Politika je prljava. U kampanji još prljavija. Udara se gdje najviše boli. Borba za život i smrt. Retorika je brutalno naoštrena, a verbalna komunikacija krajnje agresivna. Sve je maksimalno nabrijano. Ide se ravno na kost. I to je normalno. No i u samom finišu fajta za tron postoje etičke granice koje se jednostavno ne smiju prelaziti. Nikad. Jer u modernoj i kulturnoj demokratskoj državi cilj nikada ne opravdava sredstvo. Pogotovo ne ako je sredstvo širenje neistine. Šef HDZ-a Tomislav Karamarko je u svom zadnjem govoru prešao crtu koju nije smio preći. I zato je „zaslužio“ ga u ovom tekstu  počastimo s injekcijom realnosti i da s njim počnemo. Jer politička korektnost, koja mi je u dnevnom izvještavanju svetinja, je jedno. A ova reakcija na serviranje lažnih podataka u svrhu dobivanja vlasti je nešto sasvim drugo. I zato će Karamarko dobiti vrlo direktnu opomenu. Jer takve svari ne mogu proći bez upozorenja. Barem ne kod mene. Nemojte me krivo shvatiti. Nisam ja svetac ni neki ulitimativni sud etike ili časti. Štoviše daleko sam od toga. Ali neke stvari ne smiju proći samo tako bez upozorenja.

Dakle pod 1.

Karamarko kaže u govoru: „bilježimo rekordan rast nezaposlenosti“. Ovo je laž jer europska statistika govori suprotno. U Hrvatskoj je sezonski prilagođena stopa nezaposlenosti, utvrđena metodologijom Međunarodne organizacije rada, u kolovozu iznosila 15,5 posto, što znači da je smanjena za 0,1 postotni bod u odnosu na srpanj, pokazuju podaci Eurostata. U odnosu na prošlogodišnji kolovoz smanjena je za 1,3 postotna boda. Prema Eurostatu raspoloživim podacima, bez posla je u kolovozu bilo 295 tisuća hrvatskih građana, 3.000 manje nego u prethodnom mjesecu. Nezaposlenost je daleko od rekordne. Vrlo jasno i lako dokazivo.

Pod 2.

Karamarko kaže da je Hrvatska više novca uplatila u proračun Unije nego što je povukla. Također nije istina. Europska je komisija objavila da je Hrvatska 2014. povukla 173,6 milijuna eura više nego što je uplatila u proračun EU. Ovo su, ponavljam, podaci Europske komisije. Plasirao je i tezu o eksploziji deficita. Također neistina. Štoviše u sljedećoj godini se očekuje primarni suficit (bez kamata). Ove godine deficit će biti ispod 5 posto. Ovo je dakle vrlo, vrlo opasno. Mene kao glasača vrijeđa. Jer mi se podmeće laž. A kao novinara me obvezuje da upozorim da ovo što sam čuo nije istina. Karamarko je također pokazao i nešto što se često naziva “epic fail”. Nesposobnost čovjeka koji želi biti premijer da iz glave nabroji 5 glavnih točaka svojeg programa za mene je bila šokantna. Negodna situacija doista. Morao je to znati.

Što se tiče Vlade zadnja greška koja se dogodila je također prilično ogromna. Potpredsjednik Vlade Branko Grčić nevjerojatno se izblamirao tvrdnjom da 2 posto godišnjeg PDV-a iznosi 7 milijardi kuna. Grčić se očito pogubio u nastupu. Dan kasnije kaže da se radi o lapsusu i da je zapravo mislio na BDP. Bez obzira, takva greška ne smije se događati čovjeku koji se bavi odgovornim poslom na najvišoj državničkoj razini. Tomislav Ćorić iz HDZ-a ga je upozorio na grešku, no Grčić nije reagirao. Ali ako je tada shvatio da se radi o njegovom propustu, trebao je to reći odmah za vrijeme emisije. Priznati i posuti se pepelom: “da pala mi je koncentracija… vi ste kolega Ćoriću sasvim u pravu”. Ovako ostaje jako loš dojam koji HDZ-ove današnje kritike na njegov račun čini sasvim opravdanim.

Druga stvar koja mi je baš preloše legla je Milanovićevo skandiranje "Hrvatska! Hrvatska!" na motivacijskom skupu SDP-a. Gledam to i baš mi je ono bilo neugodno. Milanoviću to nije trebalo. SDP voli Hrvatsku, uopće ne sumnjam u to. Milanović također. No ovo je bilo tako neprirodno, nepotrebno. Fors samo takav. Kao da žele reći da su evo i oni domoljubni. Skanidranje je bila velika greška premijera, čija je komunikacija, po mom sudu, u zadnje vrijeme politički savršena. Ali o analizi Zokijevih nastupa ćemo sljedeći put. Jer to je pak tema samo takva.