Bivša dugogodišnja saborska zastupnica, bivša ministrica vanjskih poslova u Vladi Zorana Milanovića i bivša predsjednica HNS-a prof. dr. Vesna Pusić u Otvorenom uvodniku analizira situaciju u Bjelorusiji nakon što su u državi zaredali masovni prosvjedi zbog sumnje u namještanje rezultata predsjedničkih izbora.
"Bivši Predsjednik Bjelorusije"
Litvanski ministar vanjskih poslova Linas Linevičius u svim svojim javnim istupima oslovljava Aleksandra Lukašenka s "bivši Predsjednik Bjelorusije". Time želi naglasiti da je Lukašenko, po mišljenju mnogih, izgubio predsjedničke izbore održane u Bjelorusiji 9. kolovoza 2020.
Bjelorusko izborno povjerenstvo je službeno izvijestilo da je na tim izborima Lukašenko pobijedio s 80,23 % glasova, dok je kandidatkinja opozicije Svetlana Tihanovskaja dobila 10,8% glasova. Već navečer na dan izbora, nakon zatvaranja birališta i objave rezultata izlaznih anketa koji su ukazivali na rezultat koji se može očekivati, građani su izašli demonstrirati na ulice Minska, a postepeno i na ulice drugih gradova.
Na početku je bilo teško dobiti konkretne informacije, jer je Lukašenko već prije izbora zabranio ulazak u zemlju bilo kakvim stranim promatračima i novinarima. Ukinuo je internet kako bi spriječio komunikaciju unutar zemlje i direktno slanje informacija od strane građana s ulica bjeloruskih gradova. No bjeloruski i nekolicina poljskih novinara su uspjeli poslati izvještaje diktirajući ih telefonom prijateljima, koristeći kratke intervale povratka interneta i dovijajući se maštovitim rješenjima koja otvara suvremena informacijska tehnologija.
Pohapsio sve opozicijske prvake
Lukašenko se pripremio za izbore tako što je dovoljno unaprijed dao pohapsiti sve opozicijske prvake i svoje potencijalne protukandidate. Nije hapsio žene iz opozicijskih redova, očito smatrajući da će javno vrijeđanje i omalovažavanje biti dovoljno da se njih neutralizira. Zvao ih je djevojčicama, a njihove sljedbenike ovcama, ismijavao ih i istovremeno njihove muževe, partnere i prijatelja držao u zatvoru. Praktički neposredno prije izbora te “djevojčice” su se udružile i izabrale Svetlanu Tihanovskaju za lidericu.
Tihanovskaja se do tada nije bavila politikom. Prekinula je karijeru profesorice u školi i posvetila se svoje dvoje male djece, od koje je stariji desetogodišnji sin rođen gluh. Ušla je u politiku tek nakon što je uhapšen njen muž Sergej Tihanovski, jedan od predviđenih kandidata opozicije za predsjednika Bjelorusije. Brutalne i vremenski zgusnute okolnosti u kojima se sve to odvijalo omogućile su da se opozicija ujedini oko Tihanovskaje.
Bijele trake na rukama birača
Na dan izbora u svijet su odaslane slike dugih redova glasača koji strpljivo čekaju satima pred biračkim mjestima kako bi dali svoj glas. Prema službenim podacima izbornog povjerenstva na izbore je izašlo 84,23% građana. Na snimkama se vidi kako mnogi ljudi u redovima pred biralištima imaju oko ruke zavezanu bijelu traku – znak podrške Tihanovskajoj.
Poljski sociolog i novinar Slawomir Sierakowski izvještavao je o uzbuđenju velikog preokreta koje se osjećalo svugdje u zraku. No rezultati su bili više-manje isti kao i prethodnih pet puta kad je Lukašenko pobijedio na predsjedničkim izborima. Reakcija građana je, međutim, bila sasvim drugačija. Na ulice su izašle prvo desetine, a onda stotine tisuća ljudi.
Prvu noć su se policija i specijalci koji su poslani na ulice, držali dosta defenzivno. Koristili su suzavac, pendreke i štitove, ali nisu aktivno napadali demonstrante. Sljedećih dana se to promijenilo. Počela su masovna hapšenja. Ljude su hvatali po ulicama, izvlačili iz automobila, odvodili u zatvore, gdje su ih premlaćivali i ponižavali.
Na nacionalnoj televiziju su se pojavile snimke prestravljenih mladića i djevojaka koji, s modricama po licu, pozivaju svoje sugrađane da ne demonstriraju.
"Djeca su ipak najvažnija"
Vlasti su smatrale da će to biti dovoljno zastrašujuće da okonča demonstracije. Svetlana Tihanovskaja je otišla službeno uručiti prigovor na službene rezultate izbora, budući da je po procjenama opozicije ona na izborima dobila oko 70% glasova. Tom prilikom je uhapšena, odnosno zadržana sedam sati na službenom razgovoru, bez mogućnosti komunikacije s bilo kime. S tog razgovora je objavljena video snimka na kojoj ona, vidno uzrujana, poziva na okončanje demonstracija.
Slijedeće njeno javljanje bilo je iz Litve, gdje su se već nalazila njezina djeca. Svoje kratko izlaganje završava rečenicom – djeca su ipak najvažnija. To, kao i činjenica da je s njom u Litvu doputovala i šefica njezine kampanje, koja je već ranije uhapšena, a onda taj dan puštena da s njom ode u emigraciju, ukazuje na ucjenu. Da parafraziram jednu poznatu rečenicu, čini se da je za Svetlanu Tihanovskaju odlazak u Litvu bila ponuda koju nije mogla odbiti.
"Žene u bijelom" i tvornički radnici
Policijska brutalnost i odlazak Tihanovskaje trebali su biti i kraj demonstracija opozicije u Bjelorusiji. No onda su se pojavile "Žene u bijelom" i tvornički radnici. Žene u bijelom pokrenule su masovne prosvjede protiv krađe izbora, ali i policijske brutalnosti.
Pridružili su im se radnici u državnim tvornicama, nekadašnjem Lukašenkovom uporištu. Te dvije grupacije spasile su demonstracije i opoziciju u Bjelorusiji. Za sada.
Vladimir Putin ima odlučujuću ulogu
Odlučujuću ulogu u sudbini Bjelorusije i osobnoj sudbini Aleksandra Lukašenka odigrat će ruski predsjednik Vladimir Putin. Od svih bivših sovjetskih republika Bjelorusija je ostala u najtješnjoj vezi s Rusijom. Putin je apsolutno smatram sferom direktnog ruskog utjecaja pa i sigurnosti.
Nakon iskustva s Ukrajinom Putin je mnogo agresivniji, a Europska unija mnogo opreznija i suzdržanija. U Europi nitko ne želi još jedan dugotrajni, zamrznuti konflikt. Sadašnja administracija u SAD uglavnom se slaže s Putinovim oživljavanjem stare teorije o sferama interesa.
Dakle, kako će se stvari dalje razvijati najviše ovisi o Putinovoj procjeni. Izaslanstvo ruskog sigurnosnog aparata pred nekoliko dana je posjetilo Lukašenka. Po njegovim ponovno agresivnijim reakcijama dalo bi se zaključiti da su ga ohrabrili. Međutim, pitanje je u kojoj mjeri Putinu odgovara i uopće mu je potreban jedan starinski diktator tipa Lukašenka. Njegovo dugotrajnije održavanje na vlasti bilo bi skupo, zahtijevalo bi sve veću i vidljiviji represiju i bitno bi štetilo novoj slici koju je Putin počeo graditi o sebi i Rusiji, kao ozbiljnom, stabilnom, pouzdanom lideru, usred kaotičnog i nepouzdanog svijeta. Umjesto toga Putin se može odlučiti za nekog na općim izborima stvarno izabranog bjeloruskog populistu na kojeg će, uz puno manje sramote i neugodnosti, imati jednak utjecaj.
Ekonomska i energetska ovisnost Bjelorusije o Rusiji, u kombinaciji s momentalnom sramežljivošću Zapada u obrani demokracije bilo gdje, učinit će praktički svakog budućeg predsjednika Bjelorusije saveznikom Rusije. Tihanovskaja je i onako najavila da je ona spremna preuzeti ulogu predsjednice samo u razdoblju u kojem će se organizirati novi, pošteni izbori.
