"Napravit ćemo iskorak i poboljšati kvalitetu parlamentarnog života u Hrvatskoj. Vratit ćemo dignitet Saboru", rekao je to Zoran Milanović još 2007. godine najavljujući tada da će SDP u slučaju da pobijedi izbore parlament pretvoriti u mjesto stvarnog odlučivanja, a ne tek puku manifestaciju moći stranačke mašinerije.
Svega šest mjeseci kasnije, nakon što ga je porazio Sanader svoj saborski staž sveo je na bolne prepone, a njegov odnos prema Saboru nije se promijenio ni kada je postao premijer. Tako iako Ustav nalaže da je Vlada dogovorna Saboru, a ne obrnuto, u sabornici se nikada nije ponašao kao gost, nego kao gospodar. Svom stranačkom kolegi Josipu Leki za vrijeme obnašanja funkcije predsjednika Sabora, koji se trudio očuvati dignitet te institucije, tumačio je parlamentarni Poslovnik. S aktualnog prijepodneva, vremena kada je bio dužan odgovarati na pitanja saborskih zastupnika, znao je otići kad i kako mu se prohtjelo, a HDZ-ovu zastupniku Davoru Ivi Stieru, rođenom u obitelji hrvatskih emigranata u Argentini, mrtav-hladan je poručio da ne može voljeti ni razumjeti Hrvatsku onaj tko u njoj nije - rođen.
Prešutjeli sve pogreške...
Svoj najgori potez u odnosu na ono što je tvrdio 2007. povukao je u petak kada se nije pojavio na konstituiranju Sabora, iako je u to vrijeme bio u zgradi parlamenta. Došao je kasnije tek kako bi prisegnuo i osigurao si plaću od 18 tisuća kuna dok ne pronađe nešto bolje.
"Ovo je bila njegova odluka, kao i zadnjih 10 godina. To je Zoran Milanović. On ide nekim svojim putem, drži do nekog svojeg mišljenja. Ovo ne odstupa od njegova ponašanja zadnjih 10 godina", riječi su kojima je, pak, njegov potez komentirala potpredsjednica stranke Milanka Opačić detektirajući na taj način sav sjaj i bijedu SDP-a.
Točnije, pod riječima "Milanović je takav" godinama je bilo vidljivo kako članovi stranke, iako imaju svoje mišljenje o Lex Perkoviću, spominjanju Plenkovićeve majke kao "vojne lekarke“ i vrijeđanju Roberta Podolnjaka jer je devedesetih promijenio prezime nisu o tome u javnosti progovarali strahujući da ih šef potom ne makne s neke od funkcija za koju su se natjecali ili na kojoj su već bili.
Tako je stranka, koja se uvijek trudila biti progresivna i demokratska, otvorena i anitautoritarna, u zadnjih je devet godina pod tepih pospremala sve pogreške, neukusne uvrede, krive procjene i nepotrebne kaprice svojeg predsjednika.
