Premijer Andrej Plenković nije niti jednu rečenicu posvetio potezima glavnog državnog inspektora Andrije Mikulića nakon serije zatvaranja lokala koji su pokušavali raditi u uvjetima koronavirusa, dostavljati ili organizirati preuzimanje hrane pred ulazima. Nakon što su, zbog pritiska javnosti, osmišljena nova pravila da bi restorani mogli opet početi raditi, neimenovani izvor blizak premijeru poručio je, preko Jutarnjeg lista, da je to za njega "gotova priča".
Andriji Mikuliću šefovsko mjesto u državnom inspektoratu zapravo dođe kao sporedna pozicija. Za Inspektorat se vjeruje da je uhodan organizam, rade odjeli koji su ranije bili zasebne jedinice, sada pod zajedničkom kapom, trebalo bi ih dakako mudro voditi – ali ih se očigledno ne vodi. Mikulić tu dobiva plaću (18.500 kn neto), ima službeni automobil i vozača, ali ono što je presudno za njegov opstanak u vrhu HDZ-a je da za stranku vodi "poslove u Zagrebu". On je predsjednik gradskog HDZ-a, ali je zapravo mnogo više: onaj koji masovno sređuje zapošljavanje stranačkih članova, ali i sređuje financijske tokove i donatore s područja Zagreba.
Mikulić je nakon uspostavljanja koalicije HDZ-a s Milanom Bandićem vodio i vodi zamršenu podjelu poslova, kombinira različite segmente utjecaja, na liniji Bandić-HDZ, ali i minibitke s gradskom ekipom koja je bila sklonija Milijanu Brkiću i ostalim Plenkovićevim oponentima. Bilo je trenutaka kada se sumnjičilo da je i Mikulić više sklon onima drugima, možda je malo i sjedio na "dva stolca", ali izglednije je da je to bilo u dogovoru s Plenkovićem i njegovim prvim suradnikom zaduženim za Zagreb, Gordanom Jandrokovićem.
Dio tvrtki iz Holdinga kontrolira HDZ
Milan Bandić je u vrijeme konstituiranja Gradske skupštine, nakon lokalnih izbora 2017. ušao u vrlo tijesnu suradnju s HDZ-om, i podjela "plijena" preslikana je na različite segmente poslovanja, pa i na pojedine tvrtke unutar Zagrebačkog holdinga. Primjerice, ovih dana često prozivana Gradska plinara (jer naplaćuje ljudima stradalima u potresu ponovno ukopčavanje plina) je zapravo HDZ-ov teritorij. Direktor je Tomislav Mazal, poznati HDZ-ov menadžerski kadar: široj javnosti je postao poznat kao glasnogovornik potpredsjednika Vlade Ive Sanadera, Damira Polančeca, a karijeru je potom nastavio u menadžmentu (danas posrnulog) Đure Đakovića.
U Plinari su zaposleni i brojni mladi HDZ-ovci, između ostalog je izmišljeno radno mjesto za EnuErcegovac, nakon što se učlanila u HDZ i surađivala s predsjednikom gradskog HDZ-a, Andrijom Mikulićem. Gradska groblja vodi Patrik Šegota, sada član Bandićeve stranke, ali sve donedavno – član HDZ-a u usponu. Gradske tržnice također kontrolira HDZ, vodi ih Stanko Gačić, direktorica Gradskih ljekarni također je HDZ-ov kadar, Nada Jambrek, a HDZ se proteže i na niz mjesta zamjenika direktora i pomoćnika… od Sportskih objekata do Čistoće. Tom mrežom, dakako, upravlja Andrija Mikulić. Uz vješto balansiranje između Bandića i različitih HDZ-ovih struja.
Ena Ercegovac
Mnogo govori i ime osobe koja je umjesto njega dobila posao koji je san snova svih stranačkih karijerista: kada je Mikulić zbog odlaska u Inspektorat napustio zastupničke klube u Saboru, zamijenio ga je – Ante Plazonić, slabo poznati HDZ-ovac iz Zagreba za kojeg se govorilo da je Jandrokovićev kadar, no ako se malo dublje zagrebe, pokazuje se da je bio vrlo srdačan suradnik Milana Bandića. Plazonić je bio Bandićev savjetnik za produžetak gradnje Branimirove ulice (uz honorar 12 tisuća kuna mjesečno) a 2013. je zabilježeno da je od njegove tvrtke Telemonting Grad Zagreb kupio na Trnju – atomsko sklonište za nešto manje od milijun kuna.
No, jedna ustanova s područja grada – za koju se povremeno posve pogrešno misli da je pod kontrolom Milana Bandića – dominantno je pod kontrolom HDZ-a, zapravo – Andrije Mikulića osobno. To je Studentski centar Sveučilišta u Zagrebu.
Studentski centar pod opsadom HDZ-a
Sada je Studentski centar preuzeo zbrinjavanje stradalnika u potresu, i iako je nakon prvih slika useljavanja obitelji kojima je potres uništio stanove izjave davala Mirka Jozić, pročelnica Gradskog ureda za gospodarstvo, Grad Zagreb nema ništa s akcijom, niti ne plaća zbrinjavanje ljudi – Studentski centar troškove "fakturira" Stožeru za civilnu zaštitu, odnosno MUP-u.
U ovom trenutku u Studentskom centru je zbrinuto 486 osoba, dnevni trošak po osobi je 230 kuna, te se može ugrubo reći da će Studentski fakturirati oko 3,3 milijuna kuna za prvi mjesec zbrinjavanja, no, nije poznato dokle će trajati taj iznenadni aranžman. Mnogo je onih koji su uvjereni da je dogovor o uključivanju Studentskog centra u prihvat stradalih u potresu upravo ideja Andrije Mikulića, a ne Bandića. Zapravo, da se radi o još jednom znaku, odnosno dokazu da gradski HDZ može imati svoje direktne linije s državnom vlašću mimo Bandića. Da ga može gurnuti u stranu, marginalizirati, da ima svoju jaku mrežu unutar gradskih tvrtki, da može započeti i procese dogovaranja "postbandićevskog" Zagreba i s nekim bandićevcima, osobito onima mlađe generacije koji žele preživjeti mogući obračun.
Na direktan upit Net.hr-a sanacijskom upravitelju Studentskog centra, Mirku Bošnjaku, je li ovaj aranžman Studentskog centra dogovoren mimo Bandića, javio se njegov savjetnik, Mario Župan, te je ustvrdio da su takva nagađanja neutemeljena, da do aktiviranja SC-a nije došlo po HDZ-ovoj političkoj liniji, nego je ovo bio plod dogovora u kojem su sudjelovati svi koji su trebali sudjelovati. Iz SC-a nam je poslana i preslika odluke o mobilizaciji od 22. travnja kojeg je potpisao pomoćnik ministra unutarnjih poslova Damir Trut. Naravno, ne znamo ništa o pozadinskim političkim manevrima.
Mirko Bošnjak
Dečki iz HDZ-a Peščenica
No, poznato je da su i Mario Župan i Mirko Bošnjak članovi HDZ-a, točnije – osobe s predizborne liste HDZ-a Peščenica na lokalnim izborima i važni gradski HDZ operativci direktno na liniji sa šefom gradskog HDZ-a, Andrijom Mikulićem.
Studentski centar je, zapravo, već dugi niz godina u procesu sanacije i izgleda da niti jednoj vlasti, gradskoj ili državnoj, nije bilo stalo da izađe iz sanacije. Proces tzv. druge sanacije koji sada traje započeo je još 2013. godine, a početkom 2016. godine, u vrijeme Vlade Tihomira Oreškovića, smjenjuje se prethodnog sanacijskog upravitelja, Peju Pavlovića i postavlja se HDZ-ovca s Peščenice, Mirka Bošnjaka – koji je do tada bio pomoćnik sanacijskog upravitelja za prehranu. Iako je upravo sektor prehrane bio interni golemi gubitaš, Bošnjak je postavljen da "sanira" štete.
Ubrzo je na mjesto savjetnika za studentski standard – radno mjesto koje ne postoji u sistematizaciji – zaposlen drugi istaknuti član HDZ-a Peščenica, Mario Župan, koji je do tog angažmana vodio mali obiteljski obrt i nije imao nikakve veze sa studentskim životom.
Imenovano je i novo Sanacijsko vijeće, čiji članovi dobivaju naknadu za svoj rad. Za predsjednika je izabran Dragan Krasić, kum Andrije Mikulića, tu je i Goran Kolarić iz Ministarstva znanosti i obrazovanja, ali i Pere Semren, istaknuti član gradskog HDZ-a i predsjednik Uprave tvrtke Pružne građevine, tvrtke kćeri u kompleksu HŽ Infrastrukture u kojoj je zaposlena supruga Andrije Mikulića na mjesto direktorice, neposredno nakon što je diplomirala komunikacije na visokom učilištu Bernays u Zagrebu.
Dragan Krasić, profesor na Rudarsko-geološkom fakultetu, dugogodišnji je Mikulićev prijatelj, a njegova supruga Ozana Krasić bila je i poslovna partnerica Andrije Mikulića. O njima se pisalo u vrijeme tzv. "rudarske afere": Andrija Mikulić i Ozana Krasić su osnovali tvrtku Adriakamen, a potom su zatražili dozvolu za eksploataciju rudarskog polja od odjela u Ministarstvu gospodarstva kojem je tada na čelu bio suprug i kum, Dragan Krasić. Drugim riječima, rad sanacijskog upravitelja, Mirka Bošnjaka, prijatelja i stranačkog suradnika Andrije Mikulića, nadzire tijelo u kojem su prijatelji i kumovi Andrije Mikulića.
Masovna zapošljavanja po liniji HDZ-a: od skladišta do slastičarnice
S dolaskom Mirka Bošnjaka na čelo SC-a zaposleni su mnogi novi kadrovi vezani za HDZ, odnosno, započinje proces napredovanja onih koji su se učlanili i zaposlili ranije. Moglo bi se reći da u pauzi za ručak HDZ može komotno održavati stranačke sastanke u Studentskom centru. Primjerice, Kristijan Rašić, HDZ Petruševec, stigao je u SC kada je Bošnjak bio pomoćnik sanacijskog upravitelja na mjesto administratora, ali u trenutku kada Bošnjak postaje upravitelj napreduje na mjesto šefa skladišta.
Ivona Tomičić, iz HDZ-a Peščenica, i Matija Lecter iz HDZ-a Vukomerec, zaposleni su nakon što Bošnjak postaje upravitelj. Lecter, primjerice, u kratkom roku s mjesta vozača dolazi do mjesta šefa skladišta. Martina Erstić, s liste HDZ-a Vijeća gradske četvrti Peščenica-Žitnjak, zaposlena je na radnom mjestu za koje nema odgovarajuću diplomu itd. Zanimljivo je da je, između ostalih, zaposlen i Josip Gečević, prvo u skladište restorana u Studentskom naselju "Cvjetno", a potom postaje voditelj slastičarnice, a 2019. – poslovođa restorana u okviru Veterinarskog fakulteta. Sin Josipa Gečevića je – zet Andrije Mikulića.
Posljednji dostupan nalaz Državne revizije (za 2018.) nije osobito povoljan, i formalno je objavljeno "uvjetno mišljenje" zbog niza propusta, ali posebno je bilo sporna činjenica da je isplaćeno 1.892.218 kuna kroz stimulacije. Radi se, dakako, o isplatama kojima je stečajni upravitelj posebno "stimulirao" svoje odbrane kadrove.
Uoči koronakrize stečajni upravitelj Mirko Bošnjak u svojim je javnim istupima počeo najavljivati "izlazak iz sanacije", a za to je potreban novi ustroj i sistematizacija. U prijedlogu koji je nudio sindikatima vidljivo je značajno povećanje materijalnih troškova za zaposlene (oko 25 posto!), te novoosmišljena radna mjesta s visokim brojem bodova kao osnovicom. Drugim riječima, nova platforma za nova zbrinjavanja odabranih. Studentski centar je nešto kao sigurna tvornica novca i utjecaja: studenti stalno dolaze, razlika za troškove hrane i smještaja se namiruje iz državne kase, Student servis stalno donosi siguran prihod. S druge strane, tu je velika lepeza dobavljača, oni koji uđu u nabavu imaju sigurnost koja donosi poželjnu komociju. Plus, još nema posvemašnje transparentnost oko upisa u studentske domove i još kolaju sumnje o mogućem trgovanju s ubacivanjem studenata "preko veze".
Mikulić potvrđuje prijateljstva, ali tvrdi da nije utjecao na zapošljavanja
Prije nego što je započela kriza i prije zatvaranja restorana Studentskog centra, glavni državni inspektor Andrija Mikulić je, kažu nam očevici, redovno volio navratiti na ručak u tzv. Vip dio. Ponekad bi ponio i kolače sa sobom. Dok je ručao, vrlo često u društvu svojih stranačkih kolega s kojima bi rješavao i stranačku operativu tijekom radnog vremena, vozač bi čekao u službenom automobilu.
Na upit Net.hr-a o prijateljstvu s vodećim ljudima SC-a i njihovim druženjima unutar SC-a, Andrija Mikulić odgovara kratko da "poznanstvo i prijateljstvo s g. Bošnjakom i g. Županom datira dugi niz godina". Na pitanje kako komentira masovna zapošljavanja gradskih HDZ-ovaca unutar SC-a odgovora da to što mi navodimo kao "činjenicu" ne može komentirati jer o tome nema saznanja, izričito odbija sumnje da je sudjelovao u zapošljavanju oca svog zeta u SC-u, a na pitanje kako komentira činjenicu da su Sanacijskom vijeću njegov kum i prijatelj koji je šef njegovoj supruzi upućuje na činjenicu da je rješenje o imenovanju donijela Vlada RH 30. ožujka 2016.
Ako se, dakle, pita Andriju Mikulića, sve je ovo splet slučajnosti.
Slučaj Studentskog centra zorno pokazuje da mikroorganizacija djelovanja HDZ-a u Zagrebu zapravo predstavlja kopiju Bandićeva modela, a u značajnoj mjeri se i isprepliće s njom. Važno je to osvijestiti u trenucima kada se najavljuje da će se Plenković distancirati od Bandića, da ga više ne treba u Saboru ili da će Bandić ionako biti uhapšen prije nego što se zahuktaju pripreme za parlamentarne izbore.
Andrija Mikulić je gradio HDZ-ovu strukturu utjecaja u Zagrebu dijelom s Bandićem, ali dijelom i zasebno za HDZ i sebe osobno. Tako je sagradio i moć i za sebe i za stranku. Studentski centar je samo jedan segment djelovanja. Ne treba zanemariti ni suradnju ili podjelu kod poslovanja zemljištem, poslovnim prostorima i velikim infrastrukturnim poslovima. Zagreb nije samo veliki pašnjak za Bandića, nego i za HDZ. Zato i off the record najave iz Plenkovićeva tabora kako će se on riješiti Bandića ne znače ništa. Micanje Bandića bez demontaže cijele mreže je samo pokušaj spašavanja, otresanja ruku – koje i dalje ostaju prljave.
