Na Svjetski dan borbe protiv raka šef Onkologije s "Rebra" otkrio nam je kako ga ljudi, pa i kolege, doživljavaju kao specijalista za borbu protiv karcinoma.
"Često me pitaju: 'Pa kud si našao onkologiju!? Pa tu svi umru!' A to nije istina. Smrtnost onkoloških bolesnika nije bitno veća nego, ne znam, kardioloških nakon prve srčane dekompenzacije, nego kod onih na hemodijalizi…"
I onda mu mi dođemo s podatkom da Hrvatska prema modelu European Cancer Information System (ECIS) za 2020., ima najviše umrlih od raka godišnje na 100.000 stanovnika u Europi.
Prema ECIS-ovom modelu, te godine je u Hrvatskoj na svakih 100.000 stanovnika - od raka umrlo 339 ljudi. Ili, sve skupa nešto preko 13.000 oboljelih.
No, u statistikama raka ECIS-a primijetili smo i kategoriju ASR po kojoj je Hrvatska po broju smrti od raka 4. u EU-u, odnosno 6. u Europi. Ako smo dobro shvatili, u ovom drugom slučaju riječ je o prilagođavanju statistike tako da se brojke iz prve kategorije prevedu kao da sve zemlje Europe imaju stanovništvo iste starosti.
"Tako je. Ispravno ste protumačili. Na taj način pokušavamo isključiti utjecaj različite starosti pojedinih populacija. To imate i u Registru za rak HZJZ-a… Rađe uspoređujemo dobno standardizirane stope incidencije", objasnio nam je prof. dr. Stjepko Pleština, predstojnik Klinike za onkologiju KBC-a Zagreb.
Kako bi otkrili faktore rizika od obolijevanja od raka, medicinarima nije svejedno je li riječ o statistici prosječno mlađeg ili prosječno starijeg stanovništva.
"Recimo, mi običavamo reći da kod nas raste smrtnost od raka dojke. Ali, kad napravite podanalizu, onda vidite da raste smrtnost u najstarijoj dobnoj skupini. Onda se pojavljuje pitanje, ako smrtnost pada u mlađoj dobi, od 40 do 50 godina, a raste u 80+, jesu li doista te žene umrle od raka dojke ili s rakom dojke?", objasnio je.
Prvog čovjeka Onkologije na Rebru pitali smo stoga bi li onda bilo nepristojno ići u naslov s podatkom da Hrvatska ima u Europi najviše umrlih od raka?
"Ne bi bilo", odgovorio nam je, a onda je krenula besplatna lekcija iz zdravstvenog stanja naše zemlje, ali i stanja svijesti ovih 3,88 milijuna ljudi.
"Gledajte što je problem Hrvatske. Poznato je generalno za Europu da je pojavnost zloćudnih bolesti viša na zapadu i na sjeveru nego na istoku i jugu. Ali kad gledate smrtnost, ona je neprimjereno visoka na istoku i na jugu. Ono što mi gledamo je odnos pojavnosti i smrtnosti", govori Pleština.
"Šansa da umrete od raka debelog crijeva u Hrvatskoj je značajno veća nego, recimo, u Danskoj. E sad, što je razlog tome? Svi su skloni reći da je razlog loše liječenje. Međutim, nije u tome stvar, nego u tome u kojem je stadiju bila bolest kad ste je otkrili", objašnjava.
Zapravo logično. Kao primjer je naveo karcinom malih stanica pluća, vrlo gadan, vrlo agresivan. Ali, ako ga se otkrije na samom početku prvog stadija, šansa za izlječenje je ogromna. Nasuprot tome, otkrije li se tek u četvrtom stadiju, smrtnost je podjednaka u Hrvatskoj, Danskoj, SAD-u…
Pleština je naveo i suprotan primjer.
"Recimo, kolorektalni karcinom. Ako se kod nas otkriva u kasnijem stadiju češće nego u Danskoj, onda je to obrazloženje smrtnosti. Jer, ako promatrate izoliran četvrti stadij, naši rezultati nisu dramatično lošiji nego tamo", kazao je.
Polako se počelo nazirati kako je moguće ono što smo otkrili analizirajući podatke za Hrvatsku u odnosu na EU i Europu, pa i na svjetskoj razini. U prvom redu to da je Hrvatska u EU-u najgora po broju smrti od raka. Nakon prilagođavanja dobne strukture stanovništva, RH je 4. u EU-u, 6. u Europi. Još uvijek jako visoko.
A po učestalosti obolijevanja od raka, Hrvatska je na razini EU-a u samom prosjeku. Ovdje se od raka obolijeva točno prosječno koliko u 27 zemalja članica. I na kraju naletimo na podatak da je ta ista Hrvatska u postotku uspješnosti liječenja većine karcinoma – u gornjem domu EU-a.
Kako to pomiriti? Traže li kod nas ljudi prekasno zdravstvenu pomoć? Je li tim statistikama razlog posebno čestog obolijevanja kod nas od karcinom s ekstremno visokom ili niskom smrtnosti?
"Ako pogledate, godinama je u Americi vodeći rak u muškoj populaciji bio rak prostate. Kod nas je to bio rak pluća. Ta dva tumora su prognostički potpuno različita. Prema najnovijim podacima Registra, po prvi put je do obrata došlo i u Hrvatskoj, prostata je i kod nas postala vodeća", objasnio nam je.
Logično, tamo gdje se obolijeva najviše od najmanje smrtonosnog raka smrtnost će biti puno manja nego tamo gdje se obolijeva od najgorih karcinoma. Bez obzira što je, pravilno uspoređujući rezultate zdravstva tu i tamo, zdravstvo u drugoj zemlji iznimno uspješno.
Uzmimo za primjer Kubu, najblaže rečeno ne previše bogatu zemlju, koja usto niti ne troši puno na zdravstvo, ali ima izvrstan sustav preventive u privatnoj praksi i stoga je u svjetskom vrhu.
Što se tiče Hrvatske i učestalosti agresivnih karcinoma…
"Nažalost, mi nismo puno napravili u kontroli pušenja kao glavnog rizičnog faktora", rekao nam je Pleština.
Dobrih vijesti ipak ima. Od nekog vremena muškarci u Hrvatskoj sve manje obolijevaju od raka pluća, pa onda rak prostate postaje zastupljeniji. No, odmah je slijedila i loša vijest.
"Kod žena nažalost imamo drugačiju situaciju. Rak dojke i dalje je vodeći, kao uostalom u svijetu, ali se na drugo mjesto uz kolorektalni karcinom počeo gurati rak pluća koji kod žena nije bio među vodećima. Žene posljednjih desetljeća naprosto više puše", kazao je Pleština.
Neizbježno pitanje Pleštini bilo je i što je po stanje s obolijevanjem i liječenjem raka u našoj zemlji učinila pandemija COVID-a 19?
"Mogu vam samo odgovoriti da ne znam. Te podatke mi nećemo imati još neko vrijeme. Stvarno stanje za '21., '22, mi ćemo znati tek '23., '24.", kazao je, ne želeći se pozivati niti na više niti na manje katastrofične projekcije.
"Bolesnici kod kojih je dijagnosticirana zloćudna bolest, u principu nisu imali prekid liječenja. Bilo jest nešto u doba zatvaranja, ali to smo uspjeli riješiti. HZZO je pojednostavio procedure, ljudi mogu dobiti liječenje bez obzira gdje su se prije liječili. U mojoj klinici je porastao broj liječenja za 14 posto. Naravno, došlo je i do prelijevanja iz ustanove u ustanovu", kazao je.
"Programi ranog otkrivanja jedno su vrijeme bili obustavljeni, bio je lockdown praktično od ožujka do ljeta 2020. I kakva onda vražja kolonoskopija? Nisi mogao doći niti do liječnika obiteljske medicine! A i ljudi su (od straha od zaraze) zanemarivali simptome. Treće, dio bolničkih kapaciteta je postao COVID, poput KB Dubrava. Objektivno je bilo problema. Međutim, kada je COVID splasnuo, jedan značajan dio toga se nadoknadio preko ljeta", opisao je što se sve događalo, čega većina građana nije bila svjesna.
Uspoređujući razdoblje od ožujka do lipnja 2019. s odgovarajućim razdobljem 2020., jasno se primijetio ogroman pad kolonoskopija, mamografija…
"Ali, ako se gleda na godišnjoj razini, tu nema značajne razlike. Ono čega se mi bojimo je tzv. migracija stadija. Ali i tu ovisi o kojem tumoru govorimo. Raku prostate za tri mjeseca neće se dogoditi ništa. Raku dojke za tri mjeseca vjerojatno se neće dogoditi ništa. Ali, rak pluća, gušterače, melanom, tumori kod kojih je brzo umnažanje tumorskih stanica i koji brzo metastaziraju, kod njih tih nekoliko mjeseci može biti kritično do trenutka kad je neizlječiv, kad su loše prognoze", objasnio nam je.
Konačno, zanimalo nas je da istakne glavne razloge učestalosti obolijevanja, pa i umiranja od raka u Hrvatskoj, što ljudi trebaju mijenjati.
"Kad govorimo o otkrivanju karcinoma u ranoj fazi bolesti, u Hrvatskoj je problem slab odaziv na pozive na rano otkrivanje", istaknuo je osnovni problem u Hrvata.
Za rizične čimbenike rekao je da ih se može izbjegavati. One za koje medicina zna. Da, ali:
"A mi i one koje poznajem, ne izbjegavamo konzistentno. Rano otkrivanje, uzmimo za primjer kolorektalni karcinom, ako se otkrije u stadiju polipa, koji još nije maligni, čovjek je izliječen 100 posto, rak neće niti nastati. Ako ga otkrijete u prvom stadiju, postotak je preživljavanja pet godina na razini preko 90 posto. Ali ako ga otkrijete u četvrtom stadiju, s metastazama, petogodišnje preživljavanje je 10 do 20 posto."
"A kod nas je odaziv na screaning raka debelog crijeva još uvijek ispod 20 posto. Perjanica je rak dojke, koji se kreće 60 do 65 posto odaziva ciljane populacije. Toliko su Slovenci imali u prvoj godini prve akcije!", šef Onkologije s Rebra se naprosto ne može miriti sa stanjem u Hrvatskoj nakon već tri akcije pozivanja na screaning.
"Volim jednu usporedbu iako nije originalno moja, da ljudi više vjeruju da će dobiti jackpot, gdje je šansa jedan na nekoliko milijuna, nego da će u životu razviti kolorektalni karcinom. A svaki šesti će u životu razviti kolorektalni karcinom", kazao je.
A onda još malo statistike da se osiguranik HZZO-a zamisli:
"Gledajući sve tumore, rizik je da će svaki četvrti od nas kad tad oboljeti od neke zloćudne bolesti. Čak se krećemo i prema svakom trećem!"
Pleštini je jasno, bolje nego ikome, da čovjek ne može izbjeći kompletan rizik, ali ističe da je budalasto ne učiniti ono što čovjek objektivno može učiniti:
"Pa, ne radim to za 'Beroše', ne radim to za XY-a, nego to radim za sebe!"
Usput se dosjetio analogne situacije iz promotivne kampanje cijepljenja protiv COVID-a.
"Ja nisam političar, pa mogu pričati što hoću", kazao je, "Po meni, u kampanji je najveća pogreška bila kad su rekli 'cijepi se zbog drugog'. Mi smo takva sorta da mislimo prvenstveno na svoju 'pozadinu', da prostite. Trebali su reći: 'Cijepi se zbog sebe!'"
Ali, OK. To je jedna propuštena šansa. Što je s rakom? Pleština s karcinomima i rizicima od obolijevanja stvari ovako stupnjuje. Prvo, za dobar dio tumora ne znamo koji su faktori rizika. Tu vrijedi i to da rak ne nastaje s pojavom jednog čimbenika, nego više njih koji svi skupa u međudjelovanju pokreću proces koji dovodi do zloćudne bolesti.
"Od onih čimbenika koje znamo, dio ih možemo, a dio ne možemo izbjeći. Od onoga što možemo izbjeći, najčešće se spominje pušenje, slijede pretilost, smanjena fizička aktivnost, nedovoljno kretanja. To su rizični čimbenici i za niz drugih bolesti", nabrajao je.
Zapravo, poručio je, čovjek treba živjeti odgovorno, razumno svodeći rizike onako kako je to racionalno opravdano, ali svakako izbacujući iz života ono što nesumnjivo ubija. Poput pušenja prije svega. I da redovito ide na kontrole u skladu sa svojom dobi, načinom života…
"Treba skinuti tu stigmu s onkologije", poručio je Pleština.
Jer, rak je danas izlječiv. Ali u prvom redu i osnovno, ako se na vrijeme otkrije.
