Nakon sjednice Vijeća za obranu, a potom se Vijeća za nacionalnu sigurnost u utorak, predsjednik Zoran Milanović, održao je konferenciju za medije na kojoj je, na svoj način, sumirao dojmove nakon dugo očekivano susreta s premijerom Andrejem Plenkovićem i ministrom Marijem Banožićem.
Kako to obično u zadnje vrijeme biva, predsjednik je u svojem obraćanju ponovo bio poprilično žustar.
"Ministar vjerojatno računa da će mi nešto baciti preko plota na stol i da ću ja to potpisati. Kad ja krenem koristiti svoje ovlasti, a ministar je ponizio i devastirao jednog uzornog časnika, neće biti dobro. Ja mogu razriješiti bilo koga. Je l' to način? Ne, neću, to je pitanje vojničke časti. Neki ljudi to ne razumiju. Riječi da trenutno materijalno stanje Oružanih snaga nije zadovoljavajuće, to je nekim ljudima too much. I oko toga se nismo uspjeli dogovoriti", rekao je između ostalog na konferenciji.
U posljednje vrijeme Milanović često govori o korištenju svojih ovlasti, što je između ostalog istaknuo i jučer. "Kad ja krenem koristiti svoje ovlasti, neće biti dobro", rekao je Milanović. Stoga nas je zanimalo na što točno predsjednik cilja, pa smo za pomoć oko ovlasti predsjednika zamolili ustavnog stručnjaka i bivšeg predsjednika.
Po našem sustavu nema najvišeg tijela vlasti
Ustavni stručnjak Mato Palić u razgovoru za Net.hr kaže da niti sam ne može dokučiti što je i o čemu se radi.
"On je povrijedio Ustav u obnašanju dužnosti", govori nam Palić, a Ustav je prekršen kada je donio Odluku o produženju imenovanja Odluke o imenovanju vojnog zapovjednika Elvisa Burčula.
U toj se odluci pozvao na ustavne odredbe po kojima on imenuje/razrješava vojne zapovjednike, ali to nije učinio u skladu sa zakonom, jer je člankom 7. stavak 1. točka 10 jasno propisano kako predsjednik imenuje zapovjednika na ustrojbenom mjestu brigadira uz suglasnost ministra obrane, a odredbe Zakona o službi u oružanim snagama u članku 51. stavak 1. i 2. koji se odnose na raspoređivanje na ustrojbeno mjesto odnosno dužnost jasno propisuju suglasnost ministra obrane.
"Što se tiče ovlasti, ima ovlasti koje su sukladno ustavu definirate tako kako je. On je neposredno birani dio izvršne vlasti, međutim po našem ustavu, nema najvišeg tijela vlasti, to ne postoji, nego ih on Ustavom upućuje na međusobnu suradnju, jer drugačije sustav ne može pravilno i efikasno funkcionirati", veli.
'Ni ja nisam shvatio o kojoj ovlasti predsjednik priča'
Palić smatra da Milanović ne može imati ovlasti kakve su primjerice postojale u nekadašnjem polupredsjedničkom sistemu.
"Ono što je bitno i važno jest da oni surađuju neovisno o svemu, jer su ih birači na izborima izabrali da upravljaju zemljom. To što je trenutno ta kohabitacija koja jest, imali smo i ranije kohabitacija i raznih kombinacija i sigurno da je bilo nekih razmimoilaženja, da nisu jednako gledali na iste stvari ili neko kadrovsko rješenje", kaže Palić govoreći o napetostima koje su nastale na relaciji predsjednik-ministar.
Istaknuo je da niti on sam nije shvatio o kojoj ovlasti predsjednik priča i na koji način će ih primjenjivati te da bi predsjednik trebao konkretizirati što točno misli.
'Cijela ta priča ne ide u dobrom smjeru'
Na pitanje može li predsjednik izvesti svojevrsni državni udar, Palić odgovara da ne može. Cijela ta priča, kaže, ne ide u dobrom smjeru.
"Neću reći da sam nešto specijalno zabrinut, no ako se i dalje to tako nastavi, i stvari se ne budu mogle odraditi, očekujem da se priopćenjem javnosti obrati i Ustavni sud", govori nam Mato Palić.
Nakon Tuđmana reducirana nadležnost predsjednika
Bivši predsjednik Republike Hrvatske i profesor na Pravnom fakultetu, prof. dr. sc. Ivo Josipović, u razgovoru za Net.hr pojašnjava da je ključni problem oko ovlasti predsjednika taj što su sve vlade do sada "nagrizale" zakonima funkciju predsjednika kako je uređena Ustavom.
"Kada se pisao Ustav nakon predsjednika Tuđmana, ustrašeni dotadašnjom Tuđmanovom čvrstom vladavinom, nova je vlast drastično reducirala nadležnosti predsjednika. Tada smo prešli s polupredsjedničkog sustava u parlamentarnu demokraciju", govori Josipović.
"Mislim da je jako dobro da smo ostavili izbor predsjednika na općim izborima. Problem je vladama što neposredno izabrani predsjednik ima kudikamo veći demokratski legitimitet. Iako neposredno izabran, naš predsjednik ima vidno manje ovlasti i od predsjednika nekih zemalja koji ga biraju u parlamentu. Ali, u borbi za vlast, vladajuće su politike tendirale zakonima sumnjive ustavnosti reducirale i one ovlasti koje po Ustavu pripadaju predsjedniku. Ustavni sud se nikada nije htio u to petljati, a zadnja njegova odluka o načinu izbora predsjednika Vrhovnog suda naprosto je skandalozna", pojašnjava nam.
Kaže kako se u Ustavu navode raznorazne predsjedničke ovlasti, od kojih neke nemaju pravi sadržaj. U nekoj zemlji dulje demokratske tradicije vjerojatno bi formulacija da predsjednik "brine o nečemu" u političkoj praksi imala značenje. Danas, praktično ga nema i svodi se na nastupe predsjednika u javnosti do kojih vlade ne drže previše.
'Ustav predviđa i vrlo konkretne ovlasti, ali ...'
"Ustav predviđa i vrlo konkretne ovlasti, ali se u zakonima te ovlasti slabo ili nikako operacionaliziraju. Primjerice, koji je to mehanizam putem kojega vlada i predsjednik sukreiraju i provode vanjsku politiku i kako se tako kreirana politika formalizira? Bilo bi za očekivati da postoji neko zajedničko vijeće kao mehanizam sukreiranja vanjske politike koje bi utvrdilo zajedničke pozicije, a ako ih nije moguće postići, koji su mehanizmi rješenja 'sukoba'. Ovako, više-manje se sve svodi na postupak imenovanja veleposlanika koje predsjednik imenuje na prijedlog Vlade", kaže.
Može se dogoditi da predsjednik i Vlada vode dvije različite vanjske politike, pojašnjava Ivo Josipović. Navodi kada je on na početku svog mandata imao taj problem kada je radio na pomirenju sa susjedima, što mu je bio dio predizbornog programa. Odlzak u BiH i govor u tamošnjem parlamentu te dolazak srbijanskog predsjednika Tadića, Vlada nije gledala s odobravanjem.
"Čak su mi prijetili opozivom. Međutim, to je bilo besmisleno jer nisu mogli do potrebne većine, posebice kada su vidjeli da je moju politiku tada podržavalo i više od 80% građana. Onda je gospođa Kosor, kojoj se danas na žalost ne priznaju ozbiljne zasluge za ulazaku u EU, napravila pametan potez. Zajedno smo pripremili deklaraciju o našem odnosu prema BiH koja je definitivno napustila svaku ambiciju miješanja u unutarnje poslove BiH. Sabor ju je usvojio, a takva je promjena bila jedan od nepisanih političkih uvjeta za naš ulazak u EU. Na kraju je početna razlika o odnosima s BiH nestala", govori.
Različite formulacije u Ustavu
Bivši predsjednik smatra da je problem što Ustav ima četiri različite formulacije predsjedničkih ovlasti, što Vlade znaju tumačiti na neprimjeren način i zakonima nagrizati ovlasti predsjednika.
"Prvo, riječ je o nekim ovlastima koje Ustav definira bez ikakve ograde ili uvjeta. Primjerice, Ustav kaže da predsjednik daje pomilovanja. Točka. Iz toga bi proizlazilo da nitko drugi, ni ne propisuje ni ne sudjeluje u donošenju odluka o pomilovanju. Međutim, imamo Zakon o pomilovanju koji predviđa vrlo kompliciran postupak i sudjelovanje nekoliko tijela u njemu. U jednom trenutku, kad je došlo do velikog zastoja i kad i neki teško bolesni osuđenici nisu mogli dočekati prijedlog Ministra pravosuđa, primijenio sam Ustav neposredno i odlučio o pomilovanju bez njegova mišljenja. Valjda to nije bilo atraktivno Vladi i javnosti, pa nitko takvu praksu nije problematizirao. Štoviše, potkraj mandata Vlada je bila na stanovištu da uopće ne treba zakon jer da je to isključiva i diskrecijska odluka predsjednika", kaže nam Ivo Josipović.
Posebno su skizak teren, kaže Josipović, te formulacije - tri su takve, koje neke odluke stavljaju u sunadležnost, bilo u fazi pripreme ili donošenja nekih odluka. Tako predsjednik "na prijedlog Vlade" donosi odluku o osnivanju veleposlanstava i imenovanju veleposlanika.
"Ovdje je stvar jasna. Ustav je želio da u odlučivanju participiraju i predsjednik i vlada, predsjednik može donijeti odluku samo ako i kakvu mu je predloži Vlada. Ali, ne mora. Ako nije zadovoljan prijedlogom, neće donijeti odluku, a Vlada će morati dati neki drukčiji prijedlog. Naredna, također jasna formulacija, je ona da predsjednik odlučuje zajedno s nekim. Tako predsjednik i premijer zajednički imenuju čelnike sigurnosno-obavještajnih službi. O takvim nadležnostima također nema spora", veli nam Josipović.
Najskliskija je formulacija da "predsjednik nešto radi sukladno zakonu". I tu dolazi do najvećeg nagrizanja pozicije predsjednika.
Treba pročistiti tekst Ustava
"Naime, ta formulacija ne znači ono što se propisuje u pojedinim zakonima, da netko, vlada ili ministar, predlaže neku odluku. Upravo baš tu su sve vlade nagrizale poziciju predsjednika. Ustav tako kaže da predsjednik Republike imenuje i razrješava vojne zapovjednike sukladno zakonu. A u Zakonu je predviđeno da to može učiniti samo na prijedlog Načelnika glavnog stožera i uz suglasnost ministra obrane. Da je ustavopisac htio da predsjednik odluku o imenovanju i razrješenju zapovjednika donosi na taj način, to bi i napisao. Značenje "sukladno zakonu" logički se ne odnosi na mogućnost da se predsjednika veže na način da odluku ne može donijeti bez privole ili prijedloga drugih tijela. Radi se o pojedinim uvjetima, poput uvjeta za zapovjednika nekog ranga. Međutim, zakonodavac je tu, smatram protivno intenciji Ustava zapravo razvlastio predsjednika kojemu ministar može zaustaviti svaku odluku o imenovanju", kaže Josipović.
Zapravo, ovakva praksa i pogrešno tumačenje Ustava postali su mehanizam borbe za vlast između "dvaju brda", pri čemu Vlada ima u rukama saborsku većinu i očitu naklonost Ustavnog suda, dodaje.
Svađama kakvima danas svjedočimo bi trebalo stati na kraj jer zagađuju politički prostor. "Kada se razgrnu teške riječi koje su pale, sve uvrede i pitoreskne metafore, ostaje bit. Riječ je o borbi za vlast u kojoj se zakonima nagrizaju ustavne ovlasti predsjednika. Rješenje, koje pretpostavlja širi dijalog, bilo bi uzeti tekst Ustava i jednu po jednu ovlast čistiti u zakonima tako da zakoni ne kolidiraju s Ustavom. Trebalo bi operacionalizirati postojeće nadležnosti predsjednika. Ne bi trebalo povećavati ovlasti, još manje ograničavati ili dokidati postojeće", mišljenja je Josipović.
