Satnik Marko Pavković, koji je u ožujku prošle godine poslije povratka iz misije u Afganistanu u prometnoj nesreći ostao bez obje noge, danas živi u svom stanu u Karlovcu.
Posjećuju ga brojni prijatelji, a jedna od osoba koja mu često dolazi u posjet je i Bernardina Petrović, 45-godišnja profesorica zagrebačkog Filozofskog fakulteta, koja je pijana svojim Hyundaijem naletjela na Pavkovića.
"Marko i ja upoznali smo se u nevjerojatnim okolnostima. Nemamo dodirnih točaka i ne bismo se sreli. Danas je prijateljstvo s njim jedna od najljepših stvari u mome životu", kaže Petrović.
Redovito ga posjećuje, svaki dan ga zove. Vikendom iz Velike Gorice dolazi u Karlovac. Uvijek mu donese domaći ručak, napravi po stanu što treba, a onda satima pričaju. Praktički su vršnjaci, ona ima 45, a on 44 godine. Ali, nikada ne spominju noć kada se dogodila užasna nesreća. Ni riječi. Oprostio joj je prije nego što ju je ugledao.
'Ja bih radije bio u svojoj koži'
"Bernardina to nije namjerno napravila. Dogodilo se slučajno. Svakome se to može dogoditi. Da me je namjerno udarila laktom, naljutio bih se, da je planirano napravila stoput lakšu stvar, ja bih planuo. Ali ovako... Zašto bi žena zbog jedne slučajne pogreške ispaštala na najgori način. Mislite da je njoj lako? Pa ona itekako nosi svoj križ. Ja bih radije bio u svojoj koži nego njezinoj.
Njoj je zaista bilo grozno. I njoj se život okrenuo naglavačke. Ali i da nije, da me nije ni posjetila, da mi je zalupila vrata pred nosom, ja bih joj oprostio. Napravio sam to radi sebe, ne želim na svojim leđima nositi teret. Želim se ujutro lagan buditi. To što se dogodilo moralo se dogoditi. A dobro da je ovako završilo jer je moglo i gore", kaže Marko u razgovoru za Jutarnji list.
Priča je nevjerojatna. Marko je molio sud da ne kazni vozačicu. Molio je da je osude na uvjetnu kaznu, da ne ide u zatvor, jer je iskreno priznala krivnju i pokajala se. Presuda je prije mjesec dana i potvrđena.
Oprostio joj čim ju je ugledao
Marko je Bernardini oprostio čim ju je ugledao na vratima svoje bolničke sobe, dva dana nakon teške operacije. Kad ga je htjela vidjeti, liječnici nisu dopustili jer su mislili da će Marko poludjeti kada je vidi. No, on ju je odmah htio upoznati.
"Pojavila se na vratima sobe, uplakana. Rekao sam da priđe krevetu, zagrlio je i rekao da se sada isplače jer više nikada ne želim vidjeti ni jednu suzu. Poslušala me. I od tada smo prijatelji. Prijatelj sam i s njezinim suprugom. Ona me zove svaki dan, pita kako sam, što jedem, što radim, a ja kažem – daj ne gnjavi, sve je dobro, vidimo se za vikend", smije se Marko.
"Sve je bilo upravo tako. Nisam slutila kakvog sam čovjeka upoznala i koliko je obogatio moj život. Postali smo pravi, iskreni prijatelji. Znam da većini ljudi sve to zvuči čudno, ali mi smo zaista na istoj 'valnoj duljini', razumijemo se i naš odnos je duboko ljudski", nadovezuje se Bernardina.
Vezani članci:
arti-201004140013006 arti-201009070004006 arti-201003240685006 arti-201012210203006
