Kako ste u bespućima interneta pronašli ovaj tekst? Ili većinu toga što čitate na internetu? Razmišljate li o vremenu koje provodite na društvenim mrežama i psihičkoj dobrobiti?
''Kad bih se trebao kladiti kako ste u bespućima interneta pronašli ovaj tekst, prilično samouvjereno bih novac uložio na opciju ''pronašao sam ili pronašla sam link na Instagramu ili Facebooku''. Vjerojatno bih svoja predviđanja nadopunio i pretpostavkom kako oni koji su tekst otvorili preko društvenih mreža to rade preko ekrana svog pametnog telefona'', kaže psiholog Luka Juras iz Zagrebačkog psihološkog društva.
Svjestan da su društvene mreže poput Facebooka, Instagrama,
Snapchata, LinkedIna postale neizostavan dio naše
svakodnevnice, Juras u osvrtu za
ZPD upozorava na brojne blagodati društvenih mreža, ali i na
njihovu tamnu stranu.
''Danas preko društvenih mreža imamo mogućnost komuniciranja s
ljudima, dijeljenja ''obiteljskih albuma'', stvaranja poslovnih
veza, pisanja recenzija, traženja srodne duše, pokretanja
društvenih pokreta … Možda je bolje reći da gotovo svaki aspekt
''stvarnog'' društvenog života ima svoju digitalnu verziju koju
svakodnevno nosimo u svom džepu'', kaže Juras.
Međutim, upozorava da su brojna istraživanja pokazala kako je vrijeme provedeno na društvenim mrežama u pozitivnoj korelaciji s osjećajem usamljenosti, depresije, negativnoj slici o vlastitom tijelu, a u negativnoj korelaciji sa samopoštovanjem i osjećajem dobrobiti: ''Drugim riječima, ljudi koji provode više vremena na društvenim mrežama izvještavaju o većoj razini depresivnosti, većem osjećaju usamljenosti, nižem zadovoljstvu vlastitim tijelom, nižem samopoštovanju i nižoj subjektivnoj dobrobiti. Rezultati ovih istraživanja pozivaju na oprez, ali ne pružaju odgovor na pitanje o uzročno-posljedičnim vezama između ispitanih varijabli''.
Psihologinja Melissa G. Hunt jes timom znanstvenica odlučila proučiti uzročno-posljedičnu vezu između vremena provedenog na društvenim mrežama i nekih aspekta psihičke dobrobiti. Odnosno, autorice je zanimalo može li ograničavanje vremena provedenog na društvenim mrežama doprinijeti boljoj subjektivnoj dobrobiti tijekom dužeg vremenskog perioda.
Juras u tekstu za ZPD opisuje metodologiju istraživanja u kojem je sudjelovalo 143 studenata (polovina njih bila je uključena u istraživanje tijekom zimskog, a polovina tijekom ljetnog semestra). Uvjet za sudjelovanje u istraživanju bio je da imaju iPhone i da koriste Facebook, Instagram i Snapchat s obzirom na to da su to najkorištenije društvene mreže. Studenti su se za sudjelovanje prijavili preko online platforme koju sveučilište koristi za regrutaciju sudionika i dodjeljivanje ''eksperimentalnih sati''.
''Kako bi zaradili eksperimentalne sate sudionici su u periodu od četiri tjedna svakodnevno slali sliku zaslona postavki telefona iz kojih je bilo vidljivo vrijeme korištenja mobitela i društvenih mreža u danu (sudionici u ljetnom semestru su sliku zaslona slali samo jednom tjedno). Nakon uključivanja u istraživanje te nakon prvog, drugog, trećeg i četvrtog tjedna ispunjavali su niz upitnika kojima su se mjerili različiti aspekti psihičkog funkcioniranja primjerice depresivnost, usaljenost, anksioznost, usamljenost, subjektivna dobrobit'', navodi Juras.
U prvom tjednu istraživanja studenti su dobili uputu da društvene mreže koriste na uobičajen način: ''Tek nakon što su poslali podatke o korištenju društvenih mreža za prvi tjedan i ispunili upitnike, sudionici su podijeljeni u dvije skupine. Prva skupina bila je kontrolna i ona je tijekom cijelog istraživanja nastavila uobičajeno koristiti društvene mreže. Druga skupina bila je eksperimentalna i za vrijeme istraživanja vrijeme koje su sudionici dnevno mogli provoditi na Facebooku, Instagramu i Snapchatu bilo ograničeno na 10 minuta po društvenoj mreži. Naime, autorice su procijenile da nije realno u potpunosti zabraniti korištenje društvenih mreža studentima''.
Provjere autorica pokazale su da su sudionici u eksperimentalnoj skupini pridržavali ograničenja o korištenju svake društvene mreže najviše 10 minuta dnevno. Sudionici u eksperimentalnoj skupini su u prosjeku društvene mreže koristili oko 175 minuta tjedno što je niže od 210 minuta koliko bi iznosilo najviše dopuštenog vremena. Sudionici u kontrolnoj skupini koristili su ove društvene mreže u prosjeku oko 380 minuta tjedno.
Nakon tri tjedna ograničenog korištenja društvenih mreža, sudionici u eksperimentalnoj skupini postigli su niži rezultat na mjerama usamljenosti i depresivnosti. Pri tome su autorice vodile brigu da statistički kontroliraju razlike u početnoj razini usamljenosti, odnosno depresivnosti. Na preostalim mjerama nije došlo do statistički značajne promjene tijekom četiri tjedna istraživanja. Tako sudionici koji su smanjili korištenje društvenih mreža nisu postigli veće samopoštovanje ili subjektivnu dobrobit.
''Rezultati pokazuju da ograničeno, možemo reći i odgovorno, vrijeme provedeno na društvenim mrežama uistinu može utjecati na neke aspekte našeg psihičkog funkcioniranja'', ističe Juras.
''Iako se društvene mreže često predstavljaju kao sredstvo povezivanja s drugima, rezultati pokazuju da, pomalo paradoksalno, manje vremena provedenog na društvenim mrežama doprinosi smanjenom osjećaju usamljenosti i depresivnosti. Isto tako, ovo istraživanje može nas potaknuti da zavirimo u postavke svog pametnog telefona i provjerimo koliko stvarno vremena provodimo na društvenim mrežama'', kaže Juras.
Njega je, priznaje, ''neugodno iznenadila zatečena dnevna ''minutaža'' na društvenim mrežama, a ako i vas zatekne utvrđena ''minutaža'', učinke ovog istraživanja jednostavno možete i sami provjeriti. Kako bi se rječnikom društvenih mreža reklo: isprobajte #10minutechallenge''.
