Europska unija okreće se zelenoj energiji, a sukladno tim planovima, neki će građani morati zamijeniti svoje bojlere. Naime, još 2013. godine Europska komisija donijela je uredbu o obveznoj ugradnji ekoloških kondenzacijskih bojlera.
Svi oni koji još uvijek imaju stare turbo bojlere, morati će kada dođe vrijeme iste zamijeniti kondenzacjskima. No, to bi moglo biti problematično za ljude koji žive u zgradama, jer ako jedan stan mijenja bojler - morat će ih zamijeniti svi u vertikali.
Više problema kod zamjene
O temi zamjene bojlera u zgradama razgovarali smo s predsjednikom Hrvatske stručne udruge za plin izv. prof. dr. sc. Dalibor Pudić, dipl. ing., koji nam je detaljno pojasnio sve potencijalne probleme na koje bi stanari mogli naići ako mijenjaju bojlere.
"Najveći problem kod promjene turbo bojlera leži u činjenici da se oni kao takvi više ne mogu prodavati na tržištu. Na tržištu postoje samo kondenzacijski bojleri. Međutim, ugradnjom kondenzacijskih bojlera morate promijeniti i dimovodni sustav. Tu nastaje problem, poglavito ako svi stanari na istoj vertikali nemaju potrebe za zamjenom bojlera, odnosno ako je njihov bojler u redu i trenutno radi", kaže Pudić.
"Time je kupac kojem je bojler do te mjere pokvaren da se više ne isplati mijenjati u jako teškoj situaciji, jer nema rješenja koja ovise samo o njemu nego i o susjedima na istoj dimovodnoj vertikali. Problemi su ogromni i za njih se mora tražiti rješenje na, možemo reći, zakonodavnoj razini", dodaje.
Kada individualni korisnik (spojen na zajednički LAF (LAS) dimnjak) treba zamijeniti bojler zbog nemogućnosti popravka uslijed dotrajalosti ili kvara, ne može samostalno bez drugih stanara izvesti zamjenu jer ostali stanari po vertikali dimnjaka također moraju zamijeniti iste bojlere, bez obzira na postojeću urednost rada njihovih bojlera.
"Za pokretanje sanacije dimnjaka, svi stanari u zgradi moraju dati suglasnost, a zbog većeg novčanog iznosa često su primorani dignuti kredit (u slučaju da to nije riješeno na drugi način, primjerice pričuvom). Na to se vremenski može izgubiti i nekoliko mjeseci. Nakon zatvaranja financijske konstrukcije slijedi odabir izvođača i sam rad, što također uzima dodatno vrijeme", pojašnjava.
Potrebno je izvesti građevinske radove
U samom procesu sanacije dimnjaka potrebno je izvesti građevinske radove, najviše u kupaonicama. "Ovo je samo u slučaju da se svi stanari na istoj dimovodnoj vertikali odluče za zamjenu bojlera. U slučaju da svi ne žele ili nemaju mogućnosti, problem za stanara kojem je bojler dotrajao postaje još veći, možemo reći i nerješiv", ističe Pudić.
Ukupna investicija ugradnje novog kondenzacijskog bojlera i sanacije dimnjaka po jednoj stambenoj jedinici iznosi približno 2.500 eura u zgradama prosječne starosti od 10 do 15 godina, a od inicijalnog zahtjeva do postupka sanacije dimnjaka te zamjene nekondenzacijskog bojlera može proći čak i oko 2 godine.
POGLEDAJTE VIDEO: O trovanjima zbog nape i bojlera: 'Česti su slučaj, oko 95 posto je neispravnih propusnih dimnjaka u Hrvatskoj'
Pudić ističe da se u Republici Hrvatskoj rabi cca 100.000 bojlera koji zahtijevaju zamjenu, a cca 50% nalazi se u Zagrebu.
"Prijelazni rok turbo bojlera kroz određeno vrijeme u kondenzacijske bojlere trajat će duži niz godina, sve dok turbo bojleri budu funkcionalno zadovoljavali sve kriterije sigurnosti i pouzdanosti rada i dok postoje rezervni dijelovi kod zastupnika plinske opreme i uređaja”, kaže.
“Ako se ne pristupi sustavnom rješavanju problema oni će se još više zakomplicirati. Ne smijemo doći do situacije da u jednoj zgradi stanari sami nalaze rješenje, a to se sada događa”, zaključio je izv. prof. dr. sc. Dalibor Pudić, dipl. ing.
