Jaki potresi pogodili su središnju Hrvatsku u ponedjeljak 28. prosinca. Prvi u 6 sati i 28 minuta, jačine 5 prema Richteru s epicentrom 5 kilometara jugozapadno od Petrinje i 12 kilometara od Siska. Slijedila su još dva potresa jakosti 4,7 i 4,1 na istom epicentralnom području. Prve informacije govorile su kako nema ozljeđenih, ali su mnoge kuće već tada u Petrinji, Sisku i okolnim mjestima bile razrušene.
Potres se osjetio u cijeloj središnjoj Hrvatskoj, ali i šire. A onda...Onda je, samo dan kasnije 29. prosinca u utorak, uslijedila katastrofa koju ćemo svi pamtiti.
U 12 sati i 19 minuta razoran potres kod Petrinje odnio je sedam života - među njima je bila i 12-godišnja djevojčica i 20-godišnji mladić. Petrinjom su odzvanjali krikovi uplašenih građana, plač, jecaji. Grad i okolna mjesta razrušeni su gotovo do temelja. Praktički da nema kuće koja nije oštećena. Deseci ozlijeđenih prevezeni su u okolne bolnice, koje su također morale biti evakuirane zbog pretrpljenih oštećenja, tisuće ljudi ostale su bez krova nad glavom, potres se osjetio u cijeloj središnjoj Europi. Stradale su i neke zgrade u Zagrebu i okolici. Svi su se odjednom našli na cesti.
Iz automobila su, među ostalima, vatrogasci, mještani, pa i naši reporteri i snimatelji spašavali oca i sina koji su se u tom trenutku našli pod ciglama.
(Screenshot/Facebook)
Nema tko nije vapio za pomoć, a sve te vapaje čula je cijela Hrvatska, kao i okolne zemlje i zemlje članica EU. Nebrojeni su donirali novac ili potrepštine, a mnogi su jednostavno krenuli put Petrinje i okolnih mjesta kako bi pomogli; nema te zemlje koja nije ponudila pomoć - bilo materijalno, bilo financijski, bilo psihički... Svi smo bili kao jedno, do te mjere da nam je već više puta rečeno kako ima vremena za slanje pomoći, kako zasad imaju dovoljno hrane i vode:
Slike upravo iz tih najpogođenijih dijelova obišle su svijet. Ljudi koji stoje ispred svojih razrušenih domova, ispred nekoliko desetaka cigli koje su ostale, ljudi koji uz vatru na livadi dočekuju noć jer nisu htjeli napustiti ono malo što im je ostalo, psi koji su vjerno čekali svoje gazde ne znajući da se, nažalost, nikada neće vratiti...
(PIXSELL)
(PIXSELL)
Tlo i dalje podrhtava, već četvrti dan zaredom. Svi se boje da neće imati kamo otići kad sve ovo završi. Sve što su gradili godinama, desetljećima, nestalo je u trenu oka. Ipak, i za to su se pobrinuli svi koji su mogli u Hrvatskoj i šire - nema tko nije nudio svoje apartmane, sobe, stanove i kuće. Bilo je onih koji su slali svoje kamp kućice, automobile. "Nitko ne smije biti vani, na hladnom i u opasnoti", složili smo se, pa su zato tisuće volontera, građana i sugrađana pohrlili u ova opasna mjesta ne bi li mještanima bar malo uljepšali najgori tjedan u životu. Ljudi iz Petrinje, Siska i okolnih mjesta zahvalni su "do neba", kažu, ali još uvijek postoje oni za kojima se traga, još će se danima trebati pomagati.
Svi smo mi heroji - svi koji su donirali, donijeli, pomogli, čistili, svi psi tragači, svi zdravstveni djelatnici, svi volonteri, sportaši, znanstvenici, ljudi dobre volje, svi koji su se u pravom trenutku našli na pravom mjestu. Opet, za materijalno ćemo se snaći. Donirat će novac EU, druge zemlje, iz Vladinog i našeg proračuna davat će se milijuni. Nažalost, onu duhovnu štetu, za sedam poginulih osoba i za sve one koji još godinama neće mirno spavati - za to još dugo, dugo neće biti pomoći. Ako, ikada.
(PIXSELL)
