Štete od potresa koji je pogodio Zagreb 22. ožujka u Zagrebu procjenjuju se na 86 milijardi kuna. S druge strane, sve premije osiguranja koje su lani uplaćene u Hrvatskoj "teške" su svega 10,5 milijardi kuna. Samo ove godine do lipnja osigurano je 139.681 kućanstvo u Hrvatskoj, a ukupni iznos njihovih premija je 53,7 milijuna kuna.
Činjenica je da bi svi građani trebali biti razboriti i osigurati svoju imovinu. Također je činjenica da ima i onih kojima nije problem "iskeširati" za nekretninu, kupiti dizajnerski namještaj, ali im je teško uplatiti policu osiguranja. Činjenica je da ima i onih koji su jedva skupili novac za kuću ili stan ili su ih naslijedili od roditelja i žive od svojih uglavnom malih plaća i da im je mjesečna rata od 100 do 200 kuna za policu osiguranja preveliki trošak.
Tako od 1,4 milijuna stanova, koliko ih u Hrvatskoj ima prema zadnjem popisu stanovništva, vrlo je malo onih koji su osigurani. Naime, 38 posto od ukupnog broja imovinskih osiguranja otpada na kućanstva, a njihova je svaka deseta kuna od 547,8 milijuna, koliko su teška sva ostala imovinska osiguranja u zemlji, piše Slobodna Dalmacija. No, ovdje vrijedi napomenuti da se prema svojim nekretninama slično odnose država, gradovi, općine i županije.
Tijekom petka bi Hrvatski sabor trebao poslati na drugo čitanje Zakon o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Zagreba, Krapinsko-zagorske i Zagrebačke županije. Prema njemu, konstrukcijska obnova zgrada bi se sufinancirala po modelu da država daje 60 posto potrebnih sredstava, a po 20 posto vlasnici i jedinice lokalne samouprave.
Čudna Zurovčeva logika
Tome se protivi saborski zastupnik Dario Zurovec iz stranke Fokus koji ističe da odgovornost vlasnika ne može biti prebačena na sve građane Hrvatske te dodaje da će taj zakon rezultirati time da će svaki zaposlenik u zemlji kroz poreze izdvojiti nekoliko desetaka tisuća kuna za obnovu. On smatra da se privatni objekti ne smiju sanirati novcem poreznih obveznika, ali zato smiju oni u vlasništvu države i Grada Zagreba.
Uvjeren je da teza o solidarnosti ne drži vodu, jer ljudi moraju shvatiti da je njihova imovina njihova odgovornost i da su cijene polica osiguranja u odnosu na cijene kvadrata u centru Zagreba izuzetno niske, a mnoge nekretnine nisu ni održavane. Po toj logici, država i gradovi koji se financiraju iz džepova građana mogu biti neodgovorni prema svom vlasništvu, ali privatni vlasnici ne smiju. No, ima onih koji razmišljaju suprotno.
"Može se postaviti pitanje zbog čega bi neki porezni obveznik iz Splita financirao obnovu u Zagrebu, ali Zagreb je naša metropola i kao što svi porezni obveznici izdvajaju za veleposlanstva i konzulate, isto tako trebaju biti spremni na tu solidarnost. To što je netko osigurao svoj stan stvar je, među ostalim, i financijske pismenosti i neki možda ne znaju da za relativno mali iznos mogu osigurati svoje stanove. U osiguranju postoje takozvane katastrofalne obveznice pa neke države kad ih pogodi tsunami raspisuju emisiju katastrofalnih obveznica i onda se iz tih prihoda financiraju eventualni rizični događaji. Jasno je da se neki sada pitaju zbog čega bi financirali obnovu stanova bogatih, ali je vrlo teško napraviti neku diferencijaciju po kojoj biste nekoga isključili. Nemoguće je Billu Gatesu u dućanu naplatiti litru mlijeka više nego prosjaku, premda je tih šest kuna Gatesu premalo novca, a prosjaku previše. Naprosto je to tako. Ovdje treba birati solidarnost, a to je načelo solidarnosti smislio Bismarck još prije više od 100 godina i boljeg od toga načela nema", poručio je profesor Drago Jakovčević.
Pravedna, transparentna, na vrijeme i socijalno održiva obnova
Zakon o obnovi Zagreba mora biti pravedan, mora se znati od kuda će se obnova financirati, moraju se znati rokovi i voditi računa o socijalnoj komponenti, redom su u utorak isticali predstavnici saborskih klubova zastupnika u raspravi o Vladinu Prijedlogu zakona. Most neodrživim smatra predloženi model financiranja od 60 posto državnih davanja te po 20 posto davanja lokalnih jedinica i vlasnika objekata.
"Šezdeset posto od 11 milijardi eura procijenjenih troškova je 6,6 milijardi eura, a Vlada ima spremno oko 700 milijuna eura, što znači da fali osam puta sredstava, a ni građani nisu likvidni za takav pothvat", ocijenio je Zvonimir Troskot. I Siniši Hajdašu Dončiću iz SDP-a upitan je financijski udio države, ali i oslanjanje na europski novac. Zlatko Hasanbegović iz Domovinskog pokreta ustvrdio je da 11 milijardi eura nema, niti će ih u doglednoj budućnosti biti "osim ako se projekt obnove ne zamišlja kao stogodišnja obnova dvorca Zende".
"Zakonskim prijedlogom o državnom subvencioniranju privatne imovine Plenković je u jeftinom populizmu i aktivističkoj predizbornoj demagogiji prestigao platformu Možemo! i Radničku frontu", ustvrdio je.
Zeleno-lijeva koalicija zadovoljna je što se obnova uređuje posebnim, ne općim zakonom. "Zakon mora biti pravedan i uzeti u obzir različit socijalni položaj stradalih", kaže Sandra Benčić, koja opasnim smatra rješenje o založnom pravu države nad obnovljenim nekretninama. I Hrvoje Zekanović iz Hrvatskih suverenista ističe da treba voditi računa o socijalnoj komponenti. Ustvrdio je da po zakonu ispada da bogataš sa 10 stanova ima jednako pravo na obnovu kao i onaj tko ima samo jednu nekretninu.
Milorad Pupovac iz SDSS-a je naglasak stavio na rokove, bio je suglasan da se mora voditi računa o socijalnim razlikama i o ekološkoj dimenziji obnove. Anka Mrak Taritaš iz Glasa zadovoljna je što zakon ide u dva čitanja, no ne i time što se bavi samo konstruktivnom, ne i urbanom obnovom Grada. Na tom tragu je i Dalija Orešković (SSIP), koja smatra da obnova treba biti prilika za novi iskorak te da je u zakonu izostala vizija Zagreba za 21. i 22. stoljeće.
