Nakon što se cijela Hrvatska udružila i na najljepši mogući
način dokazala kako zbilja može surađivati i pomoći onima koji
sami sebi ne mogu pomoći, opet je jedna situacija
zgrozila. Nedostatak empatije ili istinsko nepromišljanje
dovelo je do toga da se u ovome tjednu, kada su najveće
hladnoće, beskućnici nemaju nigdje za skloniti.
Inače se zna gdje ih se uvijek može sresti kada su vani toliki
minusi, no jedno mjesto koje je uvijek grijalo beskućnike
sada je ugasilo grijanje. Radi se, naime, o Glavnom
kolodvoru u Zagrebu, piše u reportaži
24sata.
Priča kreće u noći sa srijede na četvrtak kada su ceste bile prazne već oko 22 sata. U glavnom predvorju zagrebačkog Glavnog kolodvora čovjek koji prodaje knjige na štandu koji radi 24 sata ljubazan i nasmiješen odmah je novinarima rekao kako traže na krivom mjestu.
“Nema vam ovdje više beskućnika. HŽ je ugasio grijanje u čekaonicama i sad traže neka druga mjesta”, kratko je rekao muškarac. Na istom mjestu radi zadnje tri godine i htio-nehtio, dobro prati svakodnevni prolazak ljudi.
“Nekad ih je bilo na desetke koji su se stiskali uz radijatore. Sad su radije u tramvajima jer im je ondje puno toplije”, ispričao je gospodin.
Ovu priču potvrdili su i prodavači u pekarnici. Beskućnika gotovo uopće pa da i nema, a onih kojih ima su mirni, ne rade nikakve probleme i samo žele odmoriti nekoliko sati prije nego što ih netko potjera dalje.
S druge strane, u samoj čekaonici sjedile su dvije beskućnice. Hladno im je i ne mogu razumjeti odluku HŽ-a da ugase grijanje, pogotovo jer se radi o javnom prostoru.
“Ovo uopće nije humano. I mi smo ljudi. Rekli su da to rade zbog pijanaca koji dolaze, no oni će opet piti i na drugim mjestima pa im je potpuno svejedno. Nekad je tu bilo više ljudi. Dolazile su čak i majke s djecom, no sad su radijatori hladni. Kad su dolazile izbjeglice, došli su im ljudi pomagati. Nosili su im tu vreće za spavanje, odjeću i hranu, a mi kao da ne postojimo. Pitaju nas kako smo, a nitko nam ne bi donio deku da se ogrnemo jer nam je hladno”, obeshrabreno su ispričale.
Nažalost, i same su svjedočile tužnim scenarijima kad bi se netko od beskućnika ukočio od hladnoće. Ljudi bi se pothladili i ne bi mogli ustati, a drugima bi pak pozlilo.
“U prihvatilištima situacija nije bolja. Mali su to prostori, a beskućnika je sve više. U nekima svaki dan daju za jesti krumpir ili tjesteninu pa su se neki razboljeli jer su jeli jednoličnu hranu. Privatnosti nema”, rekla je jedna žena za 24sata i dodala kako već ujutro moraju nazad na ulicu.
