Draško Holcer, morski biolog i viši kustos Hrvatskog prirodoslovnog muzeja bio je gost RTL Direkta gdje je komentirao ulješure koje su se pojavile u Jadranu.
Rekao je da su jučer ujutro dobili dojave te da su njegove kolege s Visa krenule na teren. Pronašli su ih ispred Vele Luke. Kaže da su njegovi kolege s njima proveli gotovo šest sati i čini se da su krenule prema južnom Jadranu.
Na činjenicu da je "Institut Plavi svijet poslao poslijepodne važno upozorenje jer je Jadran za ulješure opasno more, prije svega jer je plitak?", odgovorio je za RTL Direkt: "Srednji i sjeverni Jadran su problematični jer su plitki, u južnom Jadranu se ulješure pojavljuju povremeno. Problem je jer se životinje kada se nađu u tom okruženju koje im je nepoznato, plitko, teže orijentiraju u tom prostoru, a onda prateći morske struje, prelaze na talijansku stranu, pa se u tom plitkom, pješčanom prostoru, oko Riminija i Ancone, nasukavaju i ugibaju."
Dogodili su se slučajevi kada su ulješure otišle previše na sjeverni Jadran, gdje je bilo nasukavanja, ali i uspješnih akcija spašavanja.
"Pratili smo 2014. godine skupinu kod Visa, zahvaljujući dojavama građana pratili smo ih pet dana. Životinje su otišle do Silbe, Dugog otoka, vratile se do Šibenika i tada su prešle na talijansku stranu. Učeći na svojim greškama, alarmirali smo kolege u Italiji, koji su onda podigli svoje ekipe za hitne slučajeve te kada su se životinje nasukale uspjeli su odsukati četiri životinje. Tri su nažalost uginule, ali četiri su spašene i to je prvi slučaj da su spašene u Mediteranu općenito."
Otkrio je i što ljudi moraju znati kada ih primijete u moru, kako se trebaju ponašati i kako mogu pomoći.
"Na snimkama se vidi da su izuzetno benigne. Jesu velike, ali su za ljude koji ih ne uznemiravaju, ne diraju ih, bezopasne. To su životinje u stresu, šoku, izgladnjele, u nepoznatom teritoriju, potrebno je zadržati distancu od njih, ne smije ih se pokušavati spašavati, nasrtati na njih plovilima, treba zadržati distancu, to im omogućava da nastave svoj put i pronađu izlaz."
Otkrio je i koja je prosječna veličina životinje.
"Ovo su definitivno odrasle životinje, procjena je između 10 i 12 metara."
Postoje i podaci za ulješure u Jadranu koje su davno plivale našim morem pa je biolog rekao koja je najstarija. Inače, najpoznatija ulješura u povijesti je ona koja je poslužila kao inspiracija za roman Moby Dick.
"Roman je objavljen 1860. i neke, ali naši podaci iz Jadrana datiraju dalje, podaci o nasukanoj ulješuri u Jadranu datiraju iz 1555. godine. Mi smo 2009., kada se nasukala skupina od sedam ulješura, zanimalo nas je što se događalo, napravili pregled cjelokupne literature, svih nama poznatih i dostupnih podataka pa smo došli do podatka da je prva ulješura koja se nasukala bila u Sloveniji, u Piranu, 1555. godine. Opis na latinskom jasno pokazuje da je životinja bila živa, ali su je nakon toga ubili, iskoristili za mast."
Ulješure inače imaju najveći mozak na svijetu, no posebne su i po drugim stvarima.
"Specifične su po brojnim stvarima, imaju izuzetno veliku kockastu glavu. Tu se nalazi i najveći mozak, ali proporcionalno veličini životinje, mozak im je izuzetno velik. Žive u izuzetno organiziranim društvenim zajednicama, s obzirom na to da je to kozmopolitska vrsta, žive u svim oceanima svijeta, a zanimljivo je da postoje klanovi. Oni se međusobno identificiraju glasanjem koji je sličan Morseovu kodu. To je nešto što mi zovemo koda ili završetak niza zvukova koji proizvode. Ne možemo ih tako pratiti nego možemo prepoznati kojem dijelu svijeta životinje pripadaju. Tako mediteranske ulješure imaju kodu koja se naziva tri plus jedan. Ide tik, tik-tik. na Karibima je koda 1-1-3. To je vrlo konzervativan dio u glasanju. Unutar klanova je organizirana društvena struktura, porodica gdje životinje žive u skupinama ženki, mladunaca, sestara. Mužjaci pak žive samostalno."
Na komentar i pitanje o suživotu ljudi i morskih životinja koji su zapravo pravi domaćini turistima svakog ljeta - jesu li turisti naučili živjeti suživot koji im se pruža na našoj obali, odgovorio je: "Ja bih rekao da iz godine u godinu jednako radimo na edukaciji ljudi. Čini mi se da ima efekta, uvijek možete pronaći jako pozitivne i jako negativne situacije. Ljudi se, koji imaju plovila, sve pristojnije i pristojnije ponašaju. Prilaze polako, ne nasrću na njih. Daju im za pravo da im se približe ili odmaknu ako to žele."
