Ivana Matić dugogodišnja je poduzetnica, osnivačica zajednice poslovnih žena koja se bavi poticanjem ženskog poduzetništva Women in Adria. Na Svjetski dan poduzetnica u Otvorenom uvodniku RTL.hr-a piše o tome kako izgleda biti poduzetnica u Hrvatskoj, kako na njih gleda javnost, kako politika... I o svemu onome zbog čega im je teže nego njihovim muškim kolegama.
Konačno i u Hrvatskoj imamo primjere uspješnih poduzetnika koji stoje rame uz rame sa svjetskim igračima i čine nas ponosnima što i mi iz ovako male zemlje možemo uspjeti. Iza njih je puno nas manjih, europskih, regionalnih, lokalnih.
Svi će vam oni zapravo pričati iste priče. Trud, rad, disciplina, odricanje i tako 10-ak godina da bi se uspjelo "preko noći". Mi smo čudaci svima, našim obiteljima, okolini, političarima.
Kako izgleda ženski poduzetnički put?
O čemu će vam pričati poduzetnice? O svemu tome: i nama isto treba 10 godina da uspijemo preko noći, a uglavnom i duže. One će vam pričati i o porodiljnim dopustima koje nisu imale, o radu do zadnje minute prije odlaska u rodilište. O izdavanju faktura iz rodilišta da nam se plati da možemo isplatiti plaće zaposlenima.
U prvih 10 godina direktorica nije direktorica. Ona je najvažniji radnik bez kojeg nema tvrtke. Kad krenete u biznis nemate ništa i ni iz čega trebate stvoriti nešto. Nema poslovnog modela, kad ga napravite onda ga morate modificirati, nemate procedure, nemate HR odjela, odjela financija, pravnog odjela…..i nemate odmah novac da to sve platite. Sve ovisi o vama.
Dojimo između sastanaka, vodimo djecu na sastanke, trčimo s posla da vodimo djecu na aktivnosti. Nemamo najosnovniji kapital, ne novac, nego vrijeme. Mir i tišinu. Luksuz da smo na poslu 12 sati dnevno i odemo kući kad završimo.
U Hrvatskoj imamo gotovo 70.000 poduzetnica (točnije 58.717 tvrtki i obrta u ženskom vlasništvu plus 10.811 tvrtki u mješovitom vlasništvu koje uključuje žene). Danas, 19. studenog Svjetski je dan poduzetnica kojim se želi ukazati na sve izazove s kojima se susreću poduzetnice.
Želimo i obitelj i posao
Tradicionalno su žene kretale u poduzetništvo iz nužde i još
uvijek takvih ima. Nije mogla pronaći posao u malom mjestu i
pokrenula je posao kako bi preživjela.
Sve više nas kreće u biznis jer smo jednostavno ambiciozne. Da,
imamo ambiciju. Usuđujem se to reći. Pokušavamo imati sve. I
obitelj i posao. Nismo ambiciju uspjele ostvariti u korporacijama
po cijeni koja se nudila. A cijena je da te nema kod kuće do 7,8
navečer. Da si na putu tjednima. Da ti djecu odgajaju bake i
plaćena pomoć. Kao što je jedna naša članica rekla kad je
ostavila posao s vrhunskom plaćom, službenim Audijem i ostalim
benefitima: "Nisam više mogla podnijeti da me dijete čeka na
aerodromu s natpisom 'Mama'".
I onda pokrenemo biznis kako bismo imale sve. Često radimo od kuće da bismo sve stigle i tu upadamo u zamku. Na početku je sve divno, konačno znamo kako nam kuća izgleda po danu. Kuhamo i telefoniramo, šaljemo mailove, razvozimo djecu. Mi kućni ured nazivam inkubatorom ženskog poduzetništva jer iz njega sve kreće. Ali nažalost, često u njemu sve i ostaje, on nije akcelerator. Ako želimo biti "one woman show" kućni ured je O.K., ali ako želimo da naša tvrtka raste, ako želimo zapošljavati, onda nam treba ured, procedure, procesi, sve kao korporacije iz kojih smo otišle.
Da bi izašle iz kućnog ureda, prvo biznis treba biti u fazi da može plaćati najam. Zatim djeca moraju biti dovoljno velika da kad dođu iz škole mogu biti sama kod kuće. U obitelji koja nema vanjsku pomoć uvijek jedan mora biti fleksibilniji. Muževi poduzetnica pravi su partneri, da odmah odgovorimo na to pitanje. I onda pokušavamo obaviti sve, a to dovodi do toga da smo kao onaj hrčak koji se vrti na kolutu. Radimo 12 sati dnevno, a jako malo toga napravimo. I zapravo se dovedemo na rub burnouta, u najboljem slučaju.
Kako Vlada podržava poduzetnice?
Katastrofalno. Priča i podrška je uglavnom paradna.
Krenimo od države. U državi koja suštinski ne razumije poduzetništvo, žensko poduzetništvo je egzotika. Pretpostavlja se da početnik direktor ima odmah svoju tajnicu, ured i službeni auto. Pa neka odmah od dana 1. uplaćuje u proračun, odnosno doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje za puno radno vrijeme na propisanu osnovicu, koja, naravno, za direktore nije kao za zaposlenike, veća je. Dobivamo poticaje za samozapošljavanje od kojih dobar dio ide za financiranje države. Ako ne platimo doprinose, slijedi ovrha nas kao fizičke osobe.
Poduzetnica koja radi od kuće ne radi efektivno 8 sati. Da radi, to bi se vidjelo na njezinim prihodima. Prijavljene smo na početku na manje od punog radnog vremena jer ne možemo zbog obiteljskih obveza raditi 8 sati, a zbog toga smo proglašene zlorabiteljicama.
U ovoj kriznoj godini, stotine poduzetnika i poduzetnica dobili su rješenja za doprinose kao fizičke osobe jer nisu mogli uplatiti sve u 2019. Dakle, čeka nas pomor.
Da ne zaboravimo da smo imali strategiju razvoja ženskog poduzetništva od 2014. do 2020. koja je uglavnom služila da stranka na vlasti ima o čemu pričati u svojim govorima na raznim događajima na kojima se nominalno podržava i promovira žensko poduzetništvo. Srećom, ta strategija je istekla pa nemamo više ni tu paradnu potporu, odmah je jasno da nema potpore.
Kako oporba i lokalne vlasti podržavaju poduzetnice?
Neke oporbene stranke razumiju poduzetništvo i podržale su naš apel protiv izmijenjenog Zakona o doprinosima.
Neki drugi političari gledaju žene samo kao demografski alat za rađanje djece. I smatraju da su ih spasili ako im omoguće da su kod kuće s djecom.
Kao prvo, mi nismo bogata zemlja i trebali bismo takve ideje zaboraviti sljedećih barem 50 godina. Nemamo ljudi i moramo maksimalno iskoristiti potencijal svih nas da kreiramo vrijednosti i doprinosimo BDP-u. Ne olakšavamo ženama koje žele raditi i stvarati da zarade za sebe da opstanu, otkud ćemo financirati žene koje su kod kuće? I kako će one biti konkurentne na tržištu rada jednom kad djeca odrastu?
Nekoliko godina već održavamo konferencije za poduzetnice diljem Hrvatske. Osim uobičajenog umrežavanja, edukacije i inspiracije, nastojimo pokrenuti diskusiju s lokalnim vlastima da bolje razumiju izazove poduzetnica. Jedan od načina na koji se može pomoći poduzetnicama početnicama je sufinanciranje troškova čuvanja djece jer će ona dobiti taj neophodni kapital vremena da bi se fokusirala na posao. Ta investicija će se isplatiti dugoročno kroz radna mjesta koja će ona kreirati i uplatama u lokalni proračun.
Osim razgovora, nismo se na ovom području još maknuli s mrtve točke. Ali smo zato imali zanimljivu situaciju u jednom gradiću baš u ovoj kriznoj situaciji. Jedna dogradonačelnica je na konferenciji za poduzetnice, da za poduzetnice, rekla da bi bilo najbolje da su žene dok su djeca mala kod kuće. Njezina kolegica iz javnog sektora na tom okruglom stolu se apsolutno složila s njom. Jer kako jedna Njemačka može, kažu one, a mi ne možemo…..gospođe su došle na konferenciju za žene koje žele raditi i rekle im da je bolje da ostanu doma. Na pitanje o podršci poduzetnicama odgovor je bio da smo si mi same to odabrale.
Kako javnost podržava poduzetnice?
Mi unutar svoje mreže ambicioznih žena razumijemo se i podržavamo. Kad ste među ženama koje imaju slične ambicije, stavove i razmišljanja, to je neprocjenjivo. Jer svima izvan tog kruga vi ste egzotika.
I ove godine smo, kao u zadnjih šest godina, dodijelili nagrade najboljim poduzetnicama. One su pričale o svojoj krvi, znoju i suzama. Porodiljnim koje nisu imale jer biznis ne bi opstao. Nije u fazi da može bez nje. Imaju, na primjer, zaposlene žene od kojih su neke samohrane majke i ovise o toj plaći.
Umjesto razumijevanja ovih izazova, od drugih žena dobijemo komentare da smo bolesno ambiciozne? Da, ambiciozne smo. U čemu je problem? Ali smo i odgovorne prema ljudima koje zapošljavamo.
Jedna poduzetnica poslovnim partnerima nije ni rekla da je trudna, srećom uspjela je trudnoću dobro zakamuflirati. Jer da je rekla, ostala bi bez tih klijenata. Rodila je i nastavila raditi kao da se ništa nije dogodilo.
Poduzetnice ne objavljuju slike trbuha na društvenim mrežama jer to je preopasno za njihov posao.
Zovu nas i neorganiziranima. Jer prava šefica bi znala organizirati posao i otići mirno na porodiljni. Žene koje ni iz čega stvaraju nešto etiketira se kao neorganizirane?
Znam svega nekoliko poduzetnica koje su imale pravi porodiljni, ali njihove tvrtke su bile već razvijene. Znam i neke vlasnice razvijenih tvrtki čija su djeca imala svoju sobu u maminom uredu.
Zatim nas zovu i nemajkama. Žene koje imaju i po 3 djece koje žele same hraniti svojim radom zovete nemajkama?
I što reći na kraju?
Sretan nam Svjetski dan poduzetnica. Mi jedine razumijemo kroz što prolazimo i sigurno ćemo si nazdraviti.
