Najnovija analiza stanja demokracije u svijetu prema Hrvatskoj nije bila nježna. Strpala ju je u društvo Gane, Mađarske, Srbije, čak iza Brazila pod neslavnim Jairom Bolsonarom, latinoameričkim klonom jednog Trumpa...
Jedino utješno po našu Republiku u analizi Democracy Index za 2021. jest to što je utvrdila da je najzapadnija "manjkava demokracija" na brdovitom Balkanu u prošloj godini ipak uspjela zaustaviti pad demokracije u bunar, još jedan pod još jednom vlasti HDZ-a.
Nije da bi to ikoga trebalo čuditi, još manje da tu ima mjesta nekakvoj utjesi.
Početkom mjeseca parlamentarac njemačkog Bundestaga hrvatskih korijena Josip Juratović za predsjednika Zorana Milanovića kazao je u intervjuu za Deutsche Welle da je "on uz Janšu, svjesno ili nesvjesno, satelit Orbana koji zastupa politiku razaranja demokracije u EU-u kako bi se EU oslabila".
Nije to Juratović rekao kao Hrvat iz Njemačke tek ogorčen "jazavcima i nilskim konjima" iz podrumskih razina svađa preko plota predsjednika i premijera. Pitanju je prethodila konstatacija iz analize Der Spiegela da je predsjednik Milanović upravo taj i takav čovjek, državnik, političar.
SPD-ova parlamentarac iz Njemačke pritom nije niti Andreja Plenkovića baš utopio u jezeru komplimenata, jer "nisu baš istih stavova", ali mu je barem priznao da je demokrat kakvim smatra i sebe.
Najčvršća točka intervjua bila je Juratovićeva konstatacija da Hrvatska mora odlučiti želi li "opet u Srednji vijek", pa da njom harače autokrati, diktatori i kriminal, ili želi liberalnu demokraciju.
Tjedan i pol kasnije sve što je rekao on, Democracy Index, što ga godišnje provodi Economist Intelligence Unit (EIU), Hrvatsku dijagnosticira kao točno takvu zemlju, kao 56. najdemokratskiju zemlju svijeta. Ili kao 112. najnedemokratskiju.
Ovisno gledate li svijet kroz ružičaste naočale ili kroz kritičko povećalo.
To što je naša zemlja 56. na tablici u kojoj je 167. Afganistan najgori, a Norveška najbolja, znači da naša Republika dijeli istu razinu demokratskih standarda kao i Gana ili kao Orbanova Mađarska. To znači da je Hrvatska tek za nijansu bolja od Rumunjske, Lesota ili Srbije…
Hrvatsku je posebno zanimljivo usporediti s Republikom Srbijom u doba administracije de facto onog i onakvog Aleksandra Vučića, u mladosti "živahnog" nacionalista šešeljevskog tipa, čovjeka koji je do danas uspio da mu na političkom putu više ne stoji niti medijski niti parlamentarni prostor.
Napomenimo, prema EIU-u najbolja ocjena je 10, najgora je 1.
Hrvatska i Srbija po većini kategorija ocijenjene su identično. Ipak, izborni proces i politički pluralizam kod nas je ocijenjen izrazito visokom ocjenom, čak 9.17, što je standard koji bi odgovarao potpunoj demokraciji, odnosno što su građani izborili makar to da bi netko tko bi krenuo u izbornu krađu, mogao računati da tu krađu u najboljem slučaju ne bi imao šanse pretočiti i u vlast.
Barem to, barem zasad.
Srbija je, pak, u tom dijelu ocijenjena sa 8,25. Ali, po funkcioniranju vlade (6,07) ove dvije zemlje s Balkana su iste. Po političkom sudjelovanju građana u odlučivanju Hrvatska (6,11) je još i gora od Srbije (6,67).
Po političkoj kulturi Hrvatska je danas nepogrešivo autokratske razine (4,38), a Srbija još i gora sa 3,75, otprilike kao Niger, Kazahstan, Etiopija…
Da ne ostanemo na pukoj igri brojki, imajmo na umu i to da je riječ o katastrofalnom stanju u dvjema susjednim republikama koje su ili članica EU-a ili to tvrde da žele postati.
Službeni Zagreb, jednako Plenkovićeva vlada kao i Milanovićev predsjednički brežuljak iznad Zagreba, mogao bi se zamisliti i nad time što je su građanske slobode u zemlji pod njihovom vlasti, nećemo reći, pod njihovom čizmom, jer bi to ipak bilo pretjerivanje, ocijenjene lošije (6,76), nego pod Vučićem (7,06).
Opširni uvod u dokument EIU-a, instituta koji postoji od 1946., otkriva da je u 2021., dakle u drugoj godini pandemije COVID-a 19, demokracija nemalo skliznula diljem 165 država i dva teritorija svijeta.
Pokazalo se da je danas na svijetu samo 21 zemlja potpuno demokratska i da tu živi tek 6,4 posto čovječanstva. Manjkavo demokratskih zemalja, a tu su i Hrvatska i Srbija, u svijetu je 53 i u njima živi 39,3 posto ljudi. Odatle katastrofalna vijest dana da u barem nekakvoj demokraciji, pa bio to i Brazil ili Gvajana ili Hrvatska, danas živi manje od pola stanovnika svijeta.
Slijede 34 zemlje s hibridnim režimima, što i nije neka sreća po životni stil pojedinca i etničkih, spolnih, vjerskih skupina, te 59 diktatura ili onoga što se naziva "autoritarnim" režimima.
Osim standardnih svinjarija svijeta 21. stoljeća s većim ili manjim maltretiranjima milijarda ljudi koji uglavnom žele samo zdravo i slobodno živjeti, obrazovati se, pošteno raditi i slično, 2021. godina je, navodi EIU, bila povrh toga i pod pritiskom različitih mjera države u provođenju protuepidemijskih mjera.
Svima na našem planetu od početka pandemije bilo je jasno da lockdowni, COVID potvrde, "zelene propusnice" i slične stvari koje navodi EIU, jesu represija određene vrste. EIU, međutim, primjećuje da su jedni epidemijske mjere proveli bolje, drugi gore, treći katastrofalno.
Ako govorimo o Hrvatskoj, onda možemo primijetiti da je naša zemlja sa svojih već debelo preko 14 tisuća žrtava COVID-a do sada 9. najgora u svijetu po broju umrlih u odnosu na broj stanovnika (3489 na milijun), a da je, uzmimo za primjer nekog pristojnog, evo Norvešku, duboko pri dnu sa samo 268 umrlih od korone na milijun stanovnika.
Riječ je o onim istim izvorima podataka koje je naš portal intenzivno pratio proteklih tjedana kada je primijetio da je Hrvatska nedavno po 7-dnevnim prosjecima smrti od COVID-a izbila na čvrsto drugo najgore mjesto u svijetu.
U jednom trenutku, prije samo nekoliko dana, postala je čak zemlja s najmasovnijim umiranjem od ove zarazne bolesti u svijetu.
Primijetimo dalje i to da je Norveška krenula u zatvaranje svih institucija koje nisu neophodne za "hladni pogon" društva otprilike u isto vrijeme kad i Hrvatska. U obje zemlje, nadalje, bila je riječ o školama, vrtićima, sportskim utakmicama, kazalištima, o redom ograničenjima kakva itekako dobro poznajemo.
EU COVID potvrde primjenjivale su se i u Norveškoj.
Samo, Norveška si je odnedavno, zbog neusporedivo manje obolijevanja i smrti od korone mogla priuštiti to da ukine većinu mjera s izuzetkom držanja razmaka među ljudima i maski, ona ista zemlja koja je u jednom trenutku otišla toliko daleko da je svojim zdravstvenim radnicima zabranila putovanje u inozemstvo.
Neki će reći da si to može priuštiti zemlja koja nikada nije imala slučaj kao Hrvatska da npr. ministar zdravstva otvoreno i s pravom još početkom travnja 2020. javno prozove dio građana koji ne poštuju mjere poput maske i razmaka, a da se to ne promijeniti niti skoro dvije godine poslije i onih 14 tisuća umrlih od COVID-a više.
Razlike između dvije zemlje samo se nižu kako se ide u dubinu. Norveška danas ima sasvim cijepljenih 75 posto stanovnika, Hrvatska samo 55 posto. Norveške zdravstvene vlasti otvoreno su isticale da su svoje stanovništvo uvelike zaštitile, između ostalih mjera, i obimnim testiranjima, a shodno tome onda i striktnim provođenjem propisanih mjera.
Tu je još i niz očito političkih, a ne strogo zdravstvenih, najmanje znanstvenih odluka poput "pobjede nad koronom uoči izbora" i izbjegavanja izglasavanja ovlasti tijela za borbu protiv pandemije dvotrećinski u Saboru…
Na kraju, Norveška, čiji je glavni grad Oslo u travnju 2021. još uvijek bio pod oštrim ograničenjima, ostala je najdemokratskija zemlja svijeta.
EIU je toj zemlji, koja je – ne zaboravimo niti to – prošle godine promijenila premijerku za novog premijera, maksimalnom ocjenom 10 ocijenio i izborni proces s pluralizmom i političko sudjelovanje građana u odlučivanju i političku kulturu. Funkcioniranje vlade ocijenjenoj je s, iz hrvatske perspektive, svemirskih 9,64.
Čak i zemlje koje su u nekom trenutku lutale s protuepidemijskim mjerama, poput Španjolske ili Italije, a što ih je također u nekom trenutku koštalo masa umrlih građana od COVID-a, uspjele su održati svoje mukotrpno građene demokracije cijelu jednu kategoriju iznad hrvatske.
Za našu zemlju EIU procjenjuje da je 2020. i 2021. postala još manje demokratska nego svih godina ranije, još tamo od 2006.
Da je danas RH na razini na kojoj je bila onda, to bi i dalje bila "manjkava demokracija", ali barem u gornjem domu te skupine, među zemljama za koje se smatra da je izglednije da će se uskoro razviti u potpunu demokraciju, nego da će skliznuti u "hibridni režim".
Unazad gledano, prema ocjenama hrvatske demokracije pri EIU-u, primjećuje se nagli lom prema dolje s dolaskom na vlast HDZ-a pod vodstvom Tomislava Karamarka s koalicijskim partnerima, a sada, nakon što se ono što je Hrvatska pretrpjela u doba Karamarka nije ispravilo, u pandemiji je hrvatska demokracija pala na još niže razine.
Jedina kategorija gdje se demokratska Hrvatska danas prema ovoj analizi može smatrati koliko toliko određenim uzorom, posebno je izdvojeno poglavlje "Istočna Europa 2021.". EIU je Hrvatsku u ovu kategoriju zemalja koja se proteže od Slovenije sve do Kirgistana, zbog zemljopisnog položaja.
Između ovih 28 zemalja, Hrvatska je 9. najbolja, ali podjednako zaostaje u bodovima za najboljom Estonijom, koja je već i sama "manjkava demokracija", koliko je i ispred jedne Gruzije s "hibridnim režimom".
Ili, Hrvatskoj su po demokratskim standardima s donje strane bliže Moldavija, Crna Gora i Sjeverna Makedonija, koje su u 2021. uspjele, unatoč svom kaosu koji proživljavaju, ući u krug kakvih takvih demokracija, nego što naša zemlja pokazuje perspektive postati barem nešto poput Slovenije, Češke ili Estonije kojoj je vlada označena kao funkcionalna u razini Irske ili Belgije.
