Državni zavod za statistiku objavit će u petak prve podatke s prošlogodišnjeg popisa stanovništva. Ti će podaci ujedno biti i odgovor na pitanje koje se već neko vrijeme povlači po javnom prostoru – ima li nas manje od četiri milijuna?
Brojni su negativni demografski trendovi vidljivi u proteklih nekoliko godina; od iseljavanja koje je poraslo napose od ulaska Hrvatske u Europsku uniju, do povećane smrtnosti, jednim dijelom uzrokovane epidemijom covida-19, ali i lošeg prirodnog priraštaja.
Izumiranje naselja
Kombinacija ovih faktora čini demografsku katastrofu, o kojoj su stručnjaci posljednjih godina mnogo pisali. No, demograf Nenad Pokos tvrdi kako se u sjeni promišljanja o depopulaciji događa još jedan nepovoljniji trend. On tvrdi da prirodnim putem mnoga hrvatska naselja – izumiru. Štoviše, to nije puzajući efekt, kaže on, već skokovita promjena, koja je vidljiva i u naseljima koja su donedavno imala pozitivnu prirodnu promjenu.
"To najbolje ilustrira broj živorođene djece po naseljima pojedinih godina, iz čega proizlazi da po posljednjim dostupnim podacima 2020. godine, od ukupno 6757 statistički samostalnih naselja, u njih 2910 ili čak 43,1 posto nije rođeno niti jedno dijete. Pridoda li se tome broju 1224 naselja u kojima je rođeno samo jedno dijete, dolazi se do podatka da u 61,2 posto naselja nije rođeno niti jedno ili je rođeno samo jedno dijete.
Još je porazniji podatak kako 2020. godine čak 93,4 posto naselja nije imalo niti jedno rođeno dijete ili je u njima broj rođenih iznosio svega do desetero djece. Nasuprot tome, u ostalih 448 ili 6,6 posto naselja rođeno je više od desetero djece, a u tome broju samo 32 naselja bilježi više od 100 rođene djece. U četiri najveća naselja; Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku rođeno je više od četvrtine, odnosno 26,3 posto ukupnog broja djece u Hrvatskoj", istaknuo je demograf Pokos.
Analizirajući ove porazne brojke, odlučio ih je usporediti s podacima iz 1970. godine. Tada je u Hrvatskoj postojalo 6735 naselja. U 39,5 posto naselja nije rođeno niti jedno ili je rođeno samo jedno dijete. S druge strane, u 885 naselja je 1970. godine rođeno više od 10 djece, što je u usporedbi s 2020. dvostruko više naselja s relativno dobrim prirodnim prirastom.
Što je s umrlima?
Pravi kontekst demografske katastrofe se može dobiti jedino ako se ovi podaci usporede s brojem umrlih u svakom naselju u pretprošloj godini. Pokos je i to analizirao te došao do frapantnih brojki.
"U 2020. je u čak 3905 ili 57,8 posto naselja zabilježen prirodni pad, odnosno u tim je naseljima broj umrlih bio veći nego živorođenih. Kako u još 1298 naselja preklani nije rođen niti jedan stanovnik, a niti jedan nije ni umro, može se zaključiti da su i ta naselja na pragu demografskog izumiranja što udio uskoro izumirućih naselja podiže na 77 posto, odnosno više od tri četvrtine svih naselja.
Više živorođenih od umrlih 2020. imalo je 998 naselja što je činilo tek 14,8 posto svih naselja odnosno gotovo četiri puta manje nego što je bilo naselja s prirodnim padom. U preostalih 556 naselja broj živorođenih bio je isti kao i broj umrlih, a među njima je bilo 281 naselje gdje je živorođen i umro samo po jedan stanovnik pa se s pravom postavlja pitanje kakva je demografska budućnost i tih naselja", upozorio je demograf Pokos.
I ovdje je povukao paralelu s 1970. godinom te je utvrdio da je tada u 2701 naselju 40,1 posto ukupnog broja naselja zabilježen prirodni pad. Više živorođenih je imalo 2499 naselja, odnosno 37,1 posto od ukupnog broja, dok je jednak broj rođenih i umrlih zabilježen u 786 naselja, a nitko nije umro niti se rodio u 749 naselja.
Migracije nisu niti uzete u obzir
Pokos upozorava da u svojoj analizi nije koristio podatke o migracijama, jer oni za svako naselje u Hrvatskoj nisu javno dostupni. No, uvjeren je da bi korištenjem tih podataka dobio još poražavajućih brojki.
Problematično je i što mnogi građani prijavljuju prebivalište u naseljima u kojima ne žive veći dio godine nego, recimo, posjeduju apartman ili vikendicu i tako izbjegavaju plaćanje većeg iznosa poreza. Uz to, mnogi iseljenici nisu odjavili svoje prebivalište u Hrvatskoj, kako bi ostvarivali pravo na zdravstveno osiguranje ili socijalne naknade.
Kad bi ti podaci bili usklađeni, odnosno pravilno ažurirani i javno dostupni, demograf Pokos i njegovi kolege mogli bi otkriti prave razmjere demografske katastrofe u Lijepoj našoj.
