Akademik Dusan Bilandzic rodio se 20. srpnja 1924. u Maljkovu pokraj Sinja. U Sinju je pohadao nize razrede franjevacke gimnazije, dok je vise razrede pohadao u gimnaziji u Osijeku. Bio je sudionik antifasisticke borbe od 1942. do 1945. kao borac i politicki komesar cete i bataljuna u slavonskim partizanskim postrojbama. Od 1945. do 1960. bio na sluzbi u JNA kao nastavnik povijesti ratova u visokim vojnim skolama. U Beogradu je 1955. zavrsio Pravni fakultet kao izvanredni student na “konspirativan” nacin jer su, navodi HAZU, vojne vlasti svojim casnicima zabranjivale studiranje na sveucilistima.
Kako bi se posvetio istrazivanjima drustvenih procesa i zbog odredenih politickih neslaganja, 1960. je napustio JNA i zapoceo istrazivacki rad na problemima drustvenog razvoja, najprije kao novinar, a zatim kao rukovoditelj grupe Saveza sindikata Jugoslavije za samoupravljanje. Sredinom 1960-ih sudjeluje u politicko- ekspertnim timovima za projektiranje i pracenje privredne i drustvene reforme (1964.-1967.) i istodobno pohada postdiplomski studij koji zavrsava s doktoratom znanosti iz podrucja ekonomije na Sveucilistu u Zagrebu 1965.
Iste godine izabran je za clana Predsjednistva Saveza sindikata Jugoslavije kao predstavnik Hrvatske. Po dogovoru s hrvatskim rukovodstvom dolazi 1967. u Zagreb i preuzima duznost direktora Instituta za historiju radnickog pokreta kojeg je do tada vodio Franjo Tudman. Odlukom Predsjednistva SKJ imenovan je 1969. direktorom Centra za drustvena istrazivanja u Beogradu sa zadacom okupljanja znanstvenih institucija i pojedinaca iz svih republika na izradi idejnoteorijskih osnova za reformu federacije 1971. i izradu Ustava 1974.
Dekan Fakulteta politickih znanosti
Nakon usvajanja Ustava vratio se u Zagreb na Fakultet politickih znanosti gdje je izabran za profesora. Bio je i dekan od 1974. do 1979. Od 1968. do 1982. bio je clan CK SKH i zastupnik u tri saziva Sabora SRH. Na te duznosti nije reizabran buduci da se nakon donosenja ustava 1974. jace angazirao u borbi protiv ideoloskog dogmatizma, unitarizma i centralizma. Nakon izlaska iz drzavno-partijske strukture 1982. jace se angazirao u znanstvenom radu.
Potpredsjednik Republike Hrvatske
U aktivnu politiku vratio se u prosincu 1989. kada je na 11. kongresu SKH ponovno izabran za clana Centralnog komiteta kao pripadnik reformske struje, a na prvoj sjednici visestranackog i demokratskog Sabora 30. svibnja 1990. izabran je za clana Predsjednistva SRH. Nakon ustavnih amandmana usvojenih 25. srpnja 1990. postao je potpredsjednik Republike Hrvatske i na toj je duznosti bio do 1. sijecnja 1991. Kao domoljub ukljucio se u proces stvaranja samostalne hrvatske drzave. Od 1994. do 1996. bio je savjetnik u Uredu Republike Hrvatske u Beogradu, navodi HAZU.
Bavio se povijescu Jugoslavije i polozajem Hrvatske u njoj
Za clana suradnika Akademije izabran je 1980., za izvanrednog clana 1982., a 1991. postao je redoviti clan HAZU u kojoj je bio vrlo aktivan. Od 2001. do 2006. bio je tajnik Razreda za drustvene znanosti i clan Predsjednistva HAZU.
Kao povjesnicar, akademik Bilandzic najvise se bavio povijescu Jugoslavije i polozajem Hrvatske u njoj. Njegova najvaznija djela su Ideje i praksa drustvenog razvoja Jugoslavije (1973.), Historija SFRJ 1918–85 (1985.), Jugoslavija poslije Tita (1985.), Hrvatska moderna povijest (1999.), Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini (1999.), Propast Jugoslavije i stvaranje moderne Hrvatske (2001.) te Povijest izbliza (2006.).
