mladin kada je prošle subote 300-injak građanki i građana u Supetru na Braču na prosvjedu pod nazivom "Nešto zbilja važno'' na 120 sekundi blokiralo iskrcaj putnika i automobila s trajekta koji je redovnom linijom došao iz Splita.
Stoga, roditelji apeliraju na zastupnike i zastupnice da kroz
raspravu daju potporu izmjeni Zakona, a u petak tijekom
glasovanja podrže zahtjev da se ona izvrši po hitnoj proceduri
putem uredbe Vlade Republike Hrvatske: ''Ono što već više od 10
godina prolaze otočka djeca s teškoćama u razvoju i njihove
obitelji, oni mogu prekinuti jednostavno – dizanjem ruke za
izmjenu jednog jedinog članka Zakona''.
Podsjetimo, nakon odbijanja stavljanja u proceduru izmjena
članka 47. u saborskom Odboru za zdravstvo i socijalnu politiku
od strane članova iz vladajuće koalicije 27. lipnja
2019. ova točka ipak je na redu ovu srijedu zahvaljujući
31 zastupničkom potpisu za njezino žurno uvrštavanje na
dnevni red Sabora.
Ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković
Vladajući pomoć djeci odbijaju pravdajući se da spremaju
cjelovitu izmjenu Zakona, ali roditelji, koji joj se ne
protive, strahuju koliko će još morati proći da do nje
zaista i dođe jer već sada, uz ostale izazove života na
otoku, među njima ima veliki broj onih koji jedva financiraju i
osnovne obaveze.
Upravo zato, ističu, jedino je rješenje izmjena članka 47.
odmah i po hitnoj proceduri, pogotovo nakon svih zavrzlama:
''Prethodno je u travnju obećanje da će se izmjena Zakona
dogoditi po hitnoj proceduri, i to prije ljetne saborske stranke,
dao i ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg
Butković, a svoju potporu obećala je i predsjednica
Republike Kolinda Grabar-Kitarović. Nažalost, ni
jedno ni drugo nisu ispunili obećano, a ministar je u izjavama u
proteklih desetak dana 'zaboravio' na obećanje o hitnoj
proceduri izmjena članka 47. Zakona i dao novo obećanje o
cjelovitoj izmjeni zakona na jesen.''.
No, taj 'novi' Zakon još nije niti u fazi savjetovanja
sa širom javnosti, koju obavezno mora proći te zbog različitih
zakonskih rokova, ne može nikako biti usvojen na jesen kako ga
sad, po novome, obećavaju, upozoravaju Brački pupoljci i
napominju: ''Ako Sabor ipak nekim čudom tada uspije krenuti
s procedurom, u što, poučeni prijašnjim iskustvom, ne vjerujemo,
treba biti jasno da je za prilagodbu tog 'novog' zakona
potrebno tri do šest mjeseci. To znači da će sigurno više od
godinu dana djeca s teškoćama u razvoju s hrvatskih otoka biti
bez besplatnog trajektnog prijevoza za odlazak na terapiju na
kopno''.
