Jelačić, Štrosmajer, Petar Svačić, Roosevelt, Tito, kralj Tomislav, Marulić.. Gotovo svi imaju trg. Samo u širem centru Zagreba – njih 292.
No trgova sa ženskim imenima gotovo i nema. S nedavno imenovanim trgom Nevenke Topalušić, u Zagrebu ih je – slovom i brojkom – četiri.
A od 3861 ulice.. njih je jedva 70, i to mahom – na periferiji.
"Imamo ulicu Neznane junakinje. Znači postojala je nekakva junakinja, a mi ne znamo tko je ona i tko se krije iza tog uličnog nazivlja. Imamo zapravo i velik broj ulica koje nose opća ženska imena – Gordanina ulica, Anina ulica, to su sve nepoznate žene koje su u nekom trenutku bile dio povijesti", Katja Vretenar, autorica istraživanja.
To je primjetila, tada studentica, Katja Vretenar, i uz mentora je krenula u istraživanje. Teza im je bila – imena trgova i ulica moraju biti refleksija društva, a ono u kojem mi živimo je svakako patrijarharno, tradicionalno i – muško.
Jedina ženska ulica u čitavom širem centru Zagreba je ovaj mali mračni prolaz sestara Baković.
Što se pak tiče spomenika, imenom i prezimenom žensko ih je - tek 5.
Svoje je mjesto dobila Marija Jurić Zagorka, međutim dok su drugi, muški spomenici dobili svoje mjesto pod reflektorom, ona je skrivena ovdje između terasa kafića i to točno na mjestu gdje je nekada bila javna kuća.
U Zagrebu je čak i konj - muško.
"Primjerice Marija Jambrišak je jedna od žena koja zaslužuje biti upisana u tkivo Zagreba, ali i bilo kojeg drugog grada jer je ona prva žena koja se zalagala za jednake uvjete rada i plaće za muškarce i žene. Imamo Ivanu Lang – pijanisticu i skladateljicu, tu su Olga ban, Nada Dimić", priča nam Vretenar.
Nije da Zagreb nije imao pregršt prilika za popraviti krvnu sliku. Evo primjerice i sada uoči lokalnih izbora gradonačelnik Bandić najavljuje postavljanje nekoliko novih spomenika, između ostalog i onoga Franji Tuđmanu pokraj 'bandićevih fontana'. Međutim, niti jedan najavljeni neće biti postavljen – ženi.
