Tragična nesreća u kojoj je jedan muškarac izgubio život nakon što je u Zagrebu pao pod kotače tramvaja potaknula je jednog ZET-ovog vozača da na Facebooku podijeli komentar u kojem opisuje s čime se sve vozači moraju suočavati u radnoj svakodnevici.

Danijel Kulić istaknuo je kako tramvaj vozi tek nešto manje od dvije godine, ali kako bi s obzirom na manjak prometnog bontona u glavnom gradu Hrvatske već mogao napisati knjigu. 

Još ima tramvaja starih i 60 godina

"Evo jedan mali osvrt mene kao vozača tramvaja. Istina je da taj posao ne radim predugo ali u ovih nešto malo manje od 2 godine koliko vozim tramvaj mogao bih knjigu napisati o Zagrebu i prometnoj kulturi kako vozača tako i samih putnika i pješaka. Na početku iskrena sućut obitelji poginulog, a kolegici koja je vozila taj tramvaj puno snage da izdrži ovaj šok i traumu koju će nositi do kraja života.

Izgleda jednostavno, ali...

Možda vožnja tramvaja izgleda vrlo jednostavna i lagana (pomičeš ručicu naprijed nazad i zatvaraš otvaraš vrata) ali vjerujte da nije ni blizu kako izgleda. Vozni park ZET-a je obnovljen sa 140 novih tramvaja, ali i dalje postoje tramvaji koji su stari preko 60 godina i prometuju ulicama Zagreba, te kao takvi i nisu najsigurniji(često se kvare, imaju slabije kočenje,nisu klimatizirani....)." 

Na dnevnoj bazi spašavamo živote

"A sad malo o situaciji i prometnoj kulturi u gradu Zagrebu. Mi vozači tramvaja na dnevnoj bazi "spasimo" par ljudskih života, a šta najčešće zauzvrat dobijemo? Srednji prst, čitanje s usana raznih psovki ili geste rukama koje nam pokazuju "jesi ti normalan!?!?!"

Par situacija od kojih je meni srce zastalo. Vani kiša pada, gospođa sa kolicima i malim djetetom izlazi iz tramvaja koji ide u suprotnom smjeru od mog i odmah iza tramvaja prelazi prugu i dolazi ravno pod moj tramvaj. Povlači kolica ali zbog šljunka kotači se zaglave i u zadnjoj milisekundi ih je uspjela izvući. Ja i danas ne znam kako je to sve uspjelo proći bez posljedica ali hvala Bogu da je.

Druga situacija, krećem s Britanskog trga u smjeru Črnomerca i gospodin s psom hoda Ilicom i bez ikakvog znaka da bi htio prijeći cestu skreće na zebru(niti je stao, niti pogledao lijevo, desno..) ja stajem na 10 cm od njega da bi se on počeo derati na mene jesam li ja normlan i vidim li ja da je ovdje pješački prijelaz?! Kako sam morao maksimalno naglo zakočiti, putnici u tramvaju su popadali po podu. Par ih se javilo da ih boli glava, ruka, noge... zbog čega sam morao čekati, hitnu, policiju, službu ZET-a, a gospodin s psom je samo odšetao dalje.

Smanjili su nam plaće, jeste li sad sretniji? 

Treća situacija, gospodin se vozi na biciklu(sa slušalicama u ušima) Jurišićevom po pruzi ispred tramvaja koji ja vozim. S obzirom da je imao gradski bicikl i vrlo tanke gume prilikom pokušaja da prijeđe preko pruge u desnu stranu, prednji kotač mu zapinje u tračnicu i pada ravno na prugu ispred mog tramvaja. Sreća je bila što sam procijenio da bi se to moglo dogoditi i što sam držao dovoljnan razmak pa sam uspio na vrijeme zaustaviti tramvaj.(Njemu s biciklom nije mjesto na tračnicama). Mogao bih pisati do sutra ovakve situacije iako tek radim malo manje od dvije godine. Pa ljudi zašto ne pazite? Nemamo dva života da se igramo. Ako Vi sami ne pazite, kako će netko drugi paziti na Vas? I za kraj o famoznim ZET-ovskim plaćama, smanjili su nama za 1000 do 2000 kn. Jeste sretni sad? Živite li mirnije? Budite li se sretniji?", stoji u statusu vozača.