''Iako živimo u izazovnim vremenima suočeni s brojnim promjenama koje izravno utječu na sve segmente našeg društva; iako nas je ekonomska situacija sve duboko pogodila; iako se sve teže nosimo s teretom siromaštva i sve manje imamo za dati - ipak dajemo. Odazivamo se za pomoć u vrijeme teških elementarnih nepogoda. Tužne priče motiviraju nas na brzu reakciju. Niti jedan apel ne ostaje bez odgovora, a svaka priča je primjer filantropije na djelu.

No, reakcija na apele za pomoć nije jedini kriterij kojim se mjeri kultura davanja. Pomažemo li nepoznatim osobama čiji problemi ne dospiju u medije? Ima li u našem davanju nekog sustava ili kontinuiteta? Kako taj potencijal za pomoć usmjeriti prema odgovornom davanju i ulaganju u budućnost? Postoji li u Hrvatskoj kultura davanja ili smo podložniji ad hoc pozivima?''

Pitanja su to na koje je odgovore potražila Zaklada Slagalica te je u nacionalnom istraživanju provedenom prije par godina utvrdila da u Hrvatskoj postoji filantropski potencijal: ''Građani i tvrtke su svjesni svoje suodgovornosti za opće dobro koje dijele s ostalim članovima društva i vide brigu za razvoj zajednice kao svoju dužnost. Više od 50 posto građana smatra da svatko može doprinijeti razvoju zajednice, ma kako malo bilo to što može izdvojiti''.

Gotovo 70 posto građana je sudjelovalo u nekoj akciji za opće dobro. Slična je situacija i s tvrtkama iako nemaju strategiju davanja dok su mediji prepoznati kao važni akteri informiranja građana, ali i kao oni koji bi trebali više izvještavati o rezultatima tih akcija.

''Unatoč tome bilježi se niska razina socijalnog kapitala te manjak povjerenja i kapaciteta za empatično društvo što znači da se na razvoju ovog filantropskog potencijala mora još dugo i vrijedno raditi. Brojni problemi koji koče razvoj, istodobno su i prostor za promjenu'', ističe upraviteljica Zaklade Slagalica Branka Kaselj.

Da Hrvatsku čeka još dosta posla na razvoju filantropije, pokazuju i podaci iz godišnjeg izvještaja o stanju dobročinstva 'Hrvatska daruje 2018.', koji je izradila zaklada Catalyst Balkans. Prema njihovim istraživanjima u zadnje tri godine vidimo rast ukupnog godišnjeg iznosa doniranja u Hrvatskoj gdje je istraživanjem za 2018. zabilježeno oko devet milijuna eura, ali isto tako i rast medijskog izvještavanja donatorskih akcija. Pojedinačnih donacija bilo je ukupno 2623, a dok su kompanije najviše darivale neprofitni sektor, građani su najviše darivali za zdravstvenu skrb.

Valja pritom reći da podaci Catalysta, koji prati podatke o dobrotvornim akcijama od 2013. u Albaniji, BiH, Crnoj Gori, Kosovu, Makedoniji, Hrvatskoj i Srbiji, ne uključuju donacije državnih institucija, kao ni primjerice donacije vjerskih institucija. Podaci o doniranju prikupljeni su iz tiskanih i internetskih medija koji ne izvještavaju o svim akcijama prikupljanja sredstava, a i mnogi donatori žele ostati anonimni. Ukratko, podaci za 2018. pokazuju da je stanje filantropije u Hrvatskoj ostalo na jednakoj razini kao i prethodne godine, a do pozitivnih promjena je došlo u donacijama korporativnog sektora, povjerenju donatora u neprofitne organizacije kao primatelja donacija, ali i u većoj potpori obrazovanju.

Korporativni sektor je najaktivniji i najvelikodušniji donator dok se kod građana bilježi pad. Oni su u 2018. u usporedbi s prošlom godinom imali manje prilika dati svoj doprinos jer je objavljen manji broj poziva za donacije i dobrotvorne događaje s ciljem prikupljanja financijskih sredstava. Ova je promjena omogućila korporativnome sektoru da prvi put u posljednjih šest godina zasjedne na prvo mjesto češćim sudjelovanjem putem izravnih donacija i natječaja. Potpora marginaliziranim skupinama - među njima su osobe s invaliditetom, intelektualnim poteškoćama, žene i djeca koje su preživjeli nasilje, stariji - i dalje ostaje u središtu zanimanja dok je većina pojedinačnih donacija bila usmjerena na lokalnu zajednicu. Dobar je vijest i da s godinama raste interes za doniranje u područja obrazovanja i edukacije. Neprofitne organizacije primatelji su koji uživaju najveću potporu što je ove godine još izraženije, a 2018. je obilježio porast strateške potpore i transparentnosti vrijednosti donacija.

Decentralizacija darovanja u smislu geografske distribucije također pokazuje visoku razinu filantropskog razvoja s obzirom na to da Zagreb ima najmanji postotak darovanja. U distribuciji davanja u dobrotvorne svrhe u regijama Jadranska Hrvatska i Sjeverozapadna Hrvatska kao i izvan zemlje primijećene su tek neznatne promjene, ali broj pojedinačnih donacija u srednjoj i istočnoj Hrvatskoj značajno je skočio, čak 9,2 posto u odnosu na 2017. godinu. Uglavnom je to rezultat rasta aktivnosti neprofitnog sektora s obzirom na to da je on u srednjoj i istočnoj Hrvatskoj primatelj donacija u 14,1 posto slučajeva više nego 2017. U izvještaju se među dobrim primjerima društveno odgovornog poslovanja ističe firma Pevec sa sjedištem u Sesvetama, koja je vukovarskoj socijalnoj samoposluzi donirala hranu i higijenske potrepštine u vrijednosti od 32.481 eura pri čemu valja reći da tu nije riječ o jednokratnoj donaciji. Naime, uprava društva je 2017. potpisala sporazum s Gradom Vukovarom i preuzela obavezu pružanja stalne pomoći socijalnom samoposluživanju u vrijednosti od 2707 eura mjesečno.

Dobre stvari čine često i mala i srednja poduzeća pa je tako primjerice konoba Veranda iz Dubrovnika donirala cjelokupan prihod od poslovanja unutar 24 sata za kupovinu CTG uređaja za Odjel za ginekologiju Opće bolnice Dubrovnik.

Kad je riječ o individualnim doprinosima, lani je zanimljiv bio slučaj Mate Vuića, koji je donirao 100.000 eura Općoj županijskoj bolnici u Požegi za kupovinu ultrazvučne dijagnostičke opreme nakon što mu je Ljubljanska banka, koja mu je zamrznula račun, vratila dio štednje. Odličan primjer akcije pojedinca je i onaj Žakline Brekalo iz Bola na Braču, koja je ponudila smještaj tijekom turističke sezone za četiri obitelji slabijeg imovinskog stanja. Obitelji su provele 40 dana u Bolu, od 24. kolovoza do 30. rujna bez ikakve naknade. Njezin potez je potaknuo više ljudi s obale da ponude besplatni smještaj onima koji si ga ne mogu priuštiti te je zahvaljujući tome više od 10 obitelji slabijeg imovinskog stanja provelo ljetne praznike na Jadranu.

''Građani i građanke Hrvatske uvijek su spremni donirati, no samo jedan negativan slučaj utaje doniranih sredstava otežava drugima koji transparentno i pošteno rade zadržati povjerenje građanki i građana. Prema istraživanju svaki građanin i građanka doniraju oko 2,2 eura dok se primjerice u Austriji radi o 119 eura po osobi. Vjerujem da Austrija nije 60 puta naprednija država od RH'', istaknuo je za Vijesti.hr tajnik Zaklade za ljudska prava i solidarnost SOLIDARNA Ivan Blažević.

No, u Hrvatskoj se vrlo malo zna o zakladama koje iniciraju akcije od općeg dobra premda građani vide prednost takvog davanja u osjećaju sigurnosti da će sredstva biti pravilno i transparentno utrošena, pokazalo je nacionalno istraživanje zaklade Slagalica o individualnoj i korporativnoj filantropiji. Istraživanje je također pokazalo i da više od 70 posto građana i građanki ne prepoznaje ni sam pojam filantropije što je apel za sustavnim i ozbiljnim radom na obrazovanju o filantropiji. Udruživanje građana u cilju rješavanja problema tamo gdje oni nastaju jedan je od preduvjeta za snažniji zamah demokratizacijskih procesa u hrvatskom društvu, podsjećaju u Zakladi Slagalica i napominju da je taj proces je otpočet, ali na njemu treba još dugo raditi, a od pomoći je tu svakako i građanski odgoj i obrazovanje koji njeguje kulturu davanja kao jednu od temeljnih ljudskih vrednota.

''Republika Hrvatska se do danas ni na koji način nije sustavno bavila razvojem filantropije i sada imamo priliku uhvatiti zadnji vlak. S dva posto poreznog oslobođenja na donacije na začelju smo Europske unije gdje je prosjek 10 posto, a dodatno ni Porezna uprava niti Ministarstvo financija ne prate sustavno donacije od građana i tvrtki'', upozorava Blažević. Dodaje i kako nam s obzirom na to da nemamo potpune podatke o ukupnom iznosu kao ni područjima za koja se donira, analize ovise o drugim, često parcijalnim istraživanjima. ''Također, zaklade kao nositelji razvoja filantropije u društvu ne mogu se prijavljivati na natječaje koje raspisuje primjerice Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva iako su zaklade po definiciji organizacije civilnog društva. Kao da se namjerno koči razvoj filantropije u RH iako znamo kakvi su pozitivni učinci razvijene filantropije za društvo u cjelini. Zaklade su, naime, kroz svoje filantropsko djelovanje često na prvoj crti razvoja inovacija, strateških razvojnih projekata ili pak sustavnim promjena u društvu. Žao mi je što dosada niti jedna Vlada RH nije prepoznala vrijednost zakladništva i filantropije za razvoj društva u cjelini'', ističe Blažević.

U brojkama gledano, u Hrvatskoj djeluje oko 260 zaklada, među kojima zasigurno ima i mnogo njih koje su neaktivne jer je takav slučaj i s udrugama kojih je u odnosu na zaklade čak 2.000 puta više. A koliko zaklade mogu biti važni katalizatori kreativnosti jednog društva, vidi se na primjeru Zaklade 'Ana Rukavina', jedne od najznačajnijih zaklada u Hrvatskoj koja je napravila ogroman pomak u zdravstvu razvojem Hrvatskog registra donora koštane srži. Kao što smo već pisali, ova zaklada djeluje komplementarno zdravstvenom sustavu te svojim primjerom dokazuje da se promišljenim ustrajnim građanskim i stručnim zalaganjem i ulaganjem – bez čekanja da se institucije same toga sjete  - može utjecati na veću efikasnost, inovativnost  i responzivnost sustava zdravstva.

No, i ovom prigodom ćemo podsjetiti da se kada govorimo o filantropiji, valja zapitati i koliko se razmišlja o svojevrsnoj sjeni ili čak 'namjernoj' grešci u sustavu. Naime, filantropija s jedne strane može poslužiti kao 'zgodna' zamjena za ulogu države u smislu da se određene (socijalne) uloge koje bi država trebala ispunjavati prebacuje na zaklade ili fundacije (a što je već dobrim dijelom prebačeno na organizacije civilnog društva). S druge strane, zapravo se (i) kroz zaklade može financirati ne ono što je možda zaista potrebno, već ono što je onome koji osigurava financije (osnivaču) u interesu, a pritom taj ne mora biti vođen dobrim namjerama, već primjerice željom za rušenjem društvenog sustava iz privatnih pobuda.

"Za libertarijance, ekonomske liberale i sve one koji smatraju da je socijalna država balast koji ograničava tržišnu ekonomiju kao glavnu polugu ukupnog društvenog razvoja, naravno da je filantropija zamjena za sistemsko pružanje socijalnih usluga pa takvi pristupi afirmiraju dobrovoljne i proizvoljne činove milosrđa kao glavnu garanciju socijalne ravnoteže. Takvo shvaćanje ne uzima u obzir sistemsku i kompleksnu prirodu društvenih nejednakosti koje uvelike generira sam ekonomski sustav, niti se bavi temeljnim pitanjem imaju li svi građani jednak pristup sigurnosti, slobodi i životu u dostojanstvu u skladu s ustavnim odredbama i što ih u tome priječi", kazala je ranije na tu temu Marina Škrabalo, upraviteljica Zaklade za ljudska prava i solidarnost SOLIDARNA.

U kontekstu aktualnog ustavnog poretka naše zemlje, ali i šire zajednice Europske unije kojoj pripadamo, objasnila je, "filantropija se shvaća kao komplementarna sfera ulaganja u društveni razvoj i smanjenje društvenih nejednakosti, koja reagira na akutne probleme, ali i potiče državne strukture na inovacije, time što prepoznaje potrebe i prilike koje sistem, koji je nužno tromiji od privatne inicijative, još ne prepoznaje. Filantropija ponekad kompenzira slabe karike u sustavu, no bez namjere da ih zamijeni privatnom inicijativom, već da ih potakne promjene. Najvažnija funkcija filantropije je sloboda inoviranja i brzina djelovanja".