Otkako je ekonomska kriza izazvana epidemijom koronavirusa zaprijetila valom otkaza, intzenzivno se počelo spominjati skraćivanje radnog tjedna s pet na četiri dana, kao jedna od mjera za spas radnih mjesta. Vlada je u prvom paketu mjera omogućila isplatu plaća u privatnom sektoru s 4000 kuna neto i s 1460 kuna doprinosa po radniku, a nastavit će s tom mjerom, ali samo za najpogođenije djelatnosti.
Prema svim računicama, ta bi mjera mogla uključivati najviše do sto tisuća radnika, što je šest puta manje od broja radnika čije su plaće u prošlom mjesecu (plaća za travanj) isplaćene zahvaljujući potpori države. No, opet ostaje bazen od gotovo pola milijuna ljudi kojima prijeti ili smanjenje plaća ili otkaz, piše Novi list.
Mjera je ponuđena poslodavcima još od 2009.
Dijelu tih radnika Vlada će pokušati pomoći drugom mjerom - skraćenim radnim tjednom kojim se protiv otkaza u koronakrizi bori cijela Europska unija. Suština te mjere je da tvrtke, iako imaju manje posla, ne otpuštaju radnike, već da im za onaj dio radnog tjedna kada ovi ne rade troškove plaće snosi država. U četvrtak je na Vladi država odobrila ministru financija Zdravku Mariću potpisivanje jamstva koji je ulaznica za sudjelovanje u SURE programu iz kojeg bi se između ostaloga financirao i skraćeni radni tjedan. Država novac iz EU-a neće dobiti bespovratno, nego će moći povući povoljan zajam.
Međutim, piše Novi list, poslodavci imaju mogućnost korištenja te mjere još od 2009. godine, bilo kroz zakone bilo kroz potpore Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, ali je nisu pretjerano koristili. Naime, od 2009. do 2018. ta je potpora obuhvaćala tek 2151 radnika i na nju je potrošeno 8,5 milijuna kuna. Lani je tom mjerom bilo obuhvaćeno 2.446 radnika, ali u tu su statistiku uključeni i radnici za koje poslodavci dobivaju potporu za obrazovanje. U razdoblju od siječnja do travnja mjeru nije koristio nitko. Ako je suditi po dosadašnjoj praksi, za tu bi potporu mogao biti zainteresiran tek mali postotak gospodarstvenika i ona bi u najboljem slučaju mogla obuhvaćati nekoliko tisuća radnika.
Vrlo slab interes u proteklih 11 godina
Prema sadašnjim kriterijima, skraćeno radno vrijeme može biti maksimalno do 40 posto ukupnog radnog vremena i država onda pokriva maksimalno 40 posto bruto plaće, ali ne više od 40 posto minimalne bruto plaće. Minimalna bruto plaća za ovu godinu iznosi 4.062,51, što znači da Vlada pokriva 1.625 kuna po radniku.
Tu je mjeru, tada pod nazivom "neradni petak", u vrijeme globalne krize 2009. godine ponudila Vlada Jadranke Kosor. Umjesto radnog tjedna od 40 sati, poslodavac je mogao organizirati radno vrijeme u 32 sata, a država je tada pokrivala 20 posto troška plaće i doprinosa. Mjera se mogla koristiti maksimalno šest mjeseci, a do kraja 2009. godine, kada je kriza najjače udarala hrvatsko gospodarstvo, tu su potporu dobivala 34 radnika i državu je njezino provođenje koštalo 46,5 tisuća kuna. Sljedeće godine mjeru nije koristio nitko, pa je Vlada ublažila uvjete što je u 2011. povećalo broj uključenih radnika na 533 radnika, ali je njihov broj u 2012. ponovo pao. Vlada Zorana Milanovića odlučila je tu mjeru regulirati zakonom, ali broj korisnika je padao pa je sadašnja Vlada 2017. godine zakon stavila izvan snage i uključila skraćeni radni tjedan u mjere za očuvanje radnih mjesta, podsjeća Novi list.
U Hrvatskoj ta mjera nije od velike pomoći
Koliko god se poslodavci sve protekle godine žalili na stroge uvjete korištenje ove mjere, razlog slabom interesu vjerojatno je puno jednostavniji. Naime, takva mjera ima smisla u zemljama s jakom industrijom i pomaže tvrtkama da u razdobljima pada narudžbi, kada imaju smanjenu proizvodnju, zadrže stručne radnike do trenutka dok narudžbe ponovo narastu. U Hrvatskoj, gdje više ljudi radi u uslugama nego u proizvodnji, ta mjera nije baš od od velike pomoći velikom broju poduzetnika i radnika.
U prilog tomu ide i izjava ministra gospodarstva, poduzetništva i obrta Darka Horvata koji je rekao da će mjera skraćenog radnog tjedna prije svega ciljati proizvodno-prerađivačku industriju, odnosno tvrtke koje nisu ostvarile kontinuitet narudžbi.
