Došao selak iz Zagorja sa svojom kravicom negdje tamo '80-ih godina u Zagreb potražiti pomoć stručnjaka jer mu krava ne daje mlijeka kao nekad. I hoda tako okolo s kravicom kad sretne Stipu Šuvara, pa odluči njega upitati za savjet. "Drug Šuvar, kaj da delam? Kravica mi ne daje mleko. Kaj bum sad?" A Šuvar onako stručno pogleda kravicu, pa kaže: "Mislim da je problem što tu ima nekih neracionalnosti. Treba primijeniti rezove. Odreži joj rep, ne treba joj." Selak ga malo čudno pogleda, ali drug Šuvar je ipak učen čovjek, pa ga posluša. Nakon nekog vremena, vrati se u Zagreb i ponovno sretne Šuvara. "Kako kravica", upita ga uvaženi društveno-politički radnik. "Joj, drug Šuvar, i dalje ne daje mleka, ali zato stalno muče..." Šuvar se zamisli i sjeti se. "Odreži ti njoj i jezik, pa neće mukati." Naravno, ni to nije pomoglo, pa se selak vraćao još nekoliko puta u Zagreb Šuvaru od kojega je dobio još nekoliko savjeta, te je krava ostala i bez rogova, noge... Napokon, dođe selak u Zagreb i priopći Šuvaru žalosnu vijest da mu je kravica vmrla. "Joj, šteta", na to će Šuvar, "a imao sam još toliko krasnih ideja..."
Kao što rekoh, na ovaj mi stari vic strašno liči politika hrvatske Vlade. Imaju 'krasne' ideje, a kravica postaje sve manja i manja. A svatko tko je prošao obrazovni sustav Stipe Šuvara koji je proizvodio eksperimentalna zvanja poput "stručnih suradnika u kulturno-znanstvenim ustanovama za žive jezike" i "suradnika u INDOK djelatnostima", zna da te njegove krasne ideje nisu znali što znače ni oni koji su za njih izdavali diplome ni oni koji su ih primali, a tek nisu znali što bi s tim ljudima oni koji su ih trebali zaposliti. Eksperimenti ne završavaju dobro, ali ih vlasti i dalje provode na nama. Umjesto jasne, dugoročne, strateški osmišljene politike imamo 'krasne' ideje, koje svako malo mijenjaju pravila igre. Neke od njih i nisu tako strašno loše, ali niti su razrađene, niti raspravljene niti učinkovite.
Pipl mast trast as
I nije čudo da raja arti-201302230048006, pa se na frustracijama pokušavaju izgraditi kojekakve političke karijere. I dok su prosvjedi protiv vlade Jadranke Kosor prije dvije godine imali kakvu takvu masovnost iz jednostavnog razloga što su imali smisla – tražio se odlazak garniture koja se pokazala korumpiranom, promašenom, bezidejnom i lošom, s jasnom alternativom da oporba preuzme vođenje države, ovi današnji poluanonimni pokušaji izvođenja ljudi na ulice nemaju nikakvog smisla. Jasna je razočaranost građana koji su nakon prosvjeda 2011. na izborima oporbi dali vlast na pladnju, praktički bez truda, no iz te se razočaranosti i frustracije ne rađa ništa pozitivno. Ne nudi se nikakva alternativa. I prosvjedi i prikupljanje potpisa za referendum su samo iskazivanje protivljenja, bez ikakve ideje što nakon. Od rušenja trenutne vlasti može profitirati (zasad još) samo HDZ, a dovođenje te stranke na vlast nakon svega što je učinila bilo bi neobično glupo čak i za Hrvatsku koja je već svašta vidjela.
Moglo bi se reći da je jedan od glavnih problema Vlade i što ne zna predstaviti svoje 'krasne' i manje krasne ideje. Kao u slučaju Ingrid Antičević Marinović u Europskom parlamentu, poruka, koja je možda bila i dobra, izgubi se negdje u traljavoj izvedbi. A tome onda ljudi doista ne mogu vjerovati. Pametni zato znaju čemu služe prevodioci (i ne, ne padam na foru da ih nije bilo), no nekima ni oni ne bi pomogli.
Mi smo krivi
S kravicama sam počeo, pa ću i završiti. Pročitao sam ovih dana zanimljivo razmišljanje o tome kako su za europski skandal s konjskim mesom u proizvodima koji su trebali sadržavati samo govedinu krivi zapravo potrošači. Zašto, pitate se? Zato što se nikad nisu zapitali kako to da farmer u, primjerice, Velikoj Britaniji prodaje kilogram govedine po cijeni od recimo, 60 kuna, a ono u velikom trgovačkom lancu košta 45, dok su prerađevine i upola jeftinije. Zato što zapravo nisu željeli znati što rade korporacije kojima je u interesu samo profit, dokle god su im cijene omogućavale da svaki dan imaju na stolu gotove lazanje s mesom, navodno goveđim.
A tako se i mi sada kada su nam u mlijeku otkriveni aflatoksini čudimo kako nam nadležne službe rijetko testiraju hranu. A jesmo li imali sluha za farmere kada su govorili o problemima i cijeni proizvodnje mlijeka? Jesmo li se ikada zapitali je li pametno što se znanstvenicima, laboratorijima, stručnim službama i inspekcijama smanjuju sredstva? Je li netko prosvjedovao?
