"To je tema koja traje već trideset godina, samo iz godine u godinu biva sve gore“, kazao nam je predsjednik prosvjetarskog Sindikata Preporod Željko Stipić.
Riječ je o (pra)staroj temi koju je početkom ovoga tjedna iz osobnog kuta potegnula novinarka Ivana Paradžiković požalivši se na društvenim mrežama kako se njezin sin, usprkos tomu što je osnovnu školu završio kao odlikaš s prosjekom 4,8 nije uspio upisati niti u jednu od šest gimnazija u Zagrebu za koje se prijavio. Paradžiković je sina na koncu upisala u privatnu školu, a javnosti bacila udicu za ponovnu raspravu o starom problemu ovdašnjeg obrazovnog sustava – neobjektivnom ocjenjivanju i nerealnoj masovnoj produkciji odličnih učenika.
'Ako svi imaju petice, onda nitko nema peticu'
Sudeći, naime, prema broju odlikaša, a među njima i superodlikaša (onih s prosjekom 5,0) u osnovnim i srednjim školama naprečac bi se dalo zaključiti kako Hrvatska ima nevjerojatan intelektualni kapital koji nas, kad se taj potom oplodi na fakultetima, treba dovesti bar na razinu skandinavskih zemalja koje u pravilu uzimamo kao uzor po tom pitanju. Iako podatak o natpolovičnom broju odlikaša u obrazovnom sustavu zvuči odlično, svakome tko je prije više desetljeća pohađao osnovnu i srednju školu to ipak zvuči nevjerojatno. Je li obrazovni sustav zaista toliko napredovao i jesu li današnje generacije uistinu toliko pametnije ili griju stolicu znatno više od prijašnjih?
"U obrazovnom sustavu sam već više od 35 godina i cijelo vrijeme se vrši pritisak na sve moguće načine da ocjene po mogućnosti budu što bolje. Otišli smo u krajnost i te su ocjene gotovo isključivo postale petice. Prekasno se shvatilo da petica zapravo nije petica, jer ako svi imaju petice, onda nitko nema peticu", kaže Stipić napominjući da se odlični učenici više ne mogu upisati u najbolje škole jer ih je naprosto previše.
Škole u koje ni sve petice ne jamče upis
One odgovorne, kaže, to ne brine jer "nema talasanja dok ima odličnih ocjena".
"Niti to brine prosvjetne vlasti, niti brine Vladu, a ni Akademiju, učiteljske fakultete i druge koji bi trebali dugoročno brinuti o sudbini obrazovanja. Nego kad dođu upisi i bude ovakvih situacija o tome se priča nekoliko dana i na koncu – ujeo vuk magare", dodaje šef sindikata Preporod.
I prije nego što je to široj javnosti predstavljeno kroz objavu novinarke i ogorčene majke Ivane Paradžiković, znalo se da za upis u nekoliko srednjih škola u Zagrebu poput čuvene XV. gimanzije (MIOC) ili pak I. gimnazije i Prirodoslovne škole Vladimira Preloga ni maksimalnih 80 bodova za upis na temelju ocjena iz osnovne škole nisu jamstvo sigurnog upisa. No, to su škole u koje se upisuju oni zaista najbolji učenici, koji su naramak dodatnih bodova skupili sudjelovanjima na raznim lokalnim, državnim i međunarodnim natjecanjima. Pritisak velikog broja odlikaša na ostale škole stoga je ogroman.
Četvrt milijuna odlikaša, svaki peti - superodlikaš
Prema posljednjim dostupnim podacima Ministarstva znanosti i obrazovanja, onih za pretprošlu školsku godinu, čak 52,59 posto učenika u osnovnim i srednjim školama – njih čak 240.596 - bili su odlikaši. A od njih 21,66 posto ili 99.087 – superodlikaši! I nacionalni prosjek ocjena opasno je blizu odličnoj ocjeni – 4,38. Samo sedam školskih godina unatrag ta je prosječna ocjena bila 4,09. Sudeći po tome, pamet i znanje nezaustavljivo bujaju u našim školama. Ili da parafraziramo Josipa Broza, narod koji ima gotovo četvrt milijuna učenika odlikaša i gdje je svaki peti superodlikaš - ne mora se brinuti za svoju budućnost. Zašto onda ipak zabrinutost? Zato jer ako statistički to stoji, faktički je nemoguće imati toliko izvrsnih učenika. Obrazovni sustav koji se neprestano batrga u nedovršenim i nedorečenim reformama ne doima se okruženjem koje bi uporedo proizvodilo toliki broj odličnih učenika.
"Inspekcije se šalju u škole kad se pojavi neka jedinica, a kad imate 95 posto petica nitko ne šalje inspekciju jer izgleda kao da je sve u redu. U Hrvatskoj se još nije dogodilo, barem ja za to nisam čuo, da prosvjetna inspekcija dođe nekom nastavniku jer ima prevelik broj odličnih učenika. A to nije normalno i naprosto ne može biti dobro", kaže nam Stipić.
'Pritisak u prvom redu dolazi od roditelja'
Osim što vodi sindikat, profesor je hrvatskog jezika u jednoj gimnaziji.
"Ja sam u prosvjeti bio 33 godine i kod mene se broj odličnih učenika uvijek kretao između pet i osam, najviše deset u razredu. Nešto više je bilo vrlo dobrih, a najviše onih dobrih učenika. Uvijek sam imao na popravnom tri-četiri učenika, a obično je neki i pao. Uvijek sam se držao uspostavljenog kriterija i ne mogu reći da je bilo pritisaka jer sam imao i razumne ravnatelje koji se nisu htjeli pridružiti nerazumnim roditeljima od kojih ova priča obično kreće. Ali, vidio sam i što se događa onim nastavnicima koji se nisu znali tako čvrsto postaviti. Njima se događalo da su imali sve više odličnih i vrlo dobrih ocjena jer su na taj način otpuštali pritisak koji je u prvom redu dolazio od roditelja, nerijetko i od lokalnih moćnika, a često i od same inspekcije", kaže.
Stipića smo pitali kada se dogodio 'kratki spoj' s poplavom odlikaša i praksom dijeljenja petica šakom i kapom te kako ocjeni vratiti dignitet.
"To se nije dogodilo u jednome danu ili jednoj godini. To je proces koji traje. Mijenjali su se ministri, mijenjale se vlasti, ali nitko nije imao volje da se uhvati u koštac s tim problemom pa smo sada tu gdje jesmo. Ocjena je izgubila funkciju koju bi trebala imati. A kad nešto desetljećima uništavate, ne možete preko noći popraviti. Prvo bi trebalo sve buduće studente na učiteljskim i nastavničkim fakultetima pripremati za puno ozbiljniji pristup ocjeni i ocjenjivanju. Nakon toga bi trebalo sve koji već rade u školama osvijestiti o tome da ocjena treba biti objektivni pokazatelj učeničkog znanja. Trebalo bi uvesti i nacionalne ispite koji bi pokazali raskorak između onoga što učenici doista znaju i onoga što njihove ocjene pokazuju", ustvrdio je Stipić na kraju.
