Ova autohtona pasmina kokoši, nastala 1917. godine u ljupkom podravskom selu Torčec, nastala je strateškim križanjem domaćih kokoši s Leghorn pijetlovima, piše Croatia Week.
Naknadni proces usavršavanja, koji je favorizirao jedinke s prepoznatljivim bijelim perjem, kulminirao je priznanjem pasmine 1937. kada je nadmašila druge u proizvodnji jaja na državnom imanju u Karađorđevu, čime je dobila nadimak "Hrvatica".
Prepoznatljive po svoje četiri varijante boje - crvenoj, crnoj, crno-zlatnoj i jarebičasto-zlatnoj - pilići Hrvatica pokazuju jedinstvene karakteristike. Značajno je da se sve varijacije mogu pohvaliti bijelim ušnim resicama, dok crne i crno-zlatne sorte imaju noge boje škriljevca, a crvene i jarebičasto-zlatne varijante imaju bijele noge.
Među njima, crvena varijanta je najzastupljenija u središtu pozornosti, a crno-zlatna se ističe kao najrjeđa.
Primarno koncentrirane na području Podravine i Međimurja, kokoši Hrvatice udomile su se i u raznim krajevima Hrvatske. Ove kokoši, s pijetlovima koji dosežu težinu do 2,50 kg i kokošima do 1,90 kg, simbol su tradicionalnog uzgoja. Ove su kokoši izdržljive i nezahtjevne u prihranjivanju.
Ne samo da su cijenjene zbog svog kulturnog značaja, nego su kokoši Hrvatice također plodne nesilice, koje daju do 300 jaja godišnje.
Osim Hrvatice, Hrvatska se može pohvaliti još jednom ptičjom pasminom - to je hrvatska patuljasta kokoš, od milja zvanih Jurek i Katica. Ova drevna pasmina domaćih kokoši stoljećima krasi hrvatska sela. Poznate po svojoj otpornosti i poludivljoj naravi, ove su kokoši mogle izdržati najteže životne uvjete.
Ova minijaturna perad, svojom otpornošću na razne bolesti, produljenim životnim vijekom, izvrsnom plodnošću i majčinskim instinktima među kokošima, kroz povijest je osiguravala uspješnu populaciju bez potrebe za pretjeranom brigom. Hrvatska patuljasta kokoš je autohtona kokoš rasprostranjena diljem Hrvatske, poznata pod raznim imenima. Snesu 80 do 100 jaja s bijelom ljuskom, a svako je teško najmanje 30 grama.
Karakteristične značajke ove pasmine uključuju izrazitu eleganciju i šarm. S vitkim i elegantnim izgledom, srednjim do visokim stasom, uspravnim i ponosnim držanjem, te lagano uzdignutom krijestom na leđima, ove kokoši odišu daškom borbenosti ili "nevaljalog" šarma. Sramežljive i razigrane, dobro se prilagođavaju životu u slobodnom uzgoju, a vole se odmarati i na drveću.
Godine 2007. grupa uzgajivača i entuzijasta peradi, potaknuta zajedničkom ljubavlju prema starim pasminama, stvorila je ideju o zajedničkom oživljavanju ove ugrožene pasmine. Zbog povijesnog uzgoja ove kokoši u raznim dijelovima Hrvatske, njena nomenklatura varira od sela do sela, s imenima poput Đurek i Katica, Đurina i Katena, Kredlice, Čučuriček, Cvergli, Turčinci itd.
POGLEDAJTE VIDEO: Lučak mora usmrtiti 52 tisuće kokoši i optužuje da je sve podvala: To ne doživljava ni jedan peradar u Europi'
