Žitelji Trešnjevke, jednog od najgušće naseljenih dijelova Zagreba, prošle su nedjelje ustajući iz kreveta – uletjeli u jezero. Naime, pukao je magistralni cjevovod na Selskoj cesti. Voda je vrlo brzo prodrla u suterenske i podrumske stanove, garaže i poslovne prostore ostavljajući štetu golemih razmjera. Dok nadležne službe nisu izašle na teren i krenule sa sanacijom puknuća, deseci centimetara vode nakupili su se u stanovima, dvorištima, pa čak i u tristotinjak metara udaljenoj sportskoj dvorani Kutija Šibica. Da ne spominjemo da je teško oštećen i studentski dom Caritasa Zagrebačke nadbiskupije.
Gradonačelnik Tomislav Tomašević i njegov zamjenik Luka Korlaet ubrzo su otkrili mogući uzrok puknuća. Cijevi stare 50 godina trpe veliki pritisak zbog sve većeg broja priključaka, a 40 milijuna kuna godišnje, koliko Grad izdvoji za uređenje vodovoda i odvodnje, nedovoljno je za obnovu više od dva posto vodoopskrbnog sustava. To se naročito vidjelo dva dana kasnije, kada je ni nepuni kilometar dalje, na raskrižju Selske i Baštijanove ulice ponovno pukla vodovodna cijev. Poplavljene su dvije škole te podrumi obližnjih stambenih i poslovnih objekata. Zbog sanacije tog puknuća, cijela je Trešnjevka ostala bez vode sve do te večeri, a 14 naselja će biti "suho" sve dok se kvar potpuno ne sanira.
Ionako se izgubi 50 posto vode
Scene nalik onima iz poplava koje su nakon jakog nevremena pogodile Zagreb u srpnju prošle godine, pri čemu je poginuo jedan vatrogasac, ponovno su potaknule na razmišljanje što se uopće događa s komunalnom infrastrukturom, napose vodovodnom, u glavnom gradu Hrvatske.
Iako je gradska uprava u suradnji s Holdingom te njihovom podružnicom Vodoopskrbom i odvodnjom odmah osposobila kanal za prijavu štete na imovini, pitanje je tko će nadoknaditi svu izgubljenu vodu. Korlaet je istaknuo da se do krajnjeg korisnika ionako izgubi pedeset posto vode. Pojednostavljeno, od jedne litre koja krene iz vodocrpilišta, preko pročistača u magistralne, a potom i sporedne vodovode, do slavine u nečijem domu doći će svega pola litre.
Tri pitanja, jedan odgovor
Ova dva puknuća će sigurno povećati taj negativni godišnji prosjek, ali i dalje ostaje pitanje za koliko. Net.hr je poslao upite Holdingu te Vodoopskrbi i odvodnji koliko je vode nepovratno izgubljeno puknućima na magistralnom vodovodu u Selskoj te koliko je vode, koja je već prošla vodomjere u stambenim i poslovnim objektima, zbog pada pritiska vraćeno u cjevovod, a potom i izliveno. Zanimalo nas je i tko će sve to platiti.
"Troškove puknuća magistralnog vodoopskrbnog cjevovoda koji se dogodio dana 26. rujna 2021. godine i dana 28. rujna 2021. godine na predmetnoj lokaciji, Selska cesta, u potpunosti će snositi Vodoopskrba i odvodnja d.o.o.", cijeli je odgovor koji smo dobili od Vodoopskrbe i odvodnje na tri pitanja.
Ta se tvrtka, podružnica Zagrebačkog holdinga, ionako dijelom financira iz svoje djelatnosti, odnosno naknada koje ubere za potrošenu vodu te usluge koje se tiču dopreme vode i održavanja odvodnje, što su stavke koje plaćaju građani.
Inače, u cijeni jednog kubičnog metra vode u Zagrebu su uvrštene brojne naknade. Tako će prosječno kućanstvo u kubiku potrošene vode platiti uslugu opskrbe pitkom vodom, uslugu odvodnje otpadnih voda (za one koji imaju kanalizaciju), uslugu pročišćavanja (za one koji su spojeni na pročistač), PDV, naknadu za korištenje voda, naknadu za zaštitu voda te tri naknade za razvoj – voda, odvodnje i pročišćavanja. Sve to košta 18,92 kune mjesečno. Ponovit ćemo – po kubnom metru vode.
Za ostale korisnike, osim, naravno, povlaštenih, cijene se kreću od 56,50 do 565 kuna mjesečno, ovisno o promjeru cijevi kojom su spojeni na pročistač otpadnih voda.
Tko će to zaista platiti?
Ako će trošak nebrojenih tisuća kubika izgubljene vode podmiriti Vodoopskrba i odvodnja, to znači da će sve opet zapravo platiti – građani. Jasno, gradska vlast računa i na druge izvore financiranja, no to će biti teško izvedivo. Nadali su se financiranju obnove infrastrukture sredstvima iz europskih fondova. To će biti samo djelomično ostvareno, jer je ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić prije nekoliko dana otkrio da će "Zagreb biti financiran u okviru 33 projekta iz Nacionalnog plana otpornosti i oporavka, koja su dostavljena Ministarstvu i Hrvatskim vodama. Nažalost, projekt Selska nije među tim projektima." No, Ministarstvo i Hrvatske vode su se ponudili sufinancirati troškove sanacije, tako da će barem dio novca stići iz državnog proračuna. Njega opet pune – građani i poslovni subjekti.
Trešnjevačka poplava na površinu je dovaljala i jedan frapantan podatak. Dogradonačelnik Korlaet se upitao gdje je nestalo 300 milijuna eura, koje je Grad Zagreb dobio od zaduživanja na londonskoj burzi još 2007. godine. On je istaknuo da se tim novcem trebala obnoviti vodovodna, kanalizacijska i plinska mreža. Ako uzmemo da je na vodoopskrbu zaista svake godine uloženo 40 milijuna kuna, otada do danas dolazimo do brojke od 560 milijuna kuna, odnosno 74,7 milijuna eura, što je svega 24,8 posto novca.
Na što je otišao ostatak nećemo razglabati, no jedan dio uloženog novca je svakako otišao i na uređenje magistralnog vodovoda u Selskoj ulici prošle godine – i to točno između dva mjesta na kojima je cijev pukla. Radovi na sanaciji bi trebali potrajati do petka, ako u međuvremenu opet negdje nešto ne pukne.
