I baš kako je zaželio, ovu posljednju želju uvažili su njegovi članovi obitelji, te nakon smrti tijelo darovali Medicinskom fakultetu u Splitu. Ovaj humani čin Splićanina Vibora Pogorelića poseban je zbog toga što je prvi takav slučaj otkad je na Medicinskom fakultetu u Splitu 1999. godine osnovana Zaklada za anatomske donacije. Za obitelj, kako kaže supruga Nives Pogorelić, njegove su riječi bile sve i želju je trebalo ispuniti.
"On je doista bio poseban čovjek, širokih pogleda na svijet, omiljen kod svih, bili smo više od 30 godina u braku, djeca i ja smo doista ponosni što je naš", kaže za Slobodnu Dalmaciju Nives Pogorelić tek nekoliko dana nakon suprugove smrti.
Život mu, kako kaže, nije bio nimalo lagan. Kada je trebalo, krenuo je u rat, bio na južnom bojištu, na Velebitu više od četiri godine, stekao status hrvatskog ratnog vojnog invalida, a zajedno s njim ratni put prošla je i supruga. Nakon rata životni optimizam nikada ga nije napuštao, volio je ljude, bio višestruki darivatelj krvi, a veselje ga nije napuštalo ni kad se razbolio od dijabetesa, zbog čega mu je amputirana noga.
I profesori sa splitske Medicine i te kako su zahvalni obitelji Pogorelić jer, unatoč sve većem broju studenata Medicine, na ovom fakultetu nema dovoljno mrtvih tijela na kojima se budući liječnici mogu učiti.
Donacija organa kod nas je, kao što je poznato, još uvijek tema o kojoj se nerado govori, zato na splitskom Medicinskom fakultetu i te kako cijene želju gospodina Pogorelića i to što je želju njegova obitelj ispunila.
Prvo tijelo iz oporuke
"Ovo je prvo tijelo za anatomsku sekciju koje smo dobili nakon oporuke. Zato smo ovoga puta iznimno zahvalni obitelji Pogorelić jer će ovo mnogo značiti u edukaciji naših studenata", kaže prof. dr. sc. Katarina Vilović s Katedre za anatomiju Medicinskog fakulteta u Splitu, na čiju je inicijativu osnovana Zaklada za anatomske donacije.
Jedini zakonom propisani način ne osigurava dovoljan broj tijela za nastavne svrhe, a tim zakonskim odredbama moguće je koristiti tijelo u nastavne svrhe samo uz odobrenje Etičkog povjerenstva Hrvatske liječničke komore prije pokopa ili kremiranja osobe koja nema obitelji i koja se tome za života nije protivila u pisanom obliku, te ako nitko u roku od 48 sati nije podnio zahtjev za pokop ili kremiranje. Upravo zbog toga za profesore i studente Medicine od velike su važnosti donacije tijela.
