U opširnoj verziji svoje vizije Hrvatske i planovima za predstojeće unutarstranačke izbore u HDZ-u bivši se predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko oglasio na svom Facebook profilu, te poručio kako se vidimo na unutarstranačkim izborima. Pronicljivošću gusaka u magli, istaknuo je bivši šef HDZ-a, uvjeravaju nas kako je pitanje "željezne zavjese" pitanje pripadanja ili nepripadanja Varšavskom paktu, no danas kada obilježavamo 30. godišnjicu rušenja Berlinskog zida kao simbola podjele Europe na slobodarski, zapadni, demokratski dio i dio pod okrutnom čizmom nedemokratskog komunizma, moramo jasno kazati,ma koliko nas uvjeravali u suprotno, da je bivša država Jugoslavija bila iza te "željezne zavjese".
Svjedoci smo, nastavio je Tomislav Karamarko u svojoj poslanici, kako se ovih dana bulumenta boraca za bolju prošlost upinje dokazati suprotno, no upravo ta komunistička promidžba koja se tada nazivala "antifašističkim obrambenim zidom" jasno nam govori tko se krije iza krinke antifašizma. Demokratska borba je pred nama, vizionarski je poručio Karamarko, borba za odmak od svih totalitarizama, a u Hrvatskoj je trenutno stvoreno ozračje u kojem je svako iznošenje istine o komunističkim zločinima tretirano kao napad na antifašizam, zaključio je nedvosmisleno aludirajući na najnovija zbivanja oko prijepora u HDZ-u što je konkretno antifašizam, i pod čijom i kakvom krinkom on egzistira.
'Teško je i tužno ovih dana biti Hrvatom'
Tomislav Karamarko nije dakle kazao ništa novo, ništa što bi se kosilo sa sramotnim prijedlogom Odbora za ratne veterane na čelu sa Josipom Đakićem koji bi da Dan antifašističke borbe prenamjene u spomendan, niti nešto što nije u skladu sa najnovijim istupima predsjednice Kolinde Grabar – Kitarović oko uloge Jugoslavije kao tamnice iza „željezne zavjese“. I nije ništa novo da Tomislav Karamarko citira Franju Tuđmana o "guskama u magli" što će vam jasnije sažeti ovu priču.
"Teško je i tužno ovih dana biti Hrvatom. Osjećaj duboke nelagode prožima vas čekate Liverpool i Manchester City da krenu s centra i tada vidite kako Velika Britanija obilježava svoj Remembrance Day, dan kolektivnog sjećanja na žrtvu koju je podnijela ta nacija u borbi protiv fašizma. Kolektivno sjećanje dio je modernog britanskog života, kulture i baštine, i to jasno vidite na licima igrača, svih sudionika, ali i publike. Duboko poštovanje za žrtve i povijest, dvije minute šutnje za sve pale u toj borbi, i nije vam jasno kako i zašto vi živite paralelnu povijest sa civiliziranim svijetom. Kao ni tko je za tu strahotu, vaš osobni sram izravno odgovoran. Da bi odgovorili na to pitanje zašto Hrvati toliko žele revidirati svoju povijest i svrstati se na gubitničku stranu na zgražanje cijelog svijeta, moramo zagrebati baš u povijest, noviju povijest Hrvata."
Povijest nas uči kako su svi autokrati u svojim nasljednicima imali realizatore svojih ideja, uglavnom ideja koje se nisu sami usuđivali sprovesti. Svoju viziju budućnosti Hrvatske Franjo Tuđman je dvosmisleno opisao u "Velikim idejama i malim narodima", uspoređujući Hrvate sa Baskima, Flamancima, Škotima i Bretoncima koji stoljećima nastoje izgraditi svoj vlastiti identitet. Domoljublje i patriotizam kao temelj takve nakane trebalo je biti zaglavni kamen buduće hegemonije, jer sam Tuđman nije vjerovao u "suprotne temelje", kakvim ih je nazvao, pozivajući se generalno na pravo poštivanja suverene volje svakog naroda.
Buduća zemlja trebala je biti oslobođena od svih negativnih naslijeđa, no kako to obično biva, negativna naslijeđa sa kojima se bivši general JNA i povjesničar nije imao snage suočiti, nastavila su "njegova djeca" gorljivo interpretirajući dvosmislenosti svog vjeroučitelja.
Vraćanje devedesetih
Otvoreno i javno Tomislav Karamarko je u svojim kampanjma najavljivao aktivnu borbu za vraćanje devedesetih u politiku koje je obećao oživjeti kroz progresivni nacionalizam, a koji je naravno uključivao brisanje antifašističkih vrijednosti koje je njegovalo bivše jugoslavensko društvo. Trebalo logikom stvari i vremena, nakalemiti se na „bolju i slavniju“ povijest, povratiti stanje histerije u društvo kao i označiti unutrašnje i vanjske neprijatelje po Tuđmanovom sistemu koji je rahmetli Franjo započeo nevoljko i mlako, a koji će njegova djeca sa gorljivim samoprijegorom dovršiti kao započeti posao „prokuživanja nacije“ na način da se iz nacionalnog bića odstane svi elementi koji „mrze sve hrvatsko.“ Antifašisti su pod krinkom komunista ( to nisam rekao ja, već Tomislav Karamarko i u današnjoj poslanici na Facebooku), očito ne miruju i osnovni su problem Hrvata, kao i antifašizam sam koji se nastoji svim silama ukinuti, upravo na agendi za koju, kako tvrde danas u HDZ-u, Franjo Tuđman nije imao snage.
Ali će imati njegova djeca.
Hrvatskom biraču...
Tomislav Karamarko se i u svojoj kampanji onomad pozivao na te doktrine, intetrpretirajući ih na način kako ih je on, u svom policijskom mentalnom sklopu, doslovno i shvatio. Obračun sa naslijeđem komunizma, lustracija, dizanje domoljubne svijesti, jačanje nacionalizma na svim poljima, kako medijskim, tako i društvenim, a istovremeno negiranje antifašizma kao civilizacijske tekovine, postali su temelj njegove tadašnje kampanje. I najvjerojatnije kampanje za koju se sprema, ali gle vraga, oni su temeljima postali i kod druge „Tuđmanove djece“ koja itekako udaraju u iste bubnjeve.
I te ideje padaju na plodno tlo. Hrvatsko glasačko tijelo odaziva se zovu alfa – mužijaka iza čijih leđa stoje branitelji na čelu s Vasom Brkićem. Hrvatski birači kao i do sada, zanemarit će ćud čopora koji uglavnom radi za svoje interese i interese svoje kaste. Hrvatskom biraču uhu je milo, a duši ugodno kada se najavljuje obračun sa Jugoslavijom i svim njenim elementarnim naslijeđem, kao što je Hrvatskom biraču drago kada netko najavljuje zaokret u službenoj politici i proaktivnu rehabilitaciju ustaštva jer bože moj, u partizanima su bili susjedi, a u ustašama ujac Ante i sva bliža i daljnja rodbina.
Tomislav Karamarko išao je tako daleko onomad, a sva je prilika da će i sad, da je najavio i micanje antifašističkih simbola, zvijezde petokrake, dok se javnost zabavljala i zajebavala na njegov račun montažama majoneze „Zvijezda“ koju će predsjednik HDZ-a preimenovati u Šahovnica, no Tomislav Karamarko se nije zajebavao. I plodove te njegove politike imamo danas. Politike koja je započela upravo sa Tomislavom Karamarkom, a nastavio ju je nevoljko poticati Andrej Plenković, da o aktualnoj predsjednici ne govorimo.
Bivši predsjednik HDZ-a, povjesničar i arhivist koji je godine 1987. počeo raditi za tzv. Kaptolski depozit u Državnom arhivu i bio zadužen za čuvanje istog, (te nepune dvije godine kasnije i jedan od utemeljitelja zagrebačke organizacije HDZ-a koja je aktivno sudjelovala u pripremi prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj) čovjek koji je 2012, svojim dolaskom na tron uistinu i promijenio Hrvatsku koja je u njegovom mandatu otvoreno rehabilitirala ustaštvo i antikomunističkom retorikom negirala antifašizam.
Bivši načelnik zagrebačke policijske uprave i pomoćnik ministra unutarnjih poslova već u svojoj inaugurativnoj godini označio je protiv koga se namjerava aktivno boriti. Još kao bivši ravnatelj Protuobavještajne agencije, a dvije godine kasnije i ravnatelj Sigurnosno-obavještajne agencije te raritetni, nestranački ministar unutarnjih poslova u Sanaderovoj vladi, Tomislav Karamarko odlično poznaje materiju i neprijatelja sigurnosti Republike Hrvatske koje tipično u policijskom žargonu karakterizira kao izdajnike tj. one koji sustavno rade protiv sigurnosti iste.
'Judine škude' doveo do apsurda
Čuvenu metaforu ‘Judinih škuda’ koju je upotrijebio sam Franjo Tuđman u studenom 1996. u govoru u zagrebačkoj zračnoj luci po povratku iz washingtonske bolnice Walter Reed, navodeći Jude kao sinonim za izdaju, ( misleći na sve one koji „rade protiv interesa Republike Hrvatske“ kako bi oslikao spremnost tadašnje oporbe da za šaku zlatnika stranim kapitalistima proda, ili bolje reći „izda“ sve ono što čini hrvatsku državnu supstancu, od banaka, tvornica do telekomunikacijskih sustava), Tomislav Karamarko je doveo do apsurda u svom mandatu, tipično policijskim metodama je utjerujući građanima Hrvatske u kosti.
U mandatu Tomislava Karamarka izbacuju se nepoćudni novinari iz novinskih redakcija, a u iste se instaliraju stranački poslušnici, u eri Tomislava Karamarka javna televizija postaje propagandno – goebbelsovski stroj kojim se namjerava hrvatskoj javnosti upornim ponavljanjem izmijeniti kompletna povijest. Laž koja će se tisuću puta ponoviti, na kraju će postati i službena istina. No ono najgore što će povijest zapamtiti u eri Tomislava Karamarka bila je reforma školstva koje se reformira na način da se u škole uvodi klasična indoktrinacija te se kompletno mijenja uvriježeni civilizacijski standard koji na koncu kao produkt ima današnju generaciju učenika kojima su vjerom isprani mozgovi, a koji drže da je fašizam i Holokaust izmišljotina.
No najoštrije se krenulo na „izdajnike“ koje se s gnušanjem svrstalo u građane drugog reda u Hrvatskoj. Sintagmu o izdajnicima i Judama tako spremno preuzima Tomislav Karamarko u predizbornoj kampanji 2015. misleći na neke druge i drugačije Jude od onih na koje je mislio sam Tuđman. U doba feudalno – žbirske vladavine Tomislava Karamarka Hrvatska je otpočela aktivnu kampanju krivotvorenja povijesti, beskonačnih rasprava o interpelaciji ustaških pozdrava, negiranja antifašizma na svim razinama, te besramnih najava lustracije, kao svojevrsne osvete komunistima za „počinjena zla“ od kraja Drugog svjetskog rata. Hrvatska je u tom vremenu koje možemo danas označiti kao „vremenu početka ludila“,kako vjerskog, tako i nacionalnog, kročila u ponovljene devedesete s tim da se na nacionalnom ludilu nije namjeravalo stati. Tomislava Karamarka naslijedio je nakon sramotne „izdaje nacionalnih interesa“ uglađeni, proeuropski Andrej Plenković, koji se vremenom pokazao kao još samo jedno Tuđmanovo dijete nikako moderan političar reformator kako je sebe predstavljao u javnosti.
Plenković sve pojednostavio
Mehanizam kojeg je pokrenuo Tomislav Karamarko bio je prevelik i prezahtjevan za Andreja Plenkovića ( koji i dan danas obuzdava duhove puštene iz boce) jer je obuhvatio sve razine društva, a hrvatska javnost ga je šutke prihvatila kao novi model po kojem će egzistirati, model sramotan civilizacijski, ali funkcionalan kanalizacijski u što se na koncu i pretvorila Hrvatska, tamnica svojih građana koji su dužni ispoljavati visoku dozu patriotizma i domoljublja u svim prilikama kako bi očuvali kakvu takvu egzistenciju ili se lišili stigme da su „neprijatelji države.“
Ostavština Franje Tuđmana tako se pokazala kao protokol HDZ-ovih mudraca koji su je implementirali u svoju viziju Hrvatske, feudalne zemlje koja funkcionira po sistemu staleža, ili „stališa“ kako je rahmetli tuđman vidio. Tuđmanova djeca shvatila su na koji način se može manipulirati narodom koji šuti, mrkvom i batinom, te stalnim i cikličnim ponavljanjem uvijek istih fantomskih ugroza, slavljenjem uvijek istih veličanstvenih pobjeda i prisvajanjem prava kako pobjednici na malim, šugavim izborima u jednoj banana republici imaju pravo krojiti veliku povijest.
Najavu kako se namjerava kandidirati na predstojećim predsjedničkim izborima treba svakako pozdraviti. Uopće ne sumnjamo da će se Tomislav Karamarko pokazati iznimno bitnim, i iznimno neugodnim protivnikom bilo kakvog protukandidata. Taj obavještajno – policijski žbir ima itekakav pedigre. Ako ništa, čovjek je ostvario sve ono što se njegov duhovni otac i vođa nije nikada usudio. Hrvatska je danas zemlja kakvom je osmislio upravo on, Tuđmanov genetički modificiran sin i nasljednik. Hrvatska je, da se ne lažemo, danas zemlja kakva toj kasti savršeno odgovara. Zemlja očišćena od svih koji ne namjeravaju doživotno raditi za podobne, kao i zemlja onih koji su ostali, a koji šute u strahu od odmazde, stigme ili ostanka bez ikakvih prihoda. Hrvatska je zemlja u kojoj možete istina „lajati“ protiv Tuđmanove djece, ali to nećete raditi u mainstream medijima ili novinama, već kod svoje kuće kako je jednom kazao upravo Tomislav Karamarko.
Proročanski?
Dakako da je bilo proročanski. Zbog toga se danas i stidimo kada gledamo početak utakmice između Liverpoola i Manchester Citya i vidimo što i kako obilježava ostatak svijeta. Onaj ostatak svijeta koji se nalazi iza ravne ploče zvane Hrvatska čije krajeve budno čuvaju Tuđmanova djeca.
Ukratko, Hrvatska je zemlja po njihovoj mjeri, savršeno isplanirana do u detalj, zemlja koju su Tuđmanova djeca od jedne potencijalne civilizacijski ugodne zemlje pretvorili u kanalizacijsku, zemlju koja će nažalost uvijek imati dovoljno zahvalnih birača. Onih koji će iz te i takve kanalizacije zahvalno pozdraviti svog novog – starog predsjednika. Može li to biti Tomislav Karamarko kako sam najavljuje?
Iskreno sasvim je nebitno. Tuđmanove djece ima koliko vam duša želi, i svi imaju iste planove za budućnost. Budućnost u kojoj ćete vi gledati navijače Liverpoola kako šute dvije minute, budućnost u kojoj bi vas trebalo, ako ste pošten čovjek, barem te dvije minute biti sram.
