Sve što se mijenja, mijenja se kako bi na kraju ostalo isto kako je i bilo - tako nekako izgleda formula HDZ-ovog predsjednika Andreja Plenkovića za formiranje stare nove vlade. I dok se čeka da Plenković dovrši novu kadrovsku križaljku u Banskim dvorima, pri čemu je riječ uglavnom o rotaciji pouzdanih stranačkih kadrova po ministarstvima koja će se uskoro drukčije zvati, Hrvatska nastavlja po starom.
Nakon izbora i potpunog otvaranja granica zbog pokušaja spašavanja nespasive turističke sezone, koronavirus se očekivano širi poput požara pa u stotinama dnevno bilježimo povećanje broja zaraženih. Naravno, Plenkovićev zdravstveni stožer u tome ne prepoznaje vlastitu odgovornost, odnosno odgovornost vlasti, nego i dalje za sve optužuje neodgovorne građane.
A (ne)odgovorni građani iz dana u dan još uvijek pokušavaju shvatiti logiku odluka koje donosi stožer i izračunavaju koliko će im se mjesečni budžet smanjiti zbog troška za rad u zatvorenim prostorima s obaveznom zaštitnom maskom. Cijene maskica otišle su u nebo, ali nema nikog tko bi od Plenkovićeve vlade tražio da trošak za njih plaća HZZO, a ne građani. Ako država propisuje da su maske obavezne zbog zaštite narodnog zdravlja, onda bi ih država trebala i financirati jer je riječ o trošku koji si mnogi uopće ne mogu priuštiti.
Plaće su u slobodnom padu, a bez posla je, prema službenim brojkama, 150 tisuća ljudi i taj broj iz dana u dan raste, a zasigurno je i veći jer se tisuće osoba koje su bile na privremenom radu u inozemstvu (Irska, Njemačka) vraćaju kući i ne prijavljuju se na Zavod za zapošljavanje jer čekaju rasplet gospodarske situacije u zemljama iz kojih su se vratili. Ekonomisti očekuju eksploziju prijavljene nezaposlenosti već potkraj ljeta i povratak na onih neslavnih 300 tisuća bez posla.
Politički neukusna proslava s mnogo jela i pila
I dok nam članovi nove stare vlade ispiru mozak o jednom od najtežih trenutaka u povijesti moderne Hrvatske, novi stari koalicijski partneri okupili su se u ovdašnjim političarima omiljenom zagrebačkom restoranu Baltazar. Situacija je tako ozbiljna da bez dobre žderačine ni ne mogu krenuti u tako ozbiljan posao kakvo je suočavanje s ozbiljnom situacijom. Osim što je takav potez bio primjer političkog neukusa s obzirom na situaciju u zemlji, odabir Baltazara zasigurno nije bio slučajan. Jer, Plenkoviću, kojem je propaganda jedna od temeljnih poluga vladanja, treba za novu staru koaliciju i atraktivno ime, a od Baltazara nema boljeg jer budi pozitivne asocijacije na simpatičnog, animiranog profesora koji ima rješenje za sve probleme.
Plenković, naravno, nije profesor Baltazar (premda ga HDZ-ovci i njihovi birači takvim vide) i nema rješenje za sve naše nacionalne probleme, pogotovo za one koji su nastali krivnjom stranke koju vodi i vlade koju je vodio. Dok svi nabrajaju probleme s kojima će se suočiti nova stara vlada, red je i pobrojiti pet ključnih problema s kojima se ova vlada sigurno neće hvatati u koštac.
Na prvom su mjestu korupcija i klijentelizam koje je vladajuća ekipa, skupa s koalicijskim partnerima, i generirala i čije širenje i daljnji napredak možemo očekivati i u novom HDZ-ovom mandatu na vlasti. Korupcija i klijentelizam su kapilarni i, nažalost, ni najmanje ne smetaju najvećem dijelu stanovništva.
Na drugom su mjestu porezi i doprinosi, u koje će se tek kozmetički zadirati i u korist najbogatijih - najavljeno je smanjenje poreza na dobit i smanjenje poreza na dohodak koje zahvaća samo najviše plaće. Obećao je Plenković dodatno povećanje minimalne plaće, međutim, ne spominje i smanjenje ukupnog troška koji poslodavci moraju platiti na minimalne i sve druge plaće, a koji su glavna prepreka rastu cijene rada u Hrvatskoj. Jer, kako bi onda financirali sebe i svoju klijentelu?
Pravosuđe koje voli Kutlu, Sanadera, Vidoševića...
Na trećem je mjestu reforma pravosuđa kojoj sigurno nećemo svjedočiti u ovom mandatu jer su stvari tako postavljene da svi interesno povezani s HDZ-om budu pošteđeni kaznenog progona. Upravo je u zastaru otišlo izvršenje zatvorske kazne Miroslavu Kutli zbog malverzacija s Gradskim podrumom jer je od 2010. godine nedostupan hrvatskim vlastima. Takvih kao Kutle, koji su spas pronašli u prijateljskoj BiH, imamo na bacanje. Postalo je uzaludno i spominjati suđenja Ivi Sanaderu, Nadanu Vidoševiću, MilanuBandiću ili Ivici Todoriću. Katastar i gruntovnicu nisu uspjeli u četiri godine spojiti, a malo je vjerojatno da će to učiniti u naredne četiri jer je od životnog stranačkog interesa da i taj problem ostane neriješen. U mutnom se najbolje lovi.
Na četvrtom je mjestu reforma državne uprave koja će biti svedena na kozmetičke promjene, formalno spajanje pojedinih ministarstava i institucija, ali broj dužnosnika u njima kao i broj zaposlenih (30.000) neće se smanjivati. Štoviše, dosad se uvijek povećavao pa nema razloga da se tako i ne nastavi jer novog kadra za uhljebljivanje HDZ-u i partnerima nikad nije manjkalo.
Na petom je trošenje novca poreznih obveznika koji će i dalje biti korišten prije svega kako bi se namirili članovi stranke, kumovi, prijatelji i rodbina. Kako Plenković doživljava (ne)transparetnost najbolje ilustrira njegov izbor ministra graditeljstva i državne imovine. Na tu poziciju pomiče najnetransparentnijeg ministra među onima koji su preživjeli brojne rekonstrukcije ranije vlade. Darko Horvat, koji čak ni zaštitne maske nije bio u stanju nabaviti putem javnog natječaja, u ruke dobiva ministarstvo koje će biti ključno za potrošnju milijardi za obnovu Zagreba nakon potresa i rasprodaju državne imovine za koju ni dandanas ne znamo koliko je imamo.
Sve se opet mijenja da se promijenilo ne bi, ali nema veze. Hrvatski je narod i s malim zadovoljan.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
