Iz vodotornja u Vukovaru uživo se u RTL-ovu emisiju Danas javio Andrija Jarak povodom 31. obljetnice pada Borovog Naselja. "Nažalost, nije se ništa promijenilo, jer ova stravična brojka od 1821 nestalih i dalje stoji, ništa se ne pomiče. Vjerujem da država ulaže maksimum, ali to je očito nedovoljno", kazao je uvodno Jarak.
"Žalosno je da se ne zna puno o Borovo Commerceu, to je bio jedan ozbiljan ratni zločin, 115 ljudi je tamo ubijeno", dodao je i potom razgovarao s vukovarskim veteranom obrane, bivšim logorašem Antoniom Matićem.
"Na današnji dan prije 31 godinu, ujutro ranom zorom, dogovorom svih branitelja sa svih punktova smo se povukli u krug tvornice Borovo, gdje je dogovor bio da će se obaviti organizirana predaja", kazao je Matić. "Tamo ludilo. Pojavila se informacija da se stupilo u kontakt s JNA, oni kao rade humani potez da se izađe, da se gasi zgrada Commercea da bi se pomoglo civilima, ranjenicima koji se tamo nalaze. Izlazimo van, međutim, 'humanitarci' pokazuju svoje pravo lice."
'Istrčali smo u špalir vojnika'
"Čim smo istrčali, ulijećemo u špalir vojnika koji nas zarobljavaju, viču - bacaj oružje, sve što imaš kod sebe i tamo nas privode dalje do alatnice gdje nas popisuju, uzimaju nam sve iz džepova, dokumente, novce, zlato itd.", kazao je.
Rekao je da je zgrada Borovo Commercea, koja je bila ponos tog kraja, izgledala apokaliptično: "Pukla je popola. Oni su zadnja dva, tri dana tukli samo nju. Već je prestalo granatiranje Borovog Naselja, sve je bilo po zgradi Borovo Commercea. Znali su tko je tamo, što je tamo, da to nije vojni objekt, vojni punkt, ali su ga ubili."
Jarak je ustvrdio da su bili posebno bijesni jer su bili pod utjecajem KOS-ove propagande da tamo ima plaćenika, arapskih dragovoljaca, odasvud, čak iz Securitatee. "Najbolju pohvalu nam daje neki oficir JNA, mislim da je bio major po činu, kad je vidio tko se tu predao i oružje koje smo mi priložili, pa kaže: 'A šta je? Gdje su vam oni iz Legije stranaca, Securitatee i plaćenici?' Pa se okreće svojim vojnicima i kaže: 'E, da su mi ovi, ja bih za pet dana bio u Beču'", kazao je.
Tortura u logoru
Potom je Matić prošao višemjesečnu torturu logora. Imao je ipak toliko sreće da je preživio. Za onih 1820 ljudi čija se tijela niti danas ne mogu pronaći, kazao je;
"Žalosno je da naši današni, pa i bivši susjedi, koji ovdje žive s nama i rade u državnim službama, u upravi, u policiji, svuda, znaju gdje su, neće reći. Zbog čega, nije mi jasno...", piše Danas.
