Tim znanstvenika i liječnika, predvođenih prof.dr.sc. Draganom Primorcem iz Specijalne bolnice Sv. Katarina u suradnji sa znanstvenicima iz slovenskih biotehnoloških tvrtki Educell i Biobanka, objavio studiju slučaja uspješnog eksperimentalnog liječenja pacijenta s teškim oblikom covida-19.
"Eksperimentalno liječenje provedeno je u Kliničkom bolničkom centru Split, postupkom transplantacije alogenih (od imunosno neistovjetnog donora) mezenhimalnih matičnih stanica izdvojenih iz koštane srži zdravog donora, prvi je takav postupak primijenjen u Hrvatskoj. Ovaj pionirski postupak liječenja oboljelih od COVID-19 u svijetu je do sada uspješno primijenjen u svega nekoliko slučajeva, a činjenica da je izveden u Republici Hrvatskoj snažno pozicionira hrvatsko zdravstvo na svjetskoj sceni", navodi u priopćenju bolnica Sv. Katarina.
"U liječenje pacijenta kao i u eksperimentalnu primjenu mezenhimalnih matičnih stanica uz doktora Primorca, bili su uključeni i doktori Sanda Stojanović Stipić, Mileva Frankić, Ivo Ivić, Daniela Marasović Krstulović, Marko Strbad, Lenart Girandon, Ariana Barlič, Irena Jukić, Ana Hećimović, Beata Halassy, Vid Matišić i Vilim Molnar", dodaje se.
Pacijent bio na respiratoru, sada se oporavlja bez značajnih nuspojava
"U prikazu slučaja COVID-19 bolesnika objavljenog u CMJ-u, detaljno se opisuju sve faze liječenja standardnim terapeutskim postupcima. Usprkos kvalitetnoj i pravovremenoj skrbi, pacijent je razvio tešku kliničku sliku COVID-19 s akutnim respiratornim distres sindromom, nakon čega je intubiran i stavljen na respirator. Budući da su sve dostupne terapijske opcije bile iscrpljene te s obzirom na opsežnost upalnih promjena koje su zauzimale gotovo cijela pacijentova pluća, nadležni liječnički tim odlučio je pokušati pomoći pacijentu primjenom mezenhimalnih matičnih stanica. Nakon pribavljanja potrebnih suglasnosti i odobrenja Etičkih povjerenstava, započela je sistemska (intravenozna) aplikacija alogenih (od imunosno neistovjetnog donora) mezenhimalnih matičnih stanica (MSC), prethodno izdvojenih iz koštane srži zdravog donora i uzgojenih u laboratorijskim, strogo kontroliranim uvjetima sukladno regulativi Europske Unije", stoji u priopćenju.
"Postupak transplantacije mezenhimalnih matičnih stanica rađen je tri puta u razmaku od nekoliko dana, a tijekom svakog postupka ordinirano je 106 mezenhimalnih matičnih stanica/kg pacijenta. Nakon postupka transplantacije mezanhimalnih matičnih stanica kliničko stanje bolesnika se značajno popravilo te je nedugo nakon primjene treće doze mezenhimalnih matičnih stanica bio skinut s respiratora te zatim prebačen s intenzivne skrbi na regularni odjel. Povoljne promjene u kliničkoj slici pacijenta bile su praćene i mjerenjem ciljanih biokemijskih biljega. Nakon uspješnog bolničkog liječenja pacijent je otpušten na kućno liječenje gdje uspješno nastavlja svoj oporavak bez značajnih nuspojava na primijenjenu terapiju", navodi bolnica.
Mezinhimalne matične stanice
"Rezultati ranijih studija rađenih u Specijalnoj bolnici Sv. Katarina, sugeriraju da intra-artikularna primjena autolognog mikrofragmentiranog masnog tkiva koje sadrži mezenhimalne matične stanice kod pacijenata s osteoartritisom dovodi do povećanja glikozaminoglikana u hijalinoj hrskavici što posljedično prati smanjenje boli te poboljšanje pokretljivosti promatranih pacijenata. Upravo u području liječenja osteoartritisa mezenhimalnim matičnim stanicama, Specijalna bolnica Sv. Katarina pozicionirala se kao jedan od Europskih lidera. S druge strane, tim stručnjaka za staničnu terapiju u Educell-u, i Biobanki, od 1997 upotrebljava i razvija najnaprednije tehnologije na području liječenja matičnim stanicama, a prvi rezultati sugeriraju golem učinak ovih stanica u suzbijanju, ali i liječenju akutnog respiratornog sindroma (ARDS), koja se pojavljuje kod bolesnika s teškom kliničkom slikom COVID-19", ističe se u priopćenju.
"Mezinhimalne matične stanice, koje neki zovu mezenhimalne stromalne stanice ili odnedavno “medicinal signaling cells” pripadaju grupi pluripotentnih matičnih stanica, odnosno one se u laboratorijskim uvjetima mogu diferencirati (usmjeriti) u mnoštvo različitih stanica mezenhimalnog porijekla poput stanica hrskavice, koštanih stanica, mišićnih ili masnih stanica. Prijašnje studije u laboratorijskim uvjetima godinama su sugerirale kako je to njihov primarni mehanizam djelovanja kojim djeluju na regeneraciju različitih tkiva. Međutim, recentnija istraživanja (klinička i predklinička) ukazuju kako one učinak ostvaruju parakrine sekrecije bioaktivnih faktora u svoj okoliš, čime direktno utječu na ponašanje okolnih stanica u tom tkivu. Mezenhimalne matične stanice se mogu izdvojiti iz raznih tkiva, uključujući koštanu srž, pupkovinu, amnionsku tekućinu, masno tkivo, itd. Znanstvena istraživanja utvrdila su kako se ova vrsta stanica ne može transformirati u maligne stanice niti one mogu stimulirati malignu transformaciju stanica. Osim toga, mezenhimalne matične stanice ne posjeduju glavni sustav tkivne snošljivosti MHC II putem kojeg se predočuju stanični antigeni CD4+ limfocitima, a kojim se potiče produkcija odgovarajućih protutijela. Zbog te je činjenice uvelike olakšana njihova transplantacija, jer posjeduju tzv. imunoprivilegirani status, odnosno one se mogu transplantirati između ne srodnih donora", navode.
Pospješuju regeneraciju tkiva i imaju protuupalno djelovanje
"Trenutno se u svijetu provode brojna istraživanja kako bi se pobliže odredili točni mehanizmi djelovanja MSC. Valja imati na umu činjenicu da je njihovo djelovanje lokalno na razini oštećenog tkiva, ali sa posljedičnim utjecajem na cijeli organizam te je stoga iznimno važan način njihove aplikacije. U kliničkoj praksi danas najčešći način aplikacije mezenhimalnih matičnih stanica je lokalan, na primjer u zglob koljena za liječenje već spomenutog osteoartritisa. Drugi način aplikacije mezenhimalnih matičnih stanica je sistemski, odnosno putem venskog ili arterijskog puta. Studije koje su proučavale sistemski učinak mezenhimalnih matičnih stanica provodile su se i prije vremena SARS-CoV-2 pandemije u liječenju raznih kliničkih sindroma: moždanom udaru, graft-versus-host reakciji te u akutnom respiratornom distres sindromu (ARDS). Nakon sistemske primjene mezenhimalnih matičnih stanica, najveći broj stanica ostane zarobljen u plućnim kapilarama, što je povoljno svojstvo s obzirom na njihovo lokalno djelovanje. Unutar prvih 24 sata nakon sistemske primjene njihov broj se značajno smanjuje u plućima i drugim organima, te stoga većina studija i protokola predlaže višekratne aplikacije u vremenu od tjedan dana kako bi se ostvario najjači učinak", objašnjava se u priopćenju.
