Stara kućica u Vodnjanu izgorjela je 9. ožujka, točno na dan kada je, pred dvadeset i devet godina, Marko Grgić sa suprugom i malim djetetom u nju uselio. Obitelj je u međuvremenu narasla za tri člana. Iako je kućica mala jako su povezani.
"Pa živio sam ja, supruga, sin, snaha i dvoje unučadi. Sad smo se rasuli na sve strane", kaže nam Marko.
U plamenu su nestale sve uspomene, fotografije i cijela ušteđevina koju su namjeravali jednom uložiti u novi dom.
"Pokušala je žena ići gore po to bar da nešto uzme al bilo je palo na nju i čak zapalilo pidžamu".
Jedino što se sačuvalo je Markovo svečano odijelo. Sreća u nesreći jer mu je trebalo za pogreb brata koji je preminuo tri dana nakon požara.
"Jača sila ga sačuvala. Vjerojatno se znalo – treba mi za put", kazao je Marko.
Ni jedna osiguravajuća kuća nije htjela osigurati zgradu iz 1870. pa je nakon požara obitelj posve bespomoćna. Snaha s dvoje male bebe morala je privremeno u Osijek.
U pomoć su uskočili sugrađani. Dobili su mali stan na privremeno korištenje a pet pulskih udruga s Crvenim križem na čelu pokrenulo je humanitarnu akciju.
"Djeci smo uzeli pelene, kašice, mlijeko u prahu jer to su bebe od dvije godine i godinu dana. Ljudi su vrlo potreseni bili, skromni i tako i negdje je njima trebala podrška da vide da nisu sami", izjavila je JasnaVekić, Crveni križ Pula.
Marko je građevinar i zna što sve treba za sanaciju kuće. No nakon trećeg infarkta, sedam ugrađenih stentova i bez sredstava nije jednostavno.
"Da imam novaca ja bih platio drugog da mi radi. Al pošto nemam sad morat ću opet. Ako ne plaćam ruke, majstore, jedno do 20000 eura", kaže Marko.
Grad Vodnjan ponudio im je plaćanje stanarine za tri mjeseca i 2000 kuna za potrepštine. No Grgići nisu sigurni mogu li u tom roku obnoviti kuću. Dok se ne nađe rješenje, obitelj Grgić prepuštena je velikom srcu građana Istre.
