Hrvatsku je u lipnju ove godine posjetilo četiri posto turista više nego godinu dana ranije, ali broj noćenja je ostao isti. Pojedine turističke agencije upozoravaju da je ove godine potražnja za smještajem slabija nego lani, da još posvuda ima slobodnih mjesta za srpanj i kolovoz, a počela su već i razmatranja je li uzrok u tome da se Hrvatska nije dobro pripremila za oporavak konkurentskih destinacija, poput Egipta, Tunisa, Maroka, Turske itd. Ili se može govoriti i o utjecaju Svjetskog nogometnog prvenstva.
O tome, ali i o turističkoj strategiji zemlje i nekim konkretnim problemima, od projekta golf-terena na Srđu iznad Dubrovnika do jednodnevnih izletnika u Crikvenici, ali i o turističkoj perspektivi grada Zagreba, razgovaramo s dr. Sašom Poljanec-Borić, znanstvenom suradnicom na Institutu dr. Ivo Pilar u Zagrebu, sociologinjom i ekonomisticom s nizom znanstvenih radova iz područja turizmu.
"SEZONA SLABIJA, NO DUGOROČNO NAŠ JE TURIZAM U USPONU"
Lani je Hrvatska zabilježila rekordnu sezonu, a može li se na temelju ovih pokazatelja zaključiti kakva će biti ova turistička sezona? Je li Svjetsko nogometno prvenstvo utjecalo na sezonu ili nije?
Turizam je vrlo ovisan o eksternim uvjetima, a kretanje sezone uvijek formiraju strukturni i situacijski uvjeti. O rezultatima iz lipnja i srpnja ne možemo razgovarati izvan konteksta Svjetskog nogometnog prvenstva. Ne samo da je velik broj europskih turista štedio godinu dana da bi otišao u Rusiju, nego imamo i velik broj europskih turista koji je odlučio ostati doma da bi uz TV pratili nogometno prvenstvo. Svjetsko prvenstvo je definitivno utjecalo na mobilnost populacije i ne treba to zanemarivati. Druga dimenzija su vremenski uvjeti. Ove godine su oni posve drugačiji nego lani, sjetite se onih rekordnih vrućina. Bili su to uvjeti u kojima su i oni koji ne idu na more tražili osvježenje u moru. Nakon ta dva situacijska uvjeta možemo ići dalje u analizi i uzeti u obzir strukturne uvjete o kojima se već piše u našim medijima, a to je povratak na scenu Egipta, Tunisa, Maroka i Turske. Te su zemlje opet aktualne prije svega zato jer su veliki touroperateri uvjerili javnost da su sigurne, da nisu više politički nestabilne. Dakle, zbog kombinacije ovih triju faktora možemo govoriti da će ova sezona doista biti slabija nego lanjska, ali nipošto ne možemo govoriti o krizi. Radi se jednostavno o situacijskom prilagođavanju. Dugoročno gledano je neosporno da je naš turizam u usponu.
S obzirom na to da vi smatrate da Svjetsko prvenstvo sada utječe, uz ostale faktore, na turistički rezultat, što mislite o mogućem pozitivnom utjecaju dobrog rezultata hrvatske reprezentacije i povećavanju vidljivosti Hrvatske? Hoće li biti i kakve koristi od tog masovnog guglanja Hrvatske i provjeravanja kakva je to zemlja?
Svakako hoće. Ne treba očekivati da će dobar plasman reprezentacije biti neposredan market driver u ovoj sezoni, mada je i tu moguć stanovit utjecaj, ali sigurno će imati dugoročne strukturne učinke – koji su mnogo važniji u makroekonomskom smislu. Ne samo da će doći do stabiliziranja brenda nego će sigurno doći i do razvoja, i na razini kvalitete i na razini dosega. Uspjeh reprezentacije utjecati će na brend Hrvatske na taj način da će tjerati razvoj kvalitete brendiranja, a moguće je da će naknadni efekti u segmentu strateškog marketinga prenijeti marketinški učinak i na kontinentalnu Hrvatsku.
Je li turistička industrija u Hrvatskoj dovoljno vješta da mudro iskoristi ovaj promotivni učinak nastupa hrvatske reprezentacije na SP-u u Rusiji?
Mislim da je raspored ključnih aktera u turizmu takav da će se sigurno nešto uspjeti napraviti. U našem turizmu sada dominiraju korporacije koje imaju i iskustvo, ali i odgovornost, i za kapital, ali i za razinu zaposlenosti u lokalnim sredinama u kojima rade. Njima je ovo dragocjen dobitak. Naravno, o tim pozitivnim učincima možemo razgovarati samo ako svi ostali faktori ostanu isti, ako se ne dogode neočekivane ugroze.
"SLUČAJ PROJEKTA NA SRĐU JE POSEBNO ZABRINJAVAJUĆ"
Kada gledamo hrvatsku turističku ponudu u cjelini, možemo li reći da napredujemo ili nazadujemo?
Nemam uopće dvojbi. Napredujemo. To potkrepljuje i čvrsta statistika. Mi se okrećemo prema kvaliteti, promjene strukture smještaja idu prema kvalitetnijem, nesumnjivo smo prevladali deficite tranzicije – u smislu gubitka pojedinih tržišta i aktiviranja nekih drugih, uključili smo se u trend globalizacije, prevladali smo i europsko ograničenje i postali globalno prisutni. Dakle, rastemo i u pogledu potrošnje, ali i u pogledu kvalitete.
Smatrate li vi da Hrvatska ima dobro trasiranu strategiju razvoja turizma? Sada je još aktualna Strategija turizma do 2020. koja je donesena 2013. Može li se sada valorizirati je li dobro trasirana ili nije? Što bi trebalo mijenjati?
Nitko u Hrvatskoj ne može napisati bolju strategiju od Instituta za turizam. Oni su apsolutni autoritet za to područje, iza njih se krije kapital od 60 godina proučavanja turizma u svim njegovim dimenzijama. Naša Strategija je, prema mom sudu, na gornjim granicama našeg institucionalnog kapaciteta uopće i definitivno nije prevladana. Ali neovisno o tome moram reći da ima jedno ozbiljno ograničenje. U njoj treba fundamentalno promijeniti strukturu pojma konkurentnost, ali i odustati od – deregulacije. Ideja deregulacije, koja je bila inspirirana tranzicijom i potrebama privatizacije do koje je došlo nakon pada Berlinskog zida, je jednostavno dala svoje. Ne može sustav rasti 25 godina u uvjetima deregulacije. Klima deregulacije, naime, uvodi jedan novi problem, uvođenje tzv. lex specialis koji dovode u pitanju samu ideju republikanizma kojem teže sve zapadne demokracije. Naime, pretpostavka je svih demokracija da svi zakoni jednako vrijede za sve, a kod nas se sve češće počelo upravljati kroz posebne zakone koji ne tretiraju jednako sve, npr. Zakon o strateških investicijama. Da biste vi proveli bilo kakvu ozbiljnije strukturiranu investiciju, trebate imati uređenu – regulaciju, odnosno, zakonski okvir. Ali taj zakonski okvir mora biti stabilan i jednak za sve. Posebno u turizmu jer se radi o javnom i privatnom partnerstvu – jer se oslanja na prirodne resurse. Mi sada već na bezbroj mjesta u Hrvatskoj vidimo da ta “deregulacija” nije ispala dobro, od slučaja Bola na Braču do golfa na Srđu. I onda se aktivira lex specialis, Zakon o državnim investicijama je od strateškog interesa koji je zapravo direktna i jaka državna intervencija. Dakle, zalažem se da se u Strategiji odmaknemo od ideje deregulacije i okrenemo se pametnoj regulaciji - zakonima koji potiču rast ponude, ali ograničavaju izrabljivanje resursa u ovoj fazi razvojnog ciklusa.
Spomenuli ste Bol na Braču i golf na Srđu kao mjesta gdje se sudaraju investicije i izrabljivanje prirodnih resursa. Koje još slučajeve smatrate zabrinjavajućima?
Na žalost, ne postoji sustavan monitoring, ali kao znanstvenica susrećem se s pojedinim slučajevima. Primjerice, HAZU je 2017. organizirao skup pod nazivom Prirodna baština i turizam te sam se tako upoznala sa slučajem Stonskog zaljeva. Tamo se isto planira jedna golema investicija, a moglo bi se reći da je sretna okolnost da HAZU ima tamo jedan svoj odjel koji se bavi zaštitom Jadrana te se aktivirao oko zaštite stonskih kamenica. Lokalno stanovništvo tamo već nekoliko tisućljeća uzgaja kamenice i one su postale moćan brend. S obzirom na to da je golema investicija dovela u pitanje budućnost kamenica, javnost se digla na noge. Ne treba zanemariti da se i lokalno ljudi ponekad stavljaju na stranu investitora jer im je primamljivo dizanje cijene građevinskog zemljišta. Sve se zna jako zakomplicirati i rješenje nije jednostavno. Slučaj fantomskog projekta golf-terena na Srđu je posebno zabrinjavajuć. Nema razumijevanja ni lokacije niti implikacija koje donosi ta investicija. Prva implikacija te investicije je sigurnost, a uopće se nitko time ne bavi u javnom sektoru. Radi se o projektu koji zadire u energetsku bilancu, sigurnosnu jer je neposredno uz granicu, itd. Ostaje nam zabrinutost znanstvenika i civilnog sektora.
Vi ste znači protiv projekta "golf na Srđu"?
Nisam unaprijed ni za niti protiv, posvećena sam racionalnoj analizi, ali do sada nisam vidjela uvjerljive dokumente iz javnog sektora koji bi opravdali ovu investiciju. Do tada ne vjerujem nikome, ni predstavnicima investitora, niti političarima.
Foto: Borko Vukosav
"NA PLITVIČKIM JEZERIMA SE BORIMO S INVAZIJOM TURISTA"
Koji su ključni problemi hrvatskog turizma u ovom trenutku?
Oni nisu iz razine turizma, nego iz drugih, viših razina. Turizam operativno upravlja poslovnim procesima u zakonskim okvirima na način da optimizira ponudu. Raste kvaliteta, rastu performanse potrošnje, raste broj dana iskorištenosti, smanjujemo sezonsku ovisnost o ljetnim mjesecima, raste kvaliteta ponude, turizam u zaleđu počinje pridonositi ruralnom razvoju, širi se raspon ponude na jadranskim otocima itd. Turistička branša sama sebi pomaže da bude bolja. Ali na turizam utječu problemi kao što su nedostatak prostornih politika, pitanje lokalnog razvoja, pitanje socijalne i kulturne politike. To su sektori o kojima ovisi distribucija blagostanja, odnosno viška vrijednosti koji pridonosi rastu turističkih vrijednosti. Tu vidim dosta problema. Ima premalo projekata iz domene Ministarstva regionalnog razvoja koji su usmjereni na rast kvalitete turističke ponude. Imamo puno problema s povijesno ignoriranim ruralnim područjima, imamo problema s interpretacijom povijesnih jezgri gradova, sa zaštitom povijesnih jezgri, sa zaštitom prirodnih resursa. Mi se na Plitvičkim jezerima borimo s kontrolom invazije turista. Samo jedan direktor jednog nacionalnog park prirode, NP Krka, je do sada uveo dnevnu kontrolu ulazaka turista nakon što je dao napraviti stručnu studiju o tome. Mi imamo problem sa zaštitom starih gradskih jezgri. Godine 2014. je Salvatore Settis napisao knjigu "Što će se dogoditi ako Venecija umre", ali mi se još ne bavimo ozbiljno mogućnošću da i naše divne gradske jezgre "umru". Dakle, to su problemi kojima bi se trebala baviti druga ministarstva, od kulture do regionalnog razvoja. To su problemi kojima bi se trebala početi baviti sve više i znanstvena zajednica. Naravno da se ne može uvijek brzo djelovati, ali treba barem raditi na mehanizmima koji bi usporili probleme. Ne može se stare gradske jezgre pretvoriti u partijanerske destinacije. Turizam ne smije ostati samo na zabavnoj funkciji, valja održavati i njegovu socio-kulturnu funkciju.
Je li vrijeme da se bave starom jezgrom Dubrovnika? Prijeti li i njoj "smrt"? Je li trebalo o tome misliti prije dolaska mase turista s kruzera?
Možda se trebalo, ali budimo realni: to nije uspjela zaustaviti niti Venecija. Ako to nije uspjela Italija, zemlja sa znatno duljom demokratskom tradicijom, gdje ćemo mi koji imamo ozbiljnih demokratskih i akademskih deficita. Ali vrijeme je da se na svim razinama razmotri što se može učiniti za budućnost Dubrovnika kao turističke destinacije.
Imamo li neki primjer gdje se stara gradska jezgra mudro uklopila u turistički razvoj?
U Zadru ima znakova da ljudi ozbiljno nastoje staviti taj problem pod kontrolu. Sveučilište u Zadru je baš angažirano i to je dobro. Recimo, na jednom skupu je rektor rekao: "Ne ide Sveučilište iz stare gradske jezgre!". To je način da se stara jezgra ne prepusti posve samo sezonskim aktivnostima. U Splitu se ozbiljnije nastoji uključiti akademska zajednica, ali je pitanje hoće li je lokalne vlasti prihvatiti. Šibenik se trudi…
"NIJE PROBLEM SAMO ODLAZAK DOMAĆE RADNE SNAGE"
Spomenuli ste trend produljenja turističke sezone. Kako napredujemo? Što je s kontinentalnim turizmom?
Kontinentalni turizam najviše ovisi o uređenju teritorija, a mi tu još imamo ozbiljnih problema. Nije dovoljno urediti jedan OPG ako se do njega ide nekim žalosnim krajolikom. Budimo iskreni, naša ruralna područja su devastirana. Ljudi se trude, sela se dižu, ali sinergija između pojedinačnih poduzetnika i lokalnih vlasti još nije dosegla razinu koju treba. Lika se budi, ali imate prostranstva koja su zapuštena. U Zagorju imate isto lijepih primjera, ali i zapuštenih sela. Recimo to ovako: nema ozbiljnog kontinentalnog turizma bez uređenih fasada. Da ne spominjemo Austriju stalno kao primjer, spomenut ću Mađarsku. Pređite granicu prema Mađarskoj kod Donjeg Miholjca pa ćete vidjeti da su i tamo popravljene fasade! Tu opet dolazimo do toga da se treba aktivirati cijeli sustav, to nisu problemi iz turizma, nego treba gledati širu sliku. Austrijski kontinentalni turizam je izrastao na suradnji s poljoprivredom i drvnom industrijom. Ali to je posao za javni sektor. I kod nas to sve skupa malo dulje traje…
Ove godine se govorio o manjku od oko 20 tisuća radnika u turizmu, o potrebi za pojačanim uvozom radne snage…
To je normalna pojava u turizmu. Svi koji su išli na skijanje znaju da se hoteli bili puni "sezonaca" iz drugih zemalja. To je normalna vrsta mobilnosti. Važno je da se to uredi, da se pravodobno zaposle kvalificirani i kvalitetni radnici. Imamo i poslodavce u turizmu koji sezonski rad počinju tretirati kao cjelogodišnji. Svima njima je u interesu da dobiju kvalitetne radnike i da ponude kvalitetnu uslugu jer će samo tako zadržati goste. Nama u turizmu nije nastao samo problem zbog odlaska domaće radne snage u inozemstvo nego i zbog povećanja kvalitete usluga. Zbog toga trebate više kvalificirane radne snage.
Što mislite o "ograđivanju" plaža?
Ne smijemo preuzeti latinoamerički koncept ograđivanja i koncesioniranja. Moramo razumjeti da smo mi nacija koja je naučena ići na more. To je dio našeg socio-kulturnog kapitala, našeg mentaliteta. Mi moramo težiti organskom rastu turističke ponude u kojom ono što je dobro za kvalitetu naše ponude istodobno mora biti dobro i za naše lokalne zajednice, ali i za naciju kao potrošača u cjelini. To je teško ostvarivo, ali nije nemoguće. Imamo dobrih primjera u Europi. Primjerice, Francuska. Imate i elitni turizam, ali i visoko participativan turizam, dakle, turizam u kojem je mnogo toga dostupno "običnim" građanima. Ali to je pitanje visoke politike, određenja kamo nacija želi ići.
"POČINJEM SE PLAŠITI DA ĆE LJETI U ZAGREBU IZBITI KOLERA"
Kakav je vaš stav oko pokušaja Crikvenice da spriječi dolazak jednodnevnih izletnika na kupanje?
Fokus jednodnevnog turista je resurs, plaža, more, itd. A vi resurs morate održavati. Primjerice, u Novom Vinodolskom autobusi parkiraju najbliže plaži, a netko tko plaća porez za kuću u Bribiru – ne može prići. Je li to u redu? Mi moramo imati plaže na koje će moći dolaziti jednodnevni turisti, ali moramo i poštivati i građane koji plaćaju porez u toj lokalnoj jedinici. Ne mogu imati jedni sve troškove, a drugi sve koristi. Ovo u Crikvenici je ad hoc mjera, razumijem što ih je mučilo, i razumijem zašto su tako postupili, ali možda se mora i taj problem sagledati šire, vidjeti kako riješiti problem onih koji žele dolaziti na jednodnevne izlete, ali i onih koji pridonose više u održanju resursa.
Sve je više turista u gradu Zagrebu. Kako komentirate interes turista za Zagreb i je li Zagreb učinio dovoljno da se profilira kao ozbiljna turistička destinacija?
Porast interesa za Zagreb je očekivan s obzirom na ulazak u EU. To je posve drugi položaj na mapi. Na to je reagirala Turistička zajednica grada Zagreba i nudi sustav događanja kojima pojačava atraktivnost Zagreba. Ali ne bih mogla reći da je grad Zagrebu u tom smislu ispunio svoj puni potencijal. Pet mandata gradonačelnika Bandića bilo je fokusirano na razvoj predgrađa i periferijskog karaktera u centru grada. Pod pritiskom potražnje, dakle pod pritiskom izvana, to se tek sada počelo mijenjati. A promjene su nužne. Pogledajte samo kante za smeće koje izgledaju kao da smo u 1976. ili sl. Kad vidim "skuhano" smeće u kontejnerima ili koševima, počinjem se plašiti da će u Zagrebu ljeti izbiti – kolera. Dakle, u Zagrebu ne postoji nikakva relacija između komunalnog reda i turističkog potencijala. A za ozbiljno održavanje povijesnih jezgri izuzetno je važan komunalni red. Pogledajte kako je to u starim jezgrama drugih srednjoeuropskih gradova. Naravno, ne možemo se mi komparirati s aristomonarhijskim Bečom ili Budimpeštom, ali pogledajmo Ljubljanu ili Bratislavu. Tamo su iznimno uređene stare gradske jezgre. Njihovo približavanje Europskoj uniji je odmah nagnalo lokalne samouprave da urede te dijelove grada, jedino Zagreb nije išao u tom smjeru. U gradu Zagrebu je fokus bio na nečem drugom, fontanama, iracionalnom iscrtavanju biciklističkih staza i retardiranim upravljanjem fondom za uređenje fasada itd. Zaostajemo i za Ljubljanom i za Bratislavom i nadam se da će to gradske vlasti osvijestiti i krenuti u promjene.
