Publicist i novinar Velimir Grgić iza sebe ima velik opus djela koja se bave različitim kulturološkim i društvenim fenomenima. Njegova posljednja knjiga "Teorije zavjere 21. stoljeća", bavi se upravo time. Štoviše, izdana je u pravom trenutku, u vrijeme pandemije koronavirusa, oko kojeg su se stvorile mnoge teorije zavjere, a još mnogo toga nije dokazano sa sigurnošću.
"Teorije zavjere postoje zapravo oduvijek, otkad postoji čovječanstvo i komunikacija, a tada nastaju i zavjereničke odluke, planovi, da bi pojedinci ostvarili neki cilj. I teorije zavjere i teorije čije su istinitosti dokazane su s nama oduvijek, ali u doba kriza je pojačan interes za njih, upravo zato što daju odgovore na pitanja na koja ljudi ne mogu naći brze, jednostavne i efikasno upakirane odgovore. Te teorije gode i egu, jer jedna osoba tako zna istinu koju drugi ne znaju pa se bori da svi saznaju. One se pojavljuju u doba kriza koje traže brze odgovore, a u vrijeme interneta brži ne mogu biti. Znanosti ipak treba vremena, internetu treba sekunda, a hakerima i trolovima je u interesu da šire neistine. To su ljudi koji su plaćeni da lažu i unose kaos, što je u nekim temama imalo veliku ulogu, čak šezdeset posto sadržaja su oni kreirali", rekao je Grgić u razgovoru za Novi list.
Ipak, čudno je da među sve većom ljudskom populacijom postoji sve manje kritičkog mišljenja prema informacijama koje upijaju. Grgić kaže da je jednim dijelom za to zaslužan i sve brži tempo života.
"Kritičko je mišljenje, nažalost, privilegij manjeg broja ljudi, jer većina ljudi ne razmišlja, nego funkcionira, ako ćemo biti čak i okrutni, tako da se probude, idu na posao, dođu kući, upale TV, kao dronovi, bespilotne letjelice, s jedne i s druge strane. Tako i nastaje ono – Donald Trump je rekao, Stožer je rekao, Vlada je rekla, a s druge strane priča kako mi je netko na Viberu proslijedio članak u kojem piše da ćemo svi promijeniti boju kože i narast će nam svima rogovi u budućnosti ili pak da ćemo 2065. godine svi umrijeti od nečega, što je rekla neka proročica, pa je sigurno istina. Bojim se da ni jedni ni drugi nemaju sposobnost kritičkog mišljenja, neovisno o tome kojem 'klanu' pripadaju, no mislim da se to baš i ne stječe, nego je povezano s IQ-om, jer osoba tijekom života propituje svijet i sve oko sebe. Neki koji predvode u teorijama zavjere često misle da su glas razuma, no to je povezano s narcisoidnošću, jer takva osoba misli da je bolja od ostalih", ustvrdio je Grgić.
I Kinezi imaju čudne teorije o Zapadu
Teorije zavjere nekad i danas su u principu iste, smatra Grgić i dodaje kako je različit samo izmjena trenda, odnosno koje su teorije trenutno popularne, a koje nisu.
"Teorije zavjere su iste jer su i ljudi isti u svojoj srži. Današnje teorije se razlikuju samo po količini proizvodnje, pa se danas, primjerice, mogu naći neke nove teorije gotovo na dnevnoj bazi. To mi je fascinantno zbog činjenice što sve ljudi mogu izmaštati. Bill Gates i čipovi su sad recimo 'out', aktualna je ona teorija vezana za mRNA COVID-cjepiva koja sadrže u sebi parazita Hydru koji će narasti u ljudskome tijelu", objašnjava.
Usredotočio se na najnoviji rasadnik teorija zavjera, pandemiju covida-19. Objasnio je da nije samo zapadni svijet kreator takvih teorija, već da su one rasprostranjene i na istoku. Kod nas je raširena teza da su Kinezi iz ovog ili onog razloga odgovorni za širenje koronavirusa. No, i oni imaju svoje teorije, koje redovito uključuju Amerikance, pa su u neku ruku i ideološki potkovane.
"Posebno mi je zanimljivo bilo, kad sam govorio o pandemiji, spomenuti i tumačenja pandemije i s druge strane, odnosno ono što su Kinezi svojim građanima pričali, tako da su to kineske teorije zavjere. Mi imamo svoje teorije, no to ne znači da oni prate iste priče kao i mi. Prema njihovoj teoriji zavjere, virus su u Kinu donijeli Amerikanci koji su imali vojne vježbe ondje, a napravili su to namjerno, s ciljem da destabiliziraju Kinu. Taj je narativ bio općeprihvaćen, i to do te mjere da su iz nekih kvartova tjerali strance. Dakle, stranci, Amerikanci su krivi za virus prema njihovoj teoriji, što je zapravo priča prilagođena njihovom podneblju i njihovoj mržnji prema Drugome, kao što su uostalom i ovdje, u zapadnom svijetu, svi koji su došli iz Azije bili krivi za koronavirus, pa su osjećali veliku mržnju. Pandemija je poslužila kao dobar primjer kako neke stvari koje nemaju veze s mozgom postaju prihvaćene, i kako neke stvari koje imaju veze s mozgom budu zasjenjene zbog ovih prvih stvari. Kao treće, poslužila je da pokaže na koji su način te teorije drukčije u određenim dijelovima svijeta. Niti jednu teoriju, u Kini, Hrvatskoj ili Rusiji, ne možemo razmatrati s jedne pozicije, što je zanimljivo, jer istina bi trebala biti jedna, a ne prilagođena nacijama", smatra Grgić.
Pandemijske teorije
Velepošasti, što je hrvatska riječ za pandemiju, su još i ranije bile plodno tlo za razvoj teorija zavjera. Koronavirus pri tome nije iznimka, ali uvijek je zanimljivo poslušati u što su ljudi iz nekih drugih vremena vjerovali. Tako je recimo ruska gripa bila povezana s pojavom telegrafa, a španjolska s pojavom električne energije. Povezanost koronavirusa i 5G mreže je samo logički nastavak nelogičnih teorija zavjera.
"Još od ruske gripe krajem 19. stoljeća i španjolske gripe imamo kontinuitet telegraf-struja-aspirin-svemirska prašina-jazz glazba. Svašta je bilo optuženo da stvara bolest, posebno rusku gripu krajem 19. stoljeća, kad se pojavila struja, i kad ljudi nisu uopće znali da postoje virusi i kako uopće egzistiraju. Nevjerojatno je zapravo da danas, sto godina nakon situacije u kojoj je medicina bila još rana, recimo to tako, na ovome stupnju razvoja još uvijek ima ljudi koji su po nekim shvaćanjima u onome vremenu. Vjerojatno vjeruju u ono u što žele vjerovati. Nevjerojatno je da su nekad ljudi, kad se uvodila struja, mislili da će od stupa za struju dobiti rak, i to zato što je na nekom području bilo puno oboljelih. No, ti oboljeli su se nalazili na području grada koji je još početkom 20. stoljeća bio novost.
Na takvome području urbanoga centra živjelo je i puno ljudi, za razliku od manje naseljenih područja, pa su se zato i sve bolesti, zaraze, virusi i slično, lakše širili, ali i gdje je više ljudi, veća je mogućnost za većim postotkom. Ljudi su usvajali nešto kao znanost što nije utemeljeno na nikakvoj znanstvenoj metodi, no to je teško objasniti nekome tko ne zna ništa o znanstvenoj metodologiji istraživanja, a želi raspravljati i svađati se. Ne mogu sve odluke i činjenice na svijetu biti filtrirane kroz svako zanimanje, a to znači da se neću miješati u izgradnju space shuttlea, kao što recimo prodavač na tržnici ili vozač autobusa neće nekome objašnjavati kirurgiju. A danas je stanje takvo da svi misle da su i kirurzi, i inženjeri NASA-e, i stručnjaci za geopolitiku, stručnjaci za viruse. Od toliko stručnjaka trebali bismo biti najprosperitetnija zemlja svijeta, ali nam nekako ne ide", zaključio je publicist, novinar i teoretičar teorija zavjera, Velimir Grgić.
