THE MOODY BROODERS: The Moody Brooders/Adult Disoriented Rock (Noisy Night/My Room Records)
Članovima alternativnih rock bendova u Hrvata svirka, osim par časnih iznimaka, nikad neće postati puno više od hobija, svojevrsne terapije namijenjene lakšem suočavanju sa svakodnevnim životom.
Samim time, priliku da ih uhvatite na pozornici ponekad ćete čekati i godinama, njihova izdanja dobivat ćete još i rjeđe pa će glas o talentu i kvaliteti takvog benda u konačnici širiti tek skupina najvećih "kužera", onih nekoliko desetaka ljudi koje možete vidjeti na gotovo svim koncertima u Zagrebu, bilo da se radi o rasprodanom velikom pogonu Tvornice ili polupraznom Spunku.
Ekipa iz Noisy Nighta izvlačenje takvih sastava iz anonimnosti, barem one diskografske, gotovo da je shvatila kao svoju misiju, no čak i u tom kontekstu, priča zagrebačkih Moody Broodersa predstavlja nešto posebno.
Naime, riječ je o trojci za koju se opravdano možete zapitati da li uopće postoji, pošto je sve dosad pronaći dokaze o njihovom postojanju bila skoro pa nemoguća misija – broj studijskih sessiona premašuje onaj održanih im koncerata, a nešto nalik redovnom djelovanju benda onemogućila je činjenica da dvije trećine grupe ne živi u Hrvatskoj.
Usprkos tome, izdavanje ovakvog albuma, točnije kombinacije EP-jeva snimljenih 2008. i 2012. godine, dobit će smisao čim začujete prve taktove uvodne "Things Of The Night" i shvatite kako vas očekuje sastav trajno inspiriran najboljim od angloameričkog indie i alter rocka osamdesetih i devedesetih.
Svima koji autorski rukopis gitarista i pjevača Vlade poznaju još od underground mita o Jennifer's Bandu, to i nije neko iznenađenje, pri čemu se mora spomenuti kako mu je ritam-sekcija sastavljena od Ane iz Analene i Lesser ManaBraneta donijela malo "mesa" i siline koja je njegovom osebujnom "teen angstu" u prošlosti znala nedostajati.
Nadalje, iako su nastajale s vremenskim odmakom od nekoliko godina, ovih 11 pjesama vrlo dobro funkcionira "rame uz rame" i daje daleko najsuvisliji tuzemni odgovor na Scarse, Lemonheadse, Hüsker Dü, Pastelse, Wedding Present, Pixiese pa čak i na nikad do kraja potvrđenu englesku Medway scenu (Prisoners, Dentists...).
Vladinu gitaru povremeno oplahuju i valovi surfa, dok ih klavijature u "Gone" i "Lonesome", najjačim stvarima ovdje, odvode i na trag garažnih rokera šezdesetih.
Balade "Freedom" i "Say Goodnite", pak, soundtrack su posljednje ljetne večeri prije povratka u stvarnost pa sasvim lako možete zamisliti scenu u kojoj gažerski sastav na nekoj morskoj terasi, umjesto da raspleše i zabavi okupljene turiste, s njima odluči dijeliti ispovijesti slomljenog srca.
Urnebesni naslov "Don't Feed The Stripper" ujedno je i jedino vrijedno spomena vezano uz istoimenu pjesmu, "No Telling" i "Loverless" su interesantne melodije bez refrena kakvog zaslužuju, no sve drugo na "The Moody Brooders/Adult Disoriented Rocku" bit će prava mala nagrada za sve koji krenu u potragu za ovom kazetom. Da, dobro ste čuli, kazetom!
Ocjena: 8,5/10
