Glazbenik Saša Antić kaže da je za njega ovo totalno ludilo.
"Svaki civilni napredak bi trebao ići prema uključivanju različitosti i širenje tolerancija. A kod nas... kod nas se to sužava, ulazimo sve dublje u spilju da bi se ogrijali. Očito su neke paranoje u pitanju", kaže nam Antić.
Začuđen je istupom akademika koji je napisao esej o homoseksualnosti, koji je izašao na stranicama Večernjeg lista pod naslovom "Kad dvojica ili dvije tepaju 'dijete moje' – licemjerno lažu!" Esej, doduše, smatra tipičnim za taj svjetonazor, koji u prvom redu promovira Crkva.
Reduciranje čovjeka na biološko - podsjeća li vas to na nešto?
"To reduciranje čovjeka na biološko je zadnje što bi očekivao od akademika. Ako to postane javno i općeprihvaćeno to je užas, to su temelji fašizma", kaže Antić. No, nastavlja i da je to u rangu plašenja djece babarogama ili tvrdnji da je Zemlja ravna ploča.
"Po meni je suštinsko pitaje vjeruju li ljudi koji su to tražili da je homoseksualnost stvarno neprirodna stvar. Mislim da bi trebali konzultirati sa znanstvenom scenom, koja bi trebala objasniti da je homoseksualizam prirodna stvar i da je homoseksualizma oduvijek bilo. Kad čitam Slobodana Novaka vidim to mitraljiranje u prazno. Ponaša se kao da gayevi hodaju goli okolo ili ne znam što on točno vidi iz svoje akademske stolice. Ti akademici se ni o čemu ne oglašavaju, sve što nam se događalo su odšutili. I sad se jedan javlja s ovakvim pamfletom, ovome daje akademsko zaleđe!", navodi Antić.
Brak je partnerstvo
Toj fronti koja se stvorila spočitava i što ljude koji se protive referendumom osobe označavaju kao degenerirane.
"Nadam se da će normalan svijet, koji se ne voli petljati u politiku, izaći i glasati protiv. Neka svatko zaokruži što misli pa ćemo znati gdje živimo i želimo li naprijed u pravedniji svijet ili u špilju. To su temeljne civilizacijske stvari, prava manjina. Homoseksualce, osim toga, niti ne gledam kao manjinu. Poznajem ih puno, imam puno prijatelja homoseksualaca i svi su normalni, kreativni, uspješni ljudi. Zato ne razumijem što se događa", zabrinut je Antić.
"Kao suprug i otac dvoje djece gledam na brak kao na partnerstvo, a ne isključivo ozakonjenu vezu muškarca i žene. U tom partnerstvu i u odgoju djece nije presudan spol roditelja već njihov karakter i etičke vrijednosti. Živimo u svijetu gdje se bebe prodaju na kolodvoru za 200 kuna i gdje cvjeta iskorištavanje maloljetne radne snage i dječja prostitucija, tako da mislim da postoje preči problemi po pitanju odgoja djece. Ili su možda i za to krivi homoseksualci, Židovi i Srbi", zaključuje Antić.
Borba se nastavlja
"Cijela borba ponovno!", kazao nam je Srđan Dvornik kada smo ga upitali što je sljedeće. Vjeruje da će na referendumu biti izglasana izmjena Ustava, ali ne postotkom glasova u koji trenutno vjeruju konzervativne snage koje stoje iza izjašnjavanja.
Skandal je da Ustav na ovaj način "jede samoga sebe", uskraćuje temeljne vrijednosti koje su upisane upravo u temelje Ustava, dodaje. Odbacuje pravničke argumente o tome da je ovo tipično pitanje za referendum, jer je "pravo preozbiljna stvar da bi se prepustila samo pravnicima".
A borba će se nastaviti upravo na Ustavnom sudu - najprije ocjenom ustavnosti i tužbom protiv referendumske odluke, a zatim i osporavanjem načina unošenja izmjena u Ustav. Naime, Ustavni je sud, po Dvornikovom mišljenju, od Sabora preuzeo na sebe dužnost da upiše ovaj rezultat, mada to ne piše ni u Ustavu, niti u Ustavnom zakonu o tom sudu.
"Svi se guraju da popune tu crnu rupu, a bježe od činjenice da je ovo ustavna kriza... Moramo se pozabaviti legalizmom, jer se znaju na njega vaditi kad im zatreba", kaže Dvornik.
Stvaranje sudske prakse
Po njemu bi rješenje bila i strategijska litigacija iliti stvaranje sudske prakse, kojom se promiču pozitivni propisi što se ne primjenjuju u praksi ili se prokazuju oni koji su protiv ljudskih prava.
"Da sam ja homoseksualac i da imam muškarca kojeg volim, sutra bih predao zahtjev za ženidbu, bio odbijen, žalio se, podnio tužbu Ustavnom sudu, a onda stvorio osnovu da se ide u Strasbourg", kaže Dvornik, premda kaže i da je potpuno svjestan kako bi se ti ljudi proveli u minimum tri godine sudske borbe.
"To traži novu Rosu Parks, ljude koji će izvršiti taj pritisak", zaključuje. Napomenimo i da je pravna borba Rose Parks, aktivistice protiv rasizma i segregacije u Americi koja je uhićena 1. prosinca 1955. zato što je odbila bijelcu ustupiti mjesto u bijelom dijelu autobusa, trajala samo godinu dana. Javni promet je integriran 21. prosinca 1956. godine.
Nešto vas je oduševilo, naljutilo, rastužilo ili potaknulo da potražite dodatne informacije? Za slanje konstruktivnih, smislenih komentara uveli smo posebnu adresu komentari@portal.net.hr kako bismo i dalje saznali što mislite o temama o kojima pišemo.
Namjera nam je redovito objavljivati komentare čitatelja za koje procijenimo da su konstruktivni te da iz njih svi zajedno možemo nešto naučiti.
Pišite nam.
