"Gospodine premijeru, Andreju Plenkoviću, ako u roku od 72 sata ne budete izašli pred hrvatski narod s jasnom izjavom što ćete učiniti u zaštiti hrvatske državne granice, u zaštiti hrvatskog ribara i na koncu u zaštiti Ustava Republike Hrvatske poduzet ću sljedeću aktivnost: organizirat ću sto ribarskih brodova i brodica hrvatskih branitelja s cijeloga Jadrana koji će zaštititi hrvatsku morsku državnu granicu sa Slovenijom od nezakonitog upada tuđe policije u hrvatske teritorijalne vode, osigurati neometano ribarenje hrvatskom ribaru iz Istre kako bi mogao neometano izlovljavati ribu te tako prehranjivati svoju obitelj i zaštititi Ustav RH u punom smislu riječi."
Tim se ultimatumom u pismu predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću jučer obratio Petar Janjić Tromblon, 54-godišnji umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske, dragovoljac Domovinskog rata i branitelj Vukovara koji je prošao torturu u srpskim logorima.
Ultimatume postavljao i Kosoričinoj i Milanovićevoj vladi
Janjić je u podužem, prijeteće intoniranom pismu dodao da će, nakon što brodicama zaštiti hrvatske državne granice i ribare, dovesti iste te brodice pred zgradu Vlade na Markov trg.
Ovo nije prvi ultimatum koji je Janjić dao hrvatskim vladama. Javnost se sjeća njegova žestokog govora koji je održao 26. veljače 2011. godine na skupu "Stop progonu hrvatskih branitelja" na Trgu bana Jelačića u Zagrebu. Skup je održan u znak podrške vukovarskom branitelju Tihomiru Purdi, Janjićevu suborcu, kojeg je srbijansko tužiteljstvo tada teretilo za ubojstvo jednog ranjenog vojnika bivše JNA u Vukovaru tijekom rata. Purda je prema Interpolovoj tjeralici bio uhićen u Bosni i Hercegovini i prijetilo mu je izručenje Srbiji. Među osumnjičenima bio je i sam Janjić, koji je u sklopu istrage saslušan u Vukovaru u prisutnosti istražitelja iz Srbije. No, postupak protiv Purde kasnije je poništen zbog nedostatka dokaza, odnosno nakon što je utvrđeno da je ranjenog vojnika zapravo doveo živoga u bolnicu.
Pozivao na podizanje šatora ispred HDZ-ovog ministarstva branitelja
Janjić se na spomenutom skupu oštro obrušio na tadašnju Vladu i premijerku Jadranku Kosor, a mjesec dana kasnije čak je pozvao branitelje koji nemaju riješene statuse ili su na rubu egzistencije da ispred Ministarstva branitelja (koje je tada bilo na Trgu burze) podignu tisuću šatora i na taj način prosvjeduju. Tadašnja HDZ-ova vlast bila je konsternirana tim prijedlogom, a isti je recept dvije godine kasnije iskorišten kada su branitelji za vrijeme vlade Zorana Milanovića podigli šator pred Ministarstvom branitelja (tada u Savskoj ulici) tražeći ostavku ministra Predraga Matića.
Janjić je sudjelovao i u prosvjedima u Vukovaru kada su branitelji ustali protiv odluke Milanovićeve vlade o postavljanju dvojezičnih natpisa na tamošnje ustanove.
HOS-ovci ga optužili za torbarenje
Potkraj prošle godine, u vrijeme dok je atmosfera u javnosti bila prilično naelektrizirana zbog spomen-ploče poginulim HOS-ovcima u Jasenovcu, na kojoj je sporan bio grb HOS-a s natpisom "Za dom spremni", Janjić se angažirao u podizanju spomenika pripadniku HOS-a i hrvatskom branitelju Žarku Manjkasu Crvenkapi, poginulom tijekom pokušaja proboja iz Vukovara. Spomenik je podignut u zagrebačkoj Dubravi, ali bez natpisa "Za dom spremni" što su očekivali Manjkasovi suborci i pripadnici HOS-a.
Oni su zbog toga optužili Janjića tvrdeći da je skupljajući novac za podizanje spomenika, zapravo "torbario". On im je odgovorio da je izostanak natpisa "Za dom spremni" bio kompromis s vlastima, a optužbe za torbarenje je odbacio rekavši kako je organizirao dvadesetak donatorskih večera i humanitarnih koncerata na kojima je skupljen novac za podizanje spomenika.
Optužio Tuđmana i Šuška za uskraćivanje pomoći Vukovaru
Janjić je nesumnjivo vukovarski heroj: bio je ranjavan četiri puta, operiran čak 21 put, a u okupiranom Vukovaru uništio je 29 tenkova. Nakon pada grada odveden je u logor u Srijemsku Mitrovicu gdje je devet mjeseci proživljavao najgore torture. Kasnije je javno priznao da je dvaput bio silovan. Umirovljen je 1993. godine u činu pukovnika Hrvatske vojske.
"Cijeli stomak mi je izoperiran i slomili su mi rebra. Tu je i četnički metak koji mi je razbio kosti i onda su mi nogu bušili mašinom, a kad sam pao u nesvijest, ošamarili su me i rekli da se dižem", ispričao je godinama kasnije, a priznavši javno da je u logoru dvaput bio silovan rekao je da za to dotad nije znala ni njegova supruga.
Godine 2004. objavio je knjigu "Žedni krvi, gladni izdaje" u kojoj je opisao svoj ratni put i ratna zbivanja u Vukovaru. U knjizi je otvoreno optužio ondašnji državni vrh na čelu s predsjednikom Franjom Tuđmanom i ministrom obrane Gojkom Šuškom za uskraćivanje pomoći braniteljima tijekom opsade Vukovara.
