Počeli su pregovori o izmjenama Zakona o radu. Dok poslodavci traže bolju organizaciju rada na daljinu i veću fleksibilnost ugovora o radu na neodređeno, sindikati poručuju da se ne smije olakšati otpuštanje zaposlenika. Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih sindikata Hrvatske, rekao je za HRT u emisiji "U mreži Prvog" da neće dopustiti da se dodatno olakša otpuštanje radnika.
Državni tajnik u Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Dragan Jelić rekao je da aktualni Zakon o radu iz 2014. više ne odgovara sadašnjoj situaciji te da je Hrvatska prema nekim pokazateljima država s najviše ugovora na određeno vrijeme, što radniku ne daje sigurnost.
"Kod nas ugovor na određeno može trajati maksimalno tri godine, ali nije propisano koliko ugovora. Tako da to daje neku nesigurnost i radniku i poslodavcu", kaže i dodaje da se fleksibilizacijom ugovora na neodređeno želi postići i da radnik ima veću odgovornost u radu, ali i da poslodavac zna da može imati najbolje radnike i da na njih može računati. Tvrdi da se ne radi o lakšem otpuštanju radnika.
Smatra da Vlada ne želi da u kriznim vremenima radnici ostanu "na cestu" te da se zato uvodi model "skraćenog radnog vremena".
'Lakše je otpustiti 20% ljudi'
Savjetnik predsjednika Hrvatske gospodarske komore Marko Jurčić je rekao da u zbrinjavanju radnika tvrtka ima troškove kroz cijelu godinu. Tvrdi da zadržavanjem radnika tvrtka gubi konkurentnost, dominaciju ako je ima, i na koncu može propasti.
"Cilj je olakšati tvrtkama da brže reagiraju, kako bi opstale. Lakše je otpustiti 20% ljudi pa postići konkurentnost i nakon godinu dana ih vratiti sve, nego preuzeti sav trošak uz puno manje prihode i na kraju možda završiti s ugašenom tvrtkom. Nije stvar u tome samo je li radnik loš, nego je stvar u prilagodbi, u fleksibilnom pristupu cjelokupnom poslovanju. Fleksibilizacija osigurava dugoročno zadržavanje radnih mjesta i puno brži i lakši razvoj tvrtke", smatra Jurčić.
Japanski ili američki model?
Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever smatra da su sugovornici u emisiji zaboravili gdje žive. Rekao je da smo od početka 1990-ih godina kroz otpuštanja izgubili više stotina tisuća radnika i radnih mjesta te da poslodavcima u Hrvatskoj nikada nije bio problem otpuštati radnike.
"Sasvim sigurno nećemo dopustiti da se ide u daljnje olakšavanje otpuštanja. To više nema smisla. Ono što se u Hrvatskoj događa je jedan liberalistički pristup koji je sklon američkom modelu - da kada je tvrtka u krizi onda najprije kreneš smanjivati plaće, materijalna prava i radnike, a zadnji na red dolaze menadžeri i oni koji su više-manje i doveli tvrtku u takvu situaciju. Japanski model je bitno drugačiji, kaže da ako je tvrtka u krizi onda su za to krivi 'generali', odnosno oni koji tvrtku vode. Tamo najprije bez posla ostaju oni koji su najodgovorniji za vođenje tvrtke. Mi smo se nažalost opredjelili za model olakšanog otpuštanja radnika i to se čini neprekidno", rekao je Sever.
Sever je naglasio da je Hrvatska prva u Europi po teškoći zapošljavanja mladih obrazovanih, ali je u vrhu i po radu na određeno i drugim nesigurnim oblicima rada. "Na tome se ne može graditi konkurentnost. Nije slučajno da je Hrvatska i na samom dnu po rastu među svim državama koje su tranzicijske. Očito su te politike bile pogrešne", dodaje.
Problem s menadžmentom
Jurčić je pokušao objasniti zašto je toliko mnogo ugovora na određeno u Hrvatskoj, rekavši da je to zato kako bi tvrtke lakše reagirale ako se dođe u određenu situaciju da se moraju neki ljudi otpustiti ili smanjiti broj ljudi u tvrtki.
Sever tvrdi da u Hrvatskoj postoji veliki problem s menadžmentom. "Dobar dio ih nije dorastao suvremenim tvrtkama i suvremenom gospodarstvu i onda posežu za onim jedino što znaju - otpuštati radnika", naglasio je Sever, ističući da je potpuno neprihvatljiva fleksibilizacija rada na neodređeno vrijeme.
Redefiniranje rada od kuće
Jelić je rekao da je to potrebno redefinirati rad od kuće te da se želi pomaknuti fokus s mjesta rada na sredstvo rada. Jurčić smatra da u opciji "rada od kuće" ne bi opet trebalo previše normiranja kako ne bi postala birokratska prepreka već se treba samo omogućiti da se poslodavac i radnik mogu dobro dogovoriti. Sever dodaje da je drugdje kolektivni ugovor svetinja, a da se u Hrvatskoj slabo kolektivno pregovara i da zato puno toga mora stajati u Zakonu.
