Početkom desetljeća, britanska glazbena scena opako je gubila korak s američkom, a uloga spasitelja dodijeljena je četvorici golobradih mladića iz Leedsa.
Njihov istoimeni debi predstavljao je pravo osvježenje svojim dance ritmovima preko kojih su letjele indie i post-punk gitare, no pojava Libertinesa i čitave generacije rock bendova pretvorila je The Music u klupsku atrakciju mnogo bližu undergroundu nego velikim tiražama.
Poslije četiri godine i borbe s depresijom i ovisnostima, dečki se vraćaju naoružani s 12 pjesama pisanih s ciljem proboja u mainstream.
Ritmovi i sintisajzeri polako su izgurali gitare u drugi plan, a psihodelične instrumentalne dionice izbačene su u korist skraćivanja pjesama po mjeri radio-stanica.
Strategija, na žalost, ima jednu gadnu rupu - "Strength in Numbers" je dosad najlošiji album grupe iako su naslovna pjesma, ispovjedna "Drugs" i "Fire" uistinu fantastične.
Ostalo je zapelo u nekom limbu, točno na sredini između stadionskih refrena i indie rock elektronike koju smo voljeli kod The Musica.
