Džepni ministar, baksuz, vazal, specijaliziran za lov u mutnom, nedokuhan, ne vatra, već opušak… to su samo neki od nadimaka kojima predsjednik Zoran Milanović časti ministra obrane Marija Banožića tijekom posljednjih godinu i pol dana.
Psihijatrijski slučaj, bijednik, izdajnik i štetočina nadimci su koje je ministar Banožić namijenio predsjedniku.
Klupko apsurda mogao bi biti pak naš nadimak za odnos Milanović-Banožić, uz napomenu da je riječ 'odnos' blagonaklona, s obzirom na to da isti već dugo - ne postoji. Postoje, s druge strane, teške riječi, uzajamne optužbe i zaobilaženje u širokom luku na događanjima kojima predsjednik i ministar zajedno nazoče, iako je i takvih sve manje…
Da bi se bolje razumjelo kako smo došli do toga da vrhovni zapovjednik oružanih snaga i ministar obrane već mjesecima ne surađuju, potrebno je vratiti se u listopad 2021. - mjesec u kojem se odigrala prava politička drama u desetak činova, a čije posljedice traju do danas.
Burčulova smjena
U tom mjesecu, naime, dogodilo se ono zbog čega je Milanoviću pao mrak na oči, koji se do danas nije razdanio: ministar Banožić umirovio je zapovjednika Počasno-zaštitne bojne, Elvisa Burčula, kojem je istjecao mandat te je trebao u redovnu rotaciju. Načelnik Glavnog stožera OSRH-a, admiral Robert Hranj, tražio je produljenje službe za Burčula - radi njegova predanog rada i odličnih ocjena zapovjednika - za još dva i pol mjeseca, međutim nije za to dobio suglasnost ministra.
Milanović je tada Banožića optužio za kadroviranje. MORH je kritike oštro odbacio. Argument je bio da umirovljenje tada 57-godišnjeg zapovjednika nije u nadležnosti Glavnog stožera OSRH-a niti da je potreban prijedlog načelnika Hranja, već je u pitanju zakonska ovlast ministra obrane. Ured predsjednika s time se nije složio i Milanovića je ova smjena jako pogodila.
Kada kažemo jako, mislimo jako. Milanović je ustvrdio da je Burčul umirovljen 'na silu, iz osobne osvete' te da s ministrom više nema o čemu razgovarati. Banožić je, da ne ostane dužan, izjavio da predsjednik komunicira neprimjereno 'zato što mu je napokon rečeno 'ne' u sustavu koji pokušava svojatati' i da 'Hrvatska vojska nije njegova igračka'. Zaključio je i da je Milanović očekivao produljenje mandata Burčulu do kraja godine kako bi 'njegov čovjek' mogao biti promaknut. Burčul je tako razriješen dužnosti onoga dana kada je sudac Dobronić, Milanovićev izbor, odradio svoj prvi radni dan kao predsjednik Vrhovnog suda.
Premijer Andrej Plenković je skandal oko Burčula komentirao riječima da ne sudjeluje u odlukama vezanim uz Hrvatsku vojsku te da se 'ne sekira previše', a Milanoviću je poručio 'neka razgovara s ministrom obrane'.
Ako smo dosad nešto naučili, to je da predsjednik - pamti. Javnost je dobro upoznata s njegovim bogatim opusom asocijacija kada, primjerice, scene iz dnevne politike uspoređuje s onima iz kultnih filmova, a pojedine političare s nevjerojatnom točnošću zoologa uspoređuje s oposumima. Zapamtio je predsjednik i slučaj Burčul te najavio da će 'sve blokirati' dok se zapovjednik ne vrati u službu.
Rečeno, učinjeno.
Imenovanje veleposlanika
Na Milanovićev žalac istog je tog listopada 2021. prvi naletio predsjednikov omiljeni 'dron samoubojica', ministar Gordan Grlić Radman kada je s predsjednikom poželio nastaviti razgovore o imenovanju veleposlanika i konzula. Godinu dana ranije, naime, Milanović je tražio pravo na svoju 'kvotu' šefova diplomatskih misija, umjesto da ih sve bira premijer.
Ideja je načelno prihvaćena, ali neka Milanovićeva imena nisu dobro sjela premijeru, kao ni njegovom ministru vanjskih poslova koji je ocijenio da Milanović pozicije namješta svojim kolegama iz SDP-a, kao što su Ranko Ostojić i Mihael Zmajlović. Unatoč tome, pregovori bi se vjerojatno nastavili, ali kako je Banožić u međuvremenu odigrao 'kartu Burčul', Milanović je Grliću Radmanu poručio da od toga do daljnjeg - nema ništa.
Ništa bez ministra
Otišao je predsjednik i korak dalje kada je istog mjeseca Hranju zapovijedio da zabrani Banožiću držanje govora u požeškoj vojarni. Banožić je, zauzvrat, izjavio da Hranj ne bi trebao biti načelnik GSORH-a 'ako se ne može oduprijeti valu zahtjeva od predsjednika'. Milanović je zaključio da se Banožić tom izjavom upliće u zapovjedni lanac te sve skupa nazvao 'političkom svinjarijom' dodajući da je sve po zakonu i Ustavu te da je Hranj po njegovu nalogu izdao zapovijed. Banožićeve postupke ocijenio je pak 'najgorim sitničarenjem'.
No, ovoga puta Plenković se uključio malo ozbiljnije. Osim što je cijeli slučaj nazvao 'puzavim državnim udarom', našao je shodnim podsjetiti da je Milanović 'kršio zakon o sudovima predlaganjem kandidatkinje, te da je ovim činom prekršio zakon obrane'. Jer, i premijer pamti trzavice oko izbora predsjednika Vrhovnog suda. Međutim, to je manje znakovita izjava od one koja će se pokazati gotovo proročanski točnom:
"Što on više bude napadao Banožića, to će on biti jači ministar."
Je li to Banožiću dalo 'zeleno svjetlo' ili 'vjetar u leđa', možda je stvar literarne estetike, ali rezultati su bili ekspresno vidljivi. U studenome 2021., ministar je donio odluku kojom brani Oružanim snagama RH i Hranju bilo kakvo uključivanje i potpore u protokolarne aktivnosti Ureda predsjednika bez njegove prethodne suglasnosti. Dodao je i da nije dopušteno korištenje materijalnih sredstava Ministarstva obrane u potporama za protokolarne aktivnosti koje se odobravaju bez odluke ili suglasnosti ministra obrane. Milanovićev ured odluku je ocijenio nezakonitom i neustavnom.
Inače, odluka je donesena dan nakon što je Milanović napravio presedan kada je na Pantovčaku upriličio prijam koji se inače održava na vojnom učilištu. Presedan je bio što je tada prvi put po nalogu vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga načelnik glavnog Stožera OSRH-a zabranio obraćanje ministru obrane. Banožić je zaključio da je prekršen Zakon o obrani.
Sprječavanje međunarodnog incidenta?
Ubrzo nakon toga, MORH se oglasio priopćenjem povodom aktualne teme slanja vojske u BiH kako bi podsjetio da je u ožujku prošle godine upravo zahvaljujući Banožiću spriječen 'međunarodni skandal' kada je ministar u posljednji tren dao Hranju odobrenje da pripadnici Počasno-zaštitne bojne prijeđu granicu kako bi sudjelovali na obilježavanju obljetnice u Bugojnu.
Milanovićev ured uzvratio je da Banožić 'neshvatljivo i nepromišljeno' odobrenje nije htio potpisati 'do zadnjeg časa'. Reagirao je i Hranj koji je kazao da je ministru sve javio na vrijeme i da odgovora nije bilo, da bi Banožić kasnije inzistirao na tome da dopis mora doći iz Ureda predsjednika iako, dodao je Hranj, Zakon o obrani u ovom ili sličnim slučajevima 'ne propisuje proceduru donošenja odluka'.
Milanović je nakon toga ponovno zaključio da je daljnja suradnja s Banožićem nemoguća te dodao da je materijalno stanje vojske 'gore od lošeg', aludirajući time da Banožić loše upravlja budžetom. Usput je Plenkovića nazvao 'puzajućim državnim udavom', poručio da Hranja ne misli razriješiti, kako je Banožić javno sugerirao, te da se admiral nije našao 'između dvije vatre', jer 'Banožić nije vatra, već opušak'…
Premijer je i ovoga puta s promatračke klupe predsjedniku tek dobacio 'neka se malo skulira' i još jednom podsjetio da predsjednik krši zakon o sudovima.
U međuvremenu u MVEP-u…
U međuvremenu, Grlić Radman kiptio je u svojoj fotelji. Izbor veleposlanika ozbiljno se ucrvao. Milanovićeve kandidate ministar je već ocijenio nekvalificiranima, kao i predsjednikovu 'pola-pola' podjelu kadrova s premijerom. Nazvao je to 'presedanom u diplomaciji' i optužio Milanovića da suspendira pregovore.
Milanović je, da ne ostane dužan, izjavio da je otac tog istog ministra - koji njegove kandidate naziva Srbima i optužuje da drže Titove biste - 'istaknuta komunjara'. Ministra je to jako pogodilo.
Sastanak Vijeća za obranu i 'loptanje' s Hranjem
Potpuno bespotrebno, ulje na vatrenu buktinju dolio je Gordan Jandroković, koji je, zajedno s Milanovićem, Plenkovićem, Hranjom i Banožićem nedugo kasnije sudjelovao na sastanku Vijeća za obranu. Jandroković je Milanovića nazvao 'vrhovnim lažljivcem' (aludirajući vjerojatno na titulu vrhovnog zapovjednika) te 'tužio' Milanovića da nije dao Hranju do riječi.
Bila je to greška. Milanović je Jandrokovića ekspresno nazvao 'nepismenim fićfirićem koji je podmuklo pokušao javno prozboriti o povjerljivim detaljima sastanka' te dijagnosticirao da je predsjednik Sabora 'četiri sata imao sinkopu na sjednici'.
Međutim, prava žrtva bio je nesretni Hranj jer je ubrzo uslijedilo pravo javno prepucavanje oko toga tko je šefa Glavnog stožera više ponižavao. Premijer se pozivao i na pravo na slobodu govora…
Banožić je dojmove sa sastanka pak 'zamotao' najavom ulaganja u vojnu infrastrukturu: avione, mornarice, kopnenu vojsku. Odnosno, kako je dobacio, u sve ono u što su se ulagala najniža sredstva u vrijeme kada je premijer bio Milanović. Podsjetio je predsjednika još jednom da ne može koristiti vojne resurse bez njegove dozvole. Tako proizlazi iz zakona.
Vozila Bradley i zavidna razina engleskog
Kako se Banožić često pozivao na zakonsko raspolaganje budžetom, Milanović je uzvratio time što je javno počeo komentirati 'otužno materijalno stanje' u Oružanim snagama. Posebno mu je smetalo što HV nema streljivo koje se ionako teško nabavlja, a upozorio je i da Banožić nije na vrijeme izgradio hangare za vojne helikoptere koje je Hrvatska kupila, a koji stižu početkom 2022. Potkraj siječnja te godine istjecala je i ponuda američke vlade (iz 2017.) o donaciji i modernizaciji borbenih vozila Bradley i opreme, za rijetko povoljnih 150 milijuna dolara, međutim 'džepni ministar' ni po tom pitanju nije poduzimao ništa, ocijenio je Milanović.
Detalje o Bradleyjima Banožić je od predstavnika SAD-a dobio tek u siječnju, kada je organizirao sastanak na kojem je trebao sudjelovati i Plenković kako bi dobio detaljnije informacije o vozilima. Međutim, Plenković nije bio u mogućnosti nazočiti sastanku pa je Banožić, kako je ustvrdio Ured predsjednika, morao sam pročitati Amerikancima 'nekakvu prezentaciju s par slajdova, na jeziku kojim vlada na standardnoj razini popravnog roka i tako priuštio Hrvatskoj još jednu blamažu'.
Vojni brod za svećenike, a kako do Vatikana?
Ubrzo je krenulo i prepucavanje oko toga tko u koje svrhe koristi te iste jadne vojne resurse. Milanović je tako kritizirao Banožića jer je ovaj odobrio prijevoz svećenika (i ministra Malenice) vojnim brodom iz Splita za Hvar napominjući da oružane snage, prema Zakonu u obrani, pružaju pomoć u sklopu humanitarnih projekata što ovdje nije bio slučaj. Istovremeno, dodao je, on mora tražiti Banožića odobrenje automobila za put u Vatikan.
'Ministarstvo po zakonu pruža potporu predsjedniku, ne cjenka se', kazao je tada Milanović. Srećom, Milanović je automobil za put u Vatikan dobio, dok je Banožić, u maniri brižne majke koja opominje nestašno dijete, podsjetio Ured predsjednika i načelnika Glavnog stožera da takve zahtjeve ubuduće šalju MORH-u.
"U slučaju potpore za odlazak u Vatikan Predsjednik Republike zatražio je preko načelnika Glavnog stožera potporu, vozila i pripadnike Hrvatske vojske. Ministar se u ovom, kao i u svakom drugom slučaju mora ponašati odgovorno prema proračunu Ministarstva obrane na što ga kao čelnu osobu ministarstva obvezuje Zakon o fiskalnoj odgovornosti", naveo je MORH u priopćenju.
Bivši predsjednik Stipe Mesić predložio je da premijer i predsjednik 'sjednu na ručak i smire tenzije'. Umjesto toga, priča se iz nacionalnih okvira prelila u međunarodno okruženje…
Prepucavanja izvan granica
Banožić odlazi na ministarske sastanke u NATO i EU bez da predsjednika obavještava o tome i ishodi suglasnost za stavove koje tamo iznosi u ime Republike Hrvatske, pojadao se Milanović u pismu Plenkoviću te upozorio da će zbog toga posegnuti za odredbom stavka 5. članka 144. Ustava u segmentu obrane, kako bi zaštitio hrvatske interese.
Prošetao se Banožić u međuvremenu i do Poljske, bez Hranja koji je tada bio u službenom posjetu u Bruxellesu. Njegovu ostavku, kazao je tom prilikom Banožić, nikada nije zatražio te je najavio konačnu odluku o Bradleyjima potkraj siječnja. O izgradnji hangara za dva Blackhawk helikoptera rekao je da je došlo do nesporazuma u komunikaciji s Amerikancima oko roka isporuke te da je do kašnjenja u izgradnji hangara došlo uslijed smanjenja proračuna MORH-a.
Kamere su zabilježile susret predsjednika i ministra.
Prelijetanje Rafala nad Zagrebom
U daljnjem međunarodnom prepucavanju zamalo je nagrabusio i francuski predsjednik Emanuel Macron, i to onda kada se Milanović i Plenković nisu mogli dogovoriti oko toga tko će s Francuzom ručati, a tko večerati jer, očito je da se ne mogu gledati ni za kakvim stolom pa tako ni za onim gdje je hrana tampon zona.
Bilo je to u vrijeme prodaje francuskih Rafala koji su kasnije, konkretno na samim početcima invazije na Ukrajinu, protutnjali hrvatskim nebom, na opće zgražanje predsjednika. Milanović je hitno Hranju izdao zapovijed kojom se najstrože zabranjuju preleti vojnih zrakoplova iznad Zagreba i svih drugih gradova u Hrvatskoj. Iz MORH-a su odgovorili da su preleti 'u skladu s planom obuke' i da je Milanović za to prethodno dao suglasnost. Doduše, treba reći da tada nije počeo rat u Europi.
Prethodno je Milanović cijenu nabavke francuskih borbenih aviona komentirao riječima da je '200 milijuna eura nestalo, maznuto' te podsjetio da u ladici čekaju vozila Bradley. Plenković je uzvratio da je predsjednika želio uključiti u sastanak prije donošenja konačne odluke oko Rafala, ali da se ovaj - nije odazvao. Banožić je pak spomenuti iznos opravdao PDV-om, izgradnjom hangara, ali i dnevnicama, smještajem, putovanjem ljudi, operativnim troškovima aviona. Sve to kroz period od tri godine.
Povlačenje hrvatskih vojnika u slučaju rata
Zaskrilo je i kada je Milanović izjavio u siječnju prošle godine da će, u slučaju da Rusija napadne Ukrajinu, Hrvatska povući svoje vojnike iz NATO-ovih snaga u istočnoj Europi. Međutim, kontingent se već vratio u zemlju, u okviru rutinskog razmještaja snaga. Borbena skupina NATO-a u Poljskoj najavila je pak da očekuje novi kontingent iz Hrvatske. Nastala je tako cijela zbrka jer vrhovni zapovjednik nema ovlasti razmještati hrvatske snage unutar NATO-a, već to čini MORH uz blagoslov Sabora.
Ministar Grlić Radman kasnije je to komentirao riječima da Hrvatska ostaje 'vjerna članica NATO-a' te da 'sve radimo u dogovoru s našim partnerima'. Ovo ministrovo tumačenje dobilo je svoj epilog u prosincu prošle godine, kada se iz Bruxellesa vratio s prijedlogom obuke ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj, koja će do danas ostati Plenkovićev 'as iz rukava' za prozivanje zastupnika prema kriteriju tko je bio 'za', tko 'protiv', a tko je 'markirao' glasanje…
Pad drona u Zagrebu
U međuvremenu, premijer je Milanovića proglašavao 'ruskim dužnosnikom', što je pak tema za neku drugu prigodu, jer se sada potrebno fokusirati na jedan od ključnih incidenata u početcima ruske invazije na Ukrajinu - pad drona u Zagrebu u veljači prošle godine.
Iako za taj incident nije bio kriv nitko od aktera naše priče, već neka zemlja kojoj možda nikada nećemo saznati ime, činjenica da je objekt letio kroz hrvatski zračni prostor više od sat vremena otvorila je pitanje učinkovitosti hrvatske zračne obrane.
Predsjednik je to, u svom stilu, sročio na način 'Kada vlast date ljudima koji su pali s kruške, onda eto' i uputio novinare da se za sve odgovore obrate ministru obrane. Dodao je da je u pitanju istraga koju vodi obavještajna pukovnija, jer to nije u nadležnosti DORH-a i policije, koji ta znanja nemaju. Banožić je pak kasnije ustvrdio da je 'siguran kako DORH vodi istragu oko drona koji je pao na Jarunu'.
Finska, Švedska, ulazak u NATO…
Nastavile su se nizati teme koje nadilaze hrvatske granice. Tako je Milanović u travnju prošle godine izjavio da Finska i Švedska ne mogu u NATO, dok se ne promijeni izborni zakon u BiH. Europa je naćulila uši, Grlić Radman morao je Fincima objašnjavati da Hrvatska ne radi zaokret u vanjskoj politici…
Zanimljivo, u tom periodu ankete su pokazale da Milanović u očima javnosti naprosto blista. Prema anketi Promocije Plus za RTL postao je najpopularniji predsjednik nakon Tuđmana. Ne i u očima Maria Banožića.
Izmjene ključnih zakona
Kako su se zaredale trzavice koje nadilaze hrvatsko dvorište, Banožić je u svibnju prošle godine najavio da u Sabor ide prijedlog izmjena čak triju zakona: Zakona o obrani, Zakona o službi u Oružanim snagama te Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba.
Ocijenio je da je vojsci 'potreban mir', da u Zakonu o obrani - donesenom 2013. - ima nedorečenosti oko ovlasti predsjednika Republike u mirnodopskom i razdoblju rata te da Milanović 'donosi nemir gdje god se pojavio'. Ustvrdio je kako to ne znači povećanje ili smanjenje ovlasti predsjednika, ali i da 'netko ne razumije da je normalno da vojnikinje i vojnici imaju dostojanstvo koje se ne mora vrtjeti po medijima' te da je cilj izmjene zakona zaštititi vojsku od dovođenja na stranice medija.
"Kad pogledate podijeljenost unutar vojske, na način da tražite od nekoga da ne stane uz ministra, ne ide na polaganje vijenca ili da ne smije imati izaslanika, onda to postaje problem", istaknuo je u tom kontekstu Banožić. Zapravo, najsporniji mu je bio način na koji Ured predsjednika koristi vojne resurse.
Međutim, izglasane izmjene zakona lakše je najaviti nego provesti: prema proceduri, za njih je u roku od osam dana potrebna predsjednikova suglasnost, osim ako predsjednik smatra da izmjene nisu u skladu s Ustavom. Međutim, da bi Ustavni sud mogao ocjenjivati ustavnost zakona, predsjednik ga najprije mora potpisati, a zatim zatražiti tu ocjenu ustavnosti. Pantovčak je mudro šutio…
Bocnuo je Banožić Milanovića i nedugo nakon toga, kada je ocijenio da bi se predsjednik trebao konzultirati s MORH-om prilikom dodjele počasnih činova. Uslijedila su mimoilaženja na obljetnicama, dodjelama priznanja i odlikovanja, duplanje ispraćaja, optužbe na račun toga tko pokušava rušiti vlast u Hrvatskoj…
Rutinsku disfunkcionalnost na relaciji Pantovčak-MORH dodatno je načeo novi slučaj u rujnu prošle godine - slučaj Kinder.
Obezglavljena VSOA
Milanović je, naime, u rujnu prošle godine pokrenuo postupak razrješenja ravnatelja Vojno-sigurnosne obavještajne agencije Ivice Kindera zbog nepravilnosti u radu djelatnika skoro svih razina. Napomenuo je pritom da ravnatelja VSOA-e imenuje ministar te da je poslao dopis Plenkoviću, jer samo njih dvojica mogu donijeti odluku o razrješenju. Ustvrdio je da VSOA ne može ostati bez čelne osobe te da se premijer godinu dana 'pravi mrtav' dok su 'neke od najvažnijih pozicija prazne jer tako hoće njegov ministar'. Milanović je u to vrijeme počeo i malo glasnije komentirati da je Banožić 'zreo za DORH'.
Plenković je odgovorio da će Kinder biti razriješen kada se 'postigne dogovor o njegovu nasljedniku', jer mjesto ne može biti prazno, a 'nekakva v.d. varijanta' nije realna. Čekao se Banožićev prijedlog za novog kandidata.
Prijedlog je stigao, ali Milanović je ustvrdio da ministar nije dao prijedloge za niz nepopunjenih pozicija te da je o kandidatu na mjesto Kindera voljan razgovarati 'u okviru rješavanja cijeloga paketa pitanja imenovanja na visoke položaje u Oružanim snagama koji zjape prazni već godinu dana'.
Tako je 'slučaj Kinder' otvorio novu pat poziciju: o nedostatku zapovjednika Počasno zaštitne bojne, zapovjednika Hrvatskog vojnog učilišta, zapovjednika Obalne straže, vojnog izaslanika pri NATO-u i vojnih izaslanika općenito - a tražio se i novi ravnatelj Vojno-obavještajne agencije - Milanović je htio razgovarati 'u paketu' međutim, premijer je jasno dao do znanja da je šef VSOA-e jedina tema između njega i Milanovića i da se 'ostatkom paketa' moraju baviti Milanović i Banožić.
Tko smije u ratnu školu, a tko u teretanu na Tuškancu?
Prepucavanje se na trenutak iz sektora obrane preselilo u školske klupe. Bilo je to u listopadu prošle godine, kada je Banožić odobrio pohađanje vojne škole saborskom zastupniku HDZ-a Anti Bačiću. Milanović je ocijenio da je riječ o kaznenom djelu jer saborskim zastupnicima nije mjesto u ratnoj školi. Zaprijetio je tada da će osobno zabraniti ulazak 'takvim ljudima u prostorije Hrvatske vojske', čak i da će Bačićevu sliku staviti tamo. Iz MORH-a su odgovorili da nema zakona koji bi branio daljnju izobrazbu takve vrste, a novinarima - koji su upozorili da je ovakva odluka po zakonu moguća samo za službenike koji su u državnoj upravi proveli najmanje 10 godina, što Bačić nije - Banožić je uzvratio: "To nije istina, pročitajte zakon".
Komentirajući Milanovićevu najavu o zabrani ulaska Bačiću u prostorije HV-a, Banožić je izjavio kako očekuje da predsjednik to zabrani i 'svojim najbližima koji kontinuirano upotrebljavaju vojne objekte za svoje relaksirajuće aktivnosti'.
Mislio je pritom na Burčula. Naime, cijela priča oko Burčula navodno je eskalirala u trenutku kada se poteglo pitanje: tko ima pravo provoditi sate u sauni ili vježbati u teretani u vojnom objektu na Tuškancu, koji je pod posebnom zaštitom te u kojem pravo korištenja imaju tzv. štićene osobe i članovi njihovih obitelji. Milanović je za medije otkrio kako je upravo Banožićeva želja da bude 'gospodar dvorane na Tuškancu' bila okidač za slučaj Burčul. Valja ovdje napomenuti da je Banožić u nekoliko navrata javno iznio po kojim ovlastima i zakonu je smijenio Burčula, ali ne i razlog te svoje odluke.
Slučaj Hranj
Kao da sve to nije dovoljno, potkraj prošle godine odigrao se i slučaj Hranj. Banožić je, naime, ustvrdio da je načelnik Glavnog stožera dosegao godine za mirovinu. Imenovan je u 58. godini života, a Banožić je priznao da je u odluci o imenovanju bilo naznačeno kako postoji mogućnost produljenja dvije godine te da je ta odluka u skladu sa zakonom, ali 'zakon kaže da sa 60 godina treba u mirovinu'. Iako je donio odluku da Hranj ostane u službi, ustvrdio je da treba raditi na zakonu te pomaknuti dobne skupine. Međutim, dodao je, za to je 'potreban mir'. Vjerojatno onaj isti mir za koji je ranije konstatirao da ga Milanović - ne donosi.
Nije trebalo dugo čekati na predsjednikovu reakciju. Milanović je ustvrdio da Banožić samo potpisuje Plenkovićeve odluke, ovoga puta o načelniku kojega je on osobno imenovao na prijedlog Vlade na još pola godine. "Plenkoviću, prenesi vazalu, niti si ga birao niti ćeš ga micati", poručio je Milanović.
Nepopunjena mjesta i pune ladice
Nije tu kraj tematskim cjelinama oko kojih se predsjednik i ministar obrane prepucavaju. Milanović je i ove godine upozorio da 'cijeli niz imenovanja i prijedloga načelnika Glavnog stožera stoje u ladici', čak i nakon što ih on potpiše nakon suglasnosti Banožića.
U jednom od pisama Plenkoviću, Milanović je također upozorio da, dok razrješava dužnosti zapovjednika Burčula, Banožić istovremeno omogućava 'čitav niz kadrovskih rješenja u Ministarstvu obrane RH koja su potpuno suprotna zakonu'.
Zabrana isplate dnevnica
Milanović je u pismu premijeru naveo i da Banožić 'zlostavlja hrvatske vojnike, pripadnike Počasno-zaštitne bojne, selektivno zabranjujući isplatu dnevnica djelatnim vojnim osobama za obavljanje njihovih redovnih i ustrojem propisanih zadaća'. Kao i u slučaju prethodnih pisama, od Plenkovića nije dobio odgovor.
Treba reći da je Milanović još u veljači prošle godine upozorio kako Banožić povećava broj hrvatskih vojnika kojima uskraćuje isplatu pripadajućih materijalnih prava za uredno i zakonito izvršavanje zadaće, i to nakon što je inspekcijski nadzor, koji je pokrenuo sam ministar, utvrdio kako Glavni stožer OSRH-a i načelnik Glavnog stožera Hranj nisu postupali protivno zakonu u pružanju potpore Uredu predsjednika, što je Banožić svojevremeno tvrdio. Zamjerio je predsjednik ministru i to što nalaz inspektorata nikada nije javno objavljen, dok je istovremeno Hranj javno prozivan.
Milanović je također u to vrijeme podsjetio da je Hranj morao Banožiću objasniti da provedba zadaća koje obavlja Vojna policija, primjerice, ne može biti uvjetovana nikakvim prethodnim suglasnostima te da je šef Glavnog stožera OSRH-a već tada izbrojio više od 33 tisuće kuna neisplaćenih naknada vojnicima.
Nastavljeno je tako, ustvrdio je Milanovićev ured, Banožićevo 'prljavo političko djelovanje koje je započeo još kao ministar državne imovine'.
Saga s nekretninama
Naime, ova saga ne bi bila potpuna bez nekretnina, kako onih koje koristi predsjednik, tako onih koje bi želio koristiti Banožić, ali i onih koje nikako da počne koristiti - hrvatska vojska.
Milanović u svojim obraćanjima novinarima rado evocira uspomene na Banožića kao ministra državne imovine. Tako je ustvrdio da si je Banožić 'sredio korištenje jednog od najvećih stanova u državnom portfelju - iako nije imao pravo na njega - čim se dočepao upravljanja državnom imovinom'.
'Lovac u mutnom nije tu stao, pa se iz ministra državne imovine brzo prometnuo u dilera državne imovine kojim bi se pozabavio i DORH, da nije na kratkoj Plenkovićevoj uzici', pisao je Ured predsjednika u veljači 2022. Umjesto da državi osigura naplatu za korištenje državnih prostora, država je zahvaljujući Banožiću izgubila milijune zbog neplaćanja najamnine, tvrdio je predsjednik.
Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa otvorilo je predmet protiv ministra na temelju napisa da je sam sebi dodijelio stan u centru Zagreba. Banožić je prethodno izjavio da kao dužnosnik ima pravo na korištenje stana, ali da ga nije sam sebi dodijelio niti ga je uređivao, kamoli za iznos koji mu se spočitava. Dodao je i da se stanovi u službene svrhe izdaju temeljem uredbe iz 2013. te da on kao tadašnji ministar nije odlučivao o tome na koji će se način uređivati stan niti je izdao takav zahtjev.
Zatim je prebacio lopticu na Milanovića. Pozvao ga je da se javno očituje o adaptaciji i ulaganju u državnu rezidenciju na Hvaru, uoči njegova prvog ljetovanja kao predsjednika.
Državne nekretnine odbacile su mogućnost da je Milanović išta nalagao, a Milanović je ustvrdio da Banožića treba 'utamničiti' jer je kao ministar imovine 'maltretirao dvije visoke dužnosnice Državnih nekretnina, koje su osnovane upravo da se ministar ne mora baviti takvim detaljima, da ga se zaštiti'.
"On je to preplivao kao panonski mornar, s vrećom na leđima i čačkalicom u ustima, došao je i maltretirao te žene da se postupi kako se inače ne postupa. Ili mu treba oduzeti poslovnu sposobnost da ne može imati ni vozačku dozvolu ili ga treba utamničiti. Trenutni ministar obrane je čovjek koji se bavi kriminalom", kazao je Milanović.
Uoči ovogodišnjeg APN-a pak, isplivala je informacija da se ministar raspitivao o mogućnostima sufinanciranja izgradnje kuće u Vinkovcima. Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa potvrdilo mu je da ima pravo koristiti ovu mjeru kao i svaki građanin, a Banožić se javno obvezao da će odustati od subvencije ako se 'pojavi građanin kojem bi uzeo potporu'.
U međuvremenu, po pitanju rješavanja stambenog zbrinjavanja hrvatskih vojnika nije se napravilo ništa, ustvrdio je Milanović te podsjetio kako je prije dvije godine potpisao suglasnost na plan Vlade za stambeno zbrinjavanje.
Tko ovdje ne poznaje zakon, tko ga loše tumači, je li zakon labav i zašto Plenković o svemu mudro šuti? Pitanja su to koja smo, među ostalima, postavili i MORH-u te ćemo ih objaviti kad pristignu. Slijedi, stoga, nekoliko tema - na ovu temu. Jer, kako pamte predsjednik i premijer, tako pamtimo i mi.
