Kako njegovati svoje mentalno zdravlje? Postoje li negativne emocije? Čemu služi ljutnja, a čemu strah i tuga? – to su samo neka od pitanja na koja odgovore pruža edukativni video koji je Zagrebačko psihološko društvo (ZPD) posvetilo djeci i mladima, ponajviše u želji da skrenu pozornost na rizike po mentalno zdravlje djece i mladih koje donosi mogućnost nastavka školovanja od kuće.
''Važan aspekt u razvoju i održavanju mentalnog zdravlja jest prepoznavanje i zadovoljavanje vlastitih potreba. Djeca i mladi nepunoljetni ljudi to teže mogu sami jer je ta vještina nešto što se uči, a djeca uče od odraslih, i zato što je potrebno da netko drugi osigura preduvjete i kontekst. Ti preduvjeti i kontekst u velikoj mjeri odvijaju se upravo u školskom okruženju u kojem djeca i mladi, osim učenja, zadovoljavaju i čitav niz socioemocionalnih potreba. Potrebe poput one za stvaranjem vršnjačkih odnosa, pripadanjem, samoaktualizacijom i postignućem nisu rezervirane samo za djecu od prvog do četvrtog razreda već i za onu stariju, a pogotovo adolescente'', objasnili su iz ZPD-a.
''Škola nije i ne smije biti samo mjesto usvajanja akademskog znanja kao ni čuvalište za malu djecu čiji roditelji rade. Škola je i treba biti puno više od toga - mjesto gdje djeca i mladi ljudi uče i vježbaju širok spektar vještina izrazito važnih za život'', poručili su iz ZPD-a u nadi da će se nadležno ministarstvo voditi i ovim faktorima prilikom donošenja složenih i važnih odluka koje donosi početak nove školske godine.
Mentalno zdravlje from Zagrebacko Psiholosko Drustvo on Vimeo.
U međuvremenu njihov svakodnevni angažman tijekom karantene ovog proljeća u COVID 19 krizi prepoznala je međunarodna organizacija Global Giving.
''Kontaktirali su nas sa željom da financijski podrže rad ZPD-a. Odlučili smo ta sredstva upotrijebiti za kreiranje edukativnih filmova na temu traume, mentalnog zdravlja te gubitka i tugovanja. Smatramo da je to idealan način kako objasniti ljudima što im se događa kao i što mogu učiniti kako bi podržali sebe i druge tijekom krize. Istovremeno, filmići ostaju i dostupni su nama, ali i svima ostalima, za korištenje kada god je potrebno. Filmići su namijenjeni svima bez obzira na uzrast, obrazovanje i slično'', za RTL.hr je istaknula klinička psihologinja Iva Žegura iz Zagrebačkog psihološkog društva.
Treći animirani film na temu ''Gubitak i tugovanje'' trebao bi izaći na jesen, a nakon toga ZPD će nastaviti i dalje iznositi znanja i spoznaja kojima raspolaže psihološka struka, a koja će biti nužna s obzirom na to da zbog izolacije, siromaštva i anksioznosti, pogotovo uslijed pandemije koronavirusa (a u Zagrebu i potresa) prijeti i globalna kriza mentalnog zdravlja. Pred Hrvatskom, koja još uvijek ne ulaže dovoljno na tom polju, tu pogotovo slijedi puno posla, a struka je postavila odlične temelje.
Trauma from Zagrebacko Psiholosko Drustvo on Vimeo.
Psiholozi i psihologinje su uspjeli u krizi uslijed epidemije i potresa izvanredno brzo reagirati preko Hrvatske psihološke komore, Hrvatskog psihološkog društva i različitih regionalnih društava pa tako i ZPD-a, udruga s kojima surađuju, ali i unutar ustanova i institucija u kojima su zaposleni te omogućiti psihološku pomoć i podršku na različite načine.
''Otvorilo se više besplatnih brojeva psihološkog kriznog telefona u svim županijama koji su neprestano bili oglašavani u medijima. Praktički sve ustanove za zaštitu mentalnog zdravlja za vrijeme karantene svoje su programe prebacile "online", dakle, terapije, savjetovanja, grupe, sve se odvijalo putem interneta. Mnogo smo kao struka naučili u vrijeme Domovinskog rata te smo se daljnjim educiranje i treninzima dodatno osposobili i usavršili. Nastali su brojni online priručnici o mentalnom zdravlju namijenjeni različitim populacijama koji su besplatni i dostupni online. Mnoge kolegice i kolege pokrenuli su istraživanja o mentalnom zdravlju za vrijeme karantene i nakon potresa, nastali su i brojni tekstovi, blogovi, video edukativni materijali. Mnogi su sav taj posao radili volonterski uz svoj primarni posao'', istaknula je Žegura.
Psihologija je napokon postala vidljiva
Posebno važnim smatra što se prvi put u našem društvu, u široj javnosti i u političkim krugovima pojavila svijest o važnosti struka koje sudjeluju u zaštiti mentalnog zdravlja, posebice psihologije: ‘’Ekstremne okolnosti i iznimna profesionalnost doprinijeli su tome da važnost struke postane vidljiva. No, ovo je tek početak i sada kada je očit neizmjeran doprinos psihologije u društvu, prije svega je važno da struka dobije jasnu i kontinuiranu podršku zakonodavaca i institucija koji stvaraju zakonske regulative i određuju financiranje’’.
Ovakva stanja utječu na sve u društvu, ali neki su ipak posebno ranjivi i to uvijek valja imati na umu. Pogotovo s obzirom na to da je u Hrvatskoj pitanje mentalnog zdravlja i dalje često na razini trivije ili dalje tabua te vrlo plodno tlo za stigmatizaciju iako je odavno jasno da nema zdravlja bez mentalnog zdravlja. Ključ je u prevenciji i tome da se osigura jednaka dostupnost službi za mentalno zdravlje i njihovih programa svim osobama u Hrvatskoj bez obzira na njihovu dob i ekonomski status.
Još uvijek treba raditi na destigmatizaciji traženja pomoći od službi za mentalno zdravlje
‘’Najugroženije osobe su one iz najranjivijih društvenih skupina: siromašni, djeca koja odrastaju u siromaštvu, manjinske skupine (migranti, Romi, LGBT osobe), starije i nemoćne osobe, osobe koje se liječe od psihičkih bolesti ... niz je nažalost dugačak. I treba još uvijek raditi na destigmatizaciji traženja pomoći od službi za mentalno zdravlje kroz javne kampanje, kroz obrazovni sustav, na svim razinama. Naravno, broj zaposlenih psihologa i ostalih struka u području zaštite mentalnog zdravlja deficitaran je, a posao se na neko vrijeme i do određene razine može raditi volonterski ili s premalim brojem zaposlenih. Za ozbiljnu strategiju zaštite mentalnog zdravlja i podizanja kvalitete valja osigurati dovoljan broj motiviranih i kompetentnih stručnjaka i stručnjakinja’’, upozorila je Žegura.
Naglasak stavlja i na važnost suradnje s novinarima kako bi se poštivao dignitet struke kada se izvještava o pojedinoj temi ili posebno o ranjivim društvenim skupinama: ‘’Važno je da javnost dobije na vrijeme sve informacije i to informacije koje su stručne i znanstvene na primjeren način koji je svima razumljiv. Time preveniramo stvaranje dodatnog kaosa dezinformacijama i senzacionalizam te stvaranje dodatnog stresa u javnosti koja nije dobra za mentalno zdravlje i dobrobit zajednice u kojoj živimo’’.
Hrvatska i dalje nema Nacionalnu strategiju zaštite mentalnog zdravlja
Siromaštvo, nezaposlenost, smrt voljene osobe ili prekid veze, bolest … niz ''starih'' briga i problema koronavirus i potres samo su još pojačali. Hrvatska je u međuvremenu dobila novu Vladu, a već godinama čeka Nacionalnu strategiju zaštite mentalnog zdravlja u RH. Naime, imala ju je za razdoblje od 2011. do 2016., ali nova nije donesena, a u resornom ministarstvu nas već više od godinu dana uvjeravaju da rade na njoj.
Žegura ističe da bi se Vlada uz pomoć Sabora trebala obratiti strukovnim udruženjima i komorama kako bi pozvali stručnjake i stručnjakinje, neovisno o pripadnosti nekoj političkoj opciji, u izradu Strategije: ‘’Strukovna pitanja treba prepustiti svakoj struci koja sudjeluje u zaštiti mentalnog zdravlja, a posao politike i političara jest odrediti prioritete i vrijednosti, primjerice je li to kupnja novog voznog parka ili izdvajanje sredstava za obnovu bolnica, povećanja broja stručnjaka i stručnjakinja različitih profesija koji se bave mentalnim zdravljem (npr. zapošljavanje psihologa u školama, domovima zdravlja, bolnicama)’’.
Izvrtanjem znanstvenih činjenica kroz prizmu uvjerenja prikupljaju se politički bodovi
Važno je pritom, ističe, ne favorizirati bilo koju struku jer će taj propust dugoročno biti vidljiv u kvaliteti usluga koje se pružaju, snazi preventivnog djelovanja, brzini zbrinjavanja, liječenja pojedinih problema u području mentalnog zdravlja: ‘’Također, politika bi trebala imati sluha za glas struke i znanosti te poraditi na tome da se ne plasiraju dezinformacije o mentalnom zdravlju, seksualnom i reproduktivnom zdravlju, općenito o zdravlju kroz medije. Svjedoci smo uvriježene prakse da se putem izvrtanja znanstvenih činjenica kroz prizmu uvjerenja prikupljaju politički bodovi. Situacija krize, siromaštva, ograničenih resursa, koristi se kako bi se manipuliralo javnosti te tada pojedine manjinske skupine bivaju prozivane, okrivljavanje za manjak tih resursa, a većinu se poziva da se dodatno uskrate prava manjinskim skupinama. Tu raste učestalost zločina iz mržnje, svih oblika nasilja i stradava i somatski i psihičko zdravlje manjinskih skupina. Trebalo bi raditi i graditi svijest o tome da niti većini, niti pojedincu te većine ne može biti dobro dok nije dobro svima u društvu i iz većinskih i iz manjinskih skupina’’.
A sve to nas dovodi do pitanja obrazovanja, kaže Žegura: "Postoji ona stara poslovica – ‘’Potrebno je selo da se odgoji dijete", a ja bih rekla - "Potrebno je cijelo zdravo selo da se odgoji zdravo dijete". Dakle, nužna je međuresorna suradnja i to suradnja koja će se temeljiti na strukovnim i znanstvenim spoznajama, koja će voditi računa o svakoj osobi. Valja se pobrinuti da od najranije životne dobi zdravstvena skrb i skrb za mentalno zdravlje budu dostupni i kvalitetni, a ne da se događa da vrtić ili škola nemaju primjerice psihologa. Valja reformirati kurikulum, uvesti zdravstveni odgoj, građanski odgoj, razvijati svijest o važnosti brige o zdravlju i mentalnom zdravlju, brige za okoliš jer bez pitanja ekologije nedostaje važna karika i opet ne izlazimo iz problema’’.
Nedavno je Europska federacija psiholoških organizacija (EFPA) objavila dokument pod naslovom: ‘’Čovječanstvo treba psihologiju - što je psihologija i što rade psiholozi?", a Žegura je iskoristila priliku izdvojiti nekoliko rečenica: "Psiholozi imaju ulogu u podržavanju zdravlja i dobrobiti globalno u okviru ljudskih prava s ciljem poboljšanja življenja. Humano je i financijski korisno za vlade da prepoznaju kako psiholozi daju važne i neovisne doprinose umanjivanje patnje i poboljšanju življenja. Socijalne odrednice zdravlja, kao što su obrazovanje, odgovarajuća hrana i ishrana, prihvatljiv standard života, mogućnost zapošljavanja i ravnopravan tretman prepoznati su kao temeljna ljudska prava koja su obuhvaćena Održivim razvojnim ciljevima Ujedinjenih naroda ...
A kada govorimo o primjerima dobre prakse iz drugih zemalja iz kojih i Hrvatska može nešto naučiti, Žegura ističe da prije svega, valja uložiti u preventivne programe, a to znači i u obrazovanje: ''Naši psiholozi posjeduju dostatna znanja i vještine da odgovore na ovu krizu, valja im samo omogućiti zapošljavanje, uvjete i prostor za rad unutar interdisciplinarnih timova. Potrebno je graditi dijalog, suradnju i povjerenje unutar interdisciplinarnih timova u kojima su psiholozi obično manjina. Od razvijenih zemalja možemo mnogo naučiti o tome. Također, sustav zaštite mentalnog zdravlja treba brinuti o svojim zaposlenicima i zaposlenicama, omogućiti im kontinuirano i redovito usavršavanje, osigurati uvjete rada sukladne standardima, otvarati nova radna mjesta, prepoznati i poticati profiliranje specijalista i eksperata u pojedinom području i omogućiti beneficije s obzirom na uvjete radnih mjesta te čuvati svoje stručnjake i stručnjakinje da rade i doprinesu mentalnom zdravlju građana i građanki svoje zemlje''.
