Van Morrison je bog, a "Astral Weeks" jedna od najboljih ploča suvremene glazbe.
Upravo objavljeni koncertni remake nije u rangu izvornog albuma kojim je Van kao nitko prije i poslije njega izmiješao folk, jazz, klasiku i blues, ali će svakog fana natjerati da priželjkuje da je te večeri bio u slavnoj holivudskoj dvorani. "Astral Weeks" u diskografiji "irskog čangrizavca" oduvijek je imao posebno mjesto - osim što se u rijetko kompleksnim glazbenim vrstama okušao s gotovo nestvarnim uspjehom, kroz tih osam pjesama zauvijek je raskrstio s r'n'b i klasičnijim rock obrascima kakve je slijedio sa skupinom Them.
Premda je za ovaj koncert održao tek jednu probu, Morrison svoj virtuozni prateći sastav vodi sa sigurnošću lidera nekog jazz big banda, a što se guštanja tiče, u ovakvoj formi nije bio desetljećima.
Četrdeset godina nakon objavljivanja redoslijed pjesama malo je izmiješan, neke su u prearanžiranju postale trunku dosadne, ali legenda o "Astral Weeks" ostala je netaknuta. Provjerite samo akustičnu čaroliju "Ballerine", pastoralnu ljepotu naslovne stvari ili ljubavno pismo "The Way Young Lovers Do" i shvatit ćete kako rečenica kojom je otvoren ovaj tekst ipak nije pretjerana.
