Prvo je hrvatsko školstvo p(r)otresla afera "Daj pet" oko zaključivanja ocjena sinu predsjednika Zorana Milanovića, a sad već imamo novu. Nadarenoj maturantici iz Zagreba, Lauri M. poništen je ispit na državnoj maturi iz hrvatskog jezika jer se na esej potpisala punim imenom i prezimenom. Zabunom, naravno. Ali, bilo je to dovoljno da Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja (NCVVO) poništi cjelokupni ispit jer je tako pokazala "nedopušteno ponašanje učenice" te je - diskvalificirana.
Brojne su osobe, poznate i nepoznate, na društvenim mrežama osudile ovakvo postupanje koje, kako su se mnogi složili, djeci od malih nogu zapravo pokazuje na koji način funkcionira država Hrvatska i sustav.
Našoj je redakciji pak došlo pismo od učiteljice Sanje Brajević koja je itekako upoznata s onim kako funkcionira sustav školstva koje je, kaže, u stanju mračnog doba. I nema mu pomoći.
"Kako sam sigurna da iza Laure neće stati niti jedan zaposlenik NCVVOa, niti jedan činovnik u MZOu, niti jedan pravobranitelj niti pravobraniteljica, niti jedna saborska zastupnica, niti zastupnik, niti jedan član izmišljenih saborskih odbora, niti jedan savjetnik gospona Predsjednika, nadarenoj Lauri i njenoj običnoj majci ostaje samo pisamce kojim su se obratili javnosti. Hvala Lauri i njenoj mami što su nam ukazale na još jednu grešku u matrici sustava zvanog školstvo", poručila je između ostalog Brajević u pismu.
Prenosimo ga u cijelosti:
"Važno je zvati se Laura Mikić i Marko Milanović
Hrvatsko školstvo je u stanju mračnog doba… niti jedna kurikularna reforma ne može mu pomoći, niti jedan zdravi sendvič, tanko narezanog crnog kruha, niti jedan ravnatelj Klasične gimnazije, niti jedan erazmus plus projekt, čak niti mladi matematičar koji se iz nepoznatih razloga svjesno odriče financijske neovisnosti i finog posla, kako bih radio s djecom za mizernu plaću dok mu za vratom visi pedagoška služba, ravnateljica i prosvjetna inspekcija… Jedini spas mu leži u peru Prve dame…
Kada bih samo napisala još jedno pismo na pravu adresu i ukazala na nepravdu u školskom sustavu, upozorila o nebuloznim izmjenama u Pravilniku o izmjenama i dopunama o polaganju državne mature koje potpisuju Ministri i Ministrice pri fotelji Ministarstva koje nitko ne želi, kada bi samo ravnatelju Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje detaljno opisala svoje tumačenje čl. 16., stavka 1., točke 6.
Stvar bi se brzo riješila i naša Laura bi dobila što je zaslužila. Položiti maturu iz Hrvatskog jezika. Studirati na Muzičkoj akademiji, smjer klavir, čije je zahtjeve zadovoljila.
Naša Laura ima tu nesreću što joj majka nije Prva dama.
Kako sam sigurna da iza Laure neće stati niti jedan zaposlenik NCVVOa, niti jedan činovnik u MZOu, niti jedan pravobranitelj niti pravobraniteljica, niti jedna saborska zastupnica, niti zastupnik, niti jedan član izmišljenih saborskih odbora, niti jedan savjetnik gospona Predsjednika, nadarenoj Lauri i njenoj običnoj majci ostaje samo pisamce kojim su se obratili javnosti. Hvala Lauri i njenoj mami što su nam ukazale na još jednu grešku u matrici sustava zvanog školstvo.
Nažalost, kao što znamo i javnost će odšutjeti. Javnost ne zanima nadarena mlada pijanistica i njena proceduralna greška. Javnost ne zanima kakav je to glupi Pravilnik i tko ga je sastavljao. Javnost ne zanima budućnost takve mlade osobe. Javnost zanima kako se zove najmlađi član dinastije Todorić, njih zanima tko je potpisao autogram Severininom sinu, što nosi horoskop Grašine male i kako se Maja Šuput dosjetila sinčiću namjestiti frizuru kako ne bi patio od vrućina. Javnost će se ponajprije naslađivati nastavnicima neradnicima koji su metodički nepismeni, zbog kojih naša jadna, mala dječica ne mogu ostvariti svoj potencijal te pokazati svoje briljantne matematičke vještine. Čak će i gospođa Veljača propustiti priliku jer eto, nje se to još ne tiče. Ona, koja se busa svojim workin' since day one single mom parolama, koju čitaju naširoko i nadugačko wanna be celebrity. Čak ni ona neće uvidjeti da je ovo prava prilika za moralan i humani članak (bez woke propagande i chick mudrosti). To je hrvatska javnost i stvarnost.
Žao mi je što sam dio takve javnosti. Žao mi je što sam pripadnik takvog društva. Žao mi je što se političarima sve prašta i plaća. Žao mi je što živim u katoličkoj zemlji. Žao mi je što je biti matematičar važnije od biti glazbenik. Žao mi je što radim u školi i djelujem prema uputama glupih Zakona i Pravilnika. Žao mi je što uglavnom prešutim svaku nepravdu. Žao mi je što mi djeca idu u školu. Žao mi je zbog Laure i Marka.
Žao mi je što se zovem Sanja. Nije mi žao što se ne prezivam Milanović.
Ali, važno je zvati se Milanović.
Ili ne… pitanje je…", zaključuje učiteljica Brajović.
