Ugledna psihologinja Mirjana Krizmanić gostovala je sinoć u RTL Direktu gdje je rekla da su seksualne skolonosti drugačijeg tipa urođene, da ih djeca ne kopiraju te da bi trebalo dopustiti ne samo udomljavanje nego i posvajanje.
U javnosti je trenutno aktualna rasprava o tome treba li dopustiti istospolnim partnerima udomljavanje djece. Na pitanje o tome treba li dopustiti istospolnim partnerima udomljavanje, Krizmanić ima jasan i čvrst odgovor: "Apsolutno. Ne samo da smiju udomljavati nego i posvojiti".
Djeca ne kopiraju drugačije seksualne sklonosti
Smatra da je znanstveno dokazano da seksualna orijentacija partnera ne utječu na razvoj djece jer su seksualne sklonosti urođene.
"Apsolutno ništa ne utječe. Djeca ne kopiraju to. Seksualne skolonosti drugačijeg tipa su urođene, s njima se ljudi rode. Neki se priviknu, no to je već ugrađeno i programirano. Ne nasljeđuje se", rekla je Krizmanić.
Zagrepčani puni predrasuda
Na pitanje je li u Zagrebu lakše nego u Gospiću kada su u pitanju predrasude prema istospolnim partnerima, rekla je da su Zagrepčani puni predrasuda, pa nije sigurna da je lakše u Zagrebu.
Iako je u Zagrebu, vjerojatno, lakše otvoreno biti homoseksualac, Krizmanić tvrdi da ljudi često nemaju razloga za rješavanje predrasuda: "Smatraju da dobro žive i s tom predrasudom. Misle, ona mene ne smeta nego smeta onima kojima je upućena".
Knjiga o rastancima
Inače, Krizmanić je napisala novu knjigu pod naslovom "Knjiga rastanaka" koja tematizira, kako i sam naslov govori, problem međuljudskih rastanaka. Tom temom odlučila se pozabaviti jer o temi rastanaka, u općenitom smislu, nema knjiga. Inspiracija su joj bile situacije poput problema roditelja kada dođu po dijete u vrtić, pa se dijete rasplače jer se mora privremeno rastati od druge djece i tete u vrtiću.
Na pitanje događaju li se prekidi veza i rastanci u velikoj mjeri tijekom blagdana ili je to samo dojam, psihologinja je rekla da se rastanci ne događaju samo u blagdansko doba, već to može biti i nedjelja. Naime, prekidi se događaju kada ljudi "stanu doma i kada se imaju prilike suočiti sa svojim navikama ili onime što ih smeta".
Međutim, Krizmanić je rekla da ima ima i sretnih rastanaka, nadodavši da zna "političare od kojih bi se rado rastala. Nije svaki rastanak nesretan".
Odlazak u mirovinu
Nositi se rastancima, posebno ljubavnim nije lagano. Krizmanić je rekla da je onome tko odlazi lakše jer ili već nekog ima ili ima jače razloge za rastanak. No, izdvojila je kao posebno težak primjer rastanka odlazak u mirovinu.
"Jako bolan rastanak je mirovina. Na nju bi se ljudi cijeli život trebali pripremati time da imaju puno interesa pa da se mogu baviti nečim drugim. Da ne 'guslaju' samo svoju struku pa kad se to 'zatvori' da su sami na ledini, što je strašno.
Ako se dobro pripremimo, onda rastanak može biti radost. Ako se ne pripremimo, onda se teško ili nikako možemo nositi s njim. Ovisi o okolnostima i o onome s čime raspolažete da se prilagodite. Ako nemate nikakvog drugog interesa ili društva, prijatelje i obitelj, i odete s posla, što ćete raditi? Barem psa morate imati. i pas je priprema", rekla je Krizmanić
Rastanci od kućnih ljubimaca teško su je pogodili
Osobno, Krizmanić su mnogi rastanci teško pali, no teško su je pogodili gotovo svi rastanci od kućnih ljubimaca jer je od njih primala "jedinu bezuvjetnu ljubav od rođenja pa do smrti".
Rastanke poima toliko općenito da je pod njih također svrstala i rastanke od pogrešnih vjerovanja, očekivanja i predrasuda. Jedan od način rastanka od predrasuda prema ljudima je da ih pobliže upoznate.
"Recimo da imamo grozne predrasude prema Eskimima i da mislite da nisu dobri i dogodi vam se, stjecajem okolnosti, recimo na putovanju, da se smrtno zaljubite u Eskima ili Eskimku. Tako nestaje predrasuda", smatra Krizmanić